fbpx

Zlatne žene Daljegošte

Članice Udruženja “Podrinjka” bave se poljoprivredom, stočarstvom, sakupljanjem ljekobilja i šumskih plodova, ručnom radinošću i seoskim turizmom. “Cilj nam je da pokušamo ujediniti sve te žene, da izađemo na sajmove, da pokušamo naći tržište za naše proizvode, a sve kako bismo pomogle u stvaranju boljeg ekonomskog ambijenta za razvoj i za povratak mladih”

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Selo Daljegošta nalazi se na istoku Bosne, nedaleko od Drine, svega nekoliko kilometara od granice sa susjednom Srbijom. U sastavu je općine Srebrenica i ima tri zaseoka: Veliku i Malu Daljegoštu te Tursanoviće. Daljegošta je smještena u brdima na nadmorskoj visini od oko 700 metara. U selu postoji i džamija koja je obnovljena i otvorena prije dvije godine. Kao i druga srebrenička sela, i Daljegošta je doživjela tešku i tragičnu sudbinu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Danas u Daljegošti ne živi mnogo stanovništva, tek nekoliko porodica koje se bave poljoprivredom i stočarstvom.

“U Maloj Daljegošti živi naš šestero, dok u kompletnoj Daljegošti imamo svega 10 porodica koje tu konstantno žive. Najteže je zimi, kad zbog velike količine snijega putevi budu neprohodni. U suštini, mi koji živimo ovdje nismo nezadovoljni. Najljepše je kod svoje kuće i svi skupa prevazilazimo sve probleme”, kaže stanovnica Daljegošte Mevlida Mehanović, koja dodaje da su ljudi ovog mjesta vrijedni i hoće raditi.

Mevlida Mehanović vratila se s porodicom u Daljegoštu prije pet godina. Očistili su i sredili porodično imanje, a, kao i drugi stanovnici, bave se poljoprivredom. Mevlida je osnovala Udruženje povratnica “Podrinjka”: “Udruženje sam osnovala prošle godine i već je u decembru iste godine registrirano. Trenutno imamo 37 članova. Glavni razlog našeg udruživanja jeste da se žene povratnice zadrže na području općine Srebrenica. Naravno, i da se družimo, napravimo ambijent i za nove žene povratnice. Naše članice bave se poljoprivredom, stočarstvom, sakupljanjem ljekobilja i šumskih plodova, ručnom radinošću, seoskim turizmom, a cilj nam je da pokušamo ujediniti sve te žene, da izađemo na sajmove, da pokušamo naći tržište za naše proizvode, a sve kako bismo pomogle u stvaranju boljeg ekonomskog ambijenta za razvoj i za povratak mladih.”

Udruženje iz Daljegošte ima dobru saradnju s Udruženjem građana “Vive Žene” iz Tuzle. U saradnji ovih dvaju udruženja počela je i psihosocijalna edukacija za žene u ovom selu.

“Povratkom u Daljegoštu primijetila sam da su žene zapostavljene po svim osnovama. Zbog toga nam puno znači posjeta psihosocijalne radnice Zvjezdane Džombić iz UG ‘Vive Žene’ Tuzla, koja radi sa ženama koje do sada nisu imale nikakve podrške. Osnivanjem Udruženja žena ‘Podrinjka’, a i uz podršku ‘Vive Žene’, olakšan je put svim članicama do kupaca. Sada mogu zaraditi i živjeti od svog rada. U Skelanima se nalazi kancelarija Udruženja, gdje se žene s vremena na vrijeme okupljaju i dogovaraju za dalje aktivnosti”, objašnjava Mevlida, dodajući i da im kancelarija nije dovoljno opremljena, ali da se nadaju da će u budućnosti biti.

Daljegošta, kao i cijela općina Srebrenica, poznata je po lijepoj prirodi, plodnom zemljištu i zdravoj hrani. Kvalitetna i zdrava hrana proizvodi se i u Daljegošti.

“Priroda ne samo što je prelijepa već je ovo zdrava i čista okolina. Nema ništa da je zagađuje. Muž i ja se na našem imanju bavimo uzgojem maline, aronije i borovnice. Ja sam prošle godine u kućnoj radinosti nešto malo preradila i izlagala na sajmu. Oni koji su probali te proizvode bili su zadovoljni i to me ohrabrilo da sada pokušamo pokrenuti malu preradu u svom domaćinstvu. S obzirom na to da smo daleko od grada, ne možemo sve što proizvedemo dobro prodati. Mislim na sirovinu, jer nas nakupci ucjenjuju, tako da se trudim da što više preradim i sama napravim gotov proizvod. Budući da smo to već probali i da se pokazalo uspješnim, želimo naše proizvode ovdje preraditi i onda plasirati dalje kao gotov proizvod. Želja nam je da napravimo malu radionicu sa savremenim mašinama za preradu voća. Za sada te mogućnosti nema, nego voće prerađujemo ručno, šerpa i varjača, i to je to”, kaže Mevlida s osmijehom.

Zadovoljna je, tvrdi, u svojoj Daljegošti.

“Čovjek ima onoliko kolike su mu oči. Svako ima priliku zaraditi. Mi smo zadovoljni. Da nismo zadovoljni, ne bismo se zadržali ovdje. Četiri godine je otkako smo se vratili da ovdje živimo. Počeli smo njivu po njivu čistiti i obrađivati. Da nije bilo ekonomske isplativosti, vjerovatno bismo odustali. Ni u jednom poslu se ne može uspjeti ako nema volje i želje da se u tome uspije. Ja se nikada do sada u svom životu nisam bavila poljoprivredom. Ove četiri godine sam psihički ispunjena i svi koji me poznaju kažu da sam se i fizički preporodila i podmladila. U ovako čistoj i lijepoj prirodi čovjek ne može biti depresivan, posebno ako zna da radi nešto korisno. Korisno ne mora biti samo materijalno, već i duhovno saznanje da smo očistili zapuštena imanja za koja su nekada naši preci mnogo muke i znoja prolili da ih steknu. Grijeh bi bio to zanemariti”, poručuje Mevlida Mehanović.

Žene iz Daljegošte jesu primjer ustrajnosti i hrabrosti, ali i vrijednih podrinjskih ruku koje ne čekaju tuđu pomoć nego hrabro savladavaju sve prepreke.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI