Prošle su dvije godine od velikih poplava i klizišta koja su pogodila Bosnu i Hercegovinu. Jedno od najviše stradalih mjesta bila je mjesna zajednica Željezno Polje

Malinjak Bećira i Elvedina Dubravića

Maline pred hladnjačom

Berači u malinjaku Bećira Dubravića

Berači u malinjaku Bećira Dubravića

Berba

Berba jagode

Jagode pred hladnjačom

Suvad Hadžić

Fotografije: Dado RUVIĆ, www.dron.ba

Dok akšam pada nad drevnu kotlinu, radnici užurbano unose hiljade kilograma jagodičastog voća u nedavno napravljenu hladnjaču kompanije “Natural Food”. Ne žure zbog toga što nemaju vremena. Žurba je prisutna zbog nadolazećeg iftara, ali i velikih količina malina koje neprestano stižu. Miris koji se širi od tona maline neprevodiv je u jezik. Za razliku od nekog drugog voća koje u velikim količinama proizvodi neugodan miris, malina ljepše miriše što je u većim količinama. Ovdje, pred hladnjačom, gdje su smještene tone, intenzivan miris mami prolaznike. Da kojim slučajem nije mjesec ramazan, uprava hladnjače primijetila bi da je od ulaza u hladnjaču do komore za zamrzavanje misteriozno nestalo nekoliko kilograma ovog voća. Međutim, dok je ramazana, uprava nema tih problema. Uprkos vrućinama i cjelodnevnom radu, u Željeznom Polju gotovo svi poste. Ni onima koji ne prakticiraju ramazanski post ne pada na pamet da se javno mrse pred postačima. Dvadesetdvogodišnji Džejlan Efendić, jedan od uposlenika hladnjače, kazuje da je ispostio svaki dan ramazana. Njegov radni dan traje od 7:30 do 19:00 sati, a nerijetko se desi da dođe na posao i nakon iftara. U hladnjači se zaposlio mjesec nakon klizišta, godinu dana prije nego je ona zvanično otvorena. Džejlan ističe da je to bilo teško razdoblje, ali da je broj radnika neprestano rastao, a da se posao razvijao.

Puno toga urađeno za dvije godine

Slika Željeznog Polja ne krije mnogo tragova velike prirodne nepogode koja je zadesila ovaj kraj prije dvije godine. Iako se tada brojnim žiteljima ovog mjesta činilo da je život kakav su poznavali zauvijek nestao, danas još samo nagrižena brda i dio neasfaltiranog puta svjedoče nesretne dane neizvjesnosti. Željeznopoljce je spasilo jedinstvo i crveno zlato. Amer Ahmić, predsjednik Mjesne zajednice Željezno Polje, kaže da je za dvije godine urađeno puno toga vezanog za infrastrukturu, ali da je isto tako puno toga ostalo za uraditi.

“Mi ne smijemo još uvijek biti zaboravljeni od strane države po pitanju infrastrukture. Do sada je asfaltiran jedan dio puta, urađena su dva mosta, ali je ostalo još posla na putu od Golubinje do Biljevine i Jastrebca. Urađen je sportski teren Rovašćica, koji je bio devastiran. Kada su u pitanju klizišta, sanirano je ono u Balačićma, ali ono koje je za nas najosjetljivije, ono na Ravnama, koje se nalazi u blizini škole, ambulante i mjesnog ureda, još uvijek nije. Kada je u pitanju stambeno zbrinjavanje, možemo kazati da smo zadovoljni jer su svi koji su ostali bez kuća zbrinuti ili je jedan manji dio u fazi zbrinjavanja”, objašnjava Ahmić.

On ističe da je uzgoj maline, koju popularno nazivaju crvenim zlatom, jedan od osnovnih pokretača ekonomskog napretka ove mjesne zajednice. “Za naš je kraj veoma važan uzgoj jagodičastog voća. Budući da mali broj ljudi iz ovih krajeva radi u firmama, bavljenje malinarstvom postao je jedini posao od kojeg ljudi prehranjuju svoje porodice”, poručuje Amer Ahmić.

Suvad Hadžić, rukovodilac podružnice “Natural Fooda” u Željeznom Polju, u razgovoru za Stav kazao je da je da je “Natural Food” švedska kompanija koja je dio velike korporacije “Nordic Food”. Upravo je ova kompanija napravila hladnjaču i zaposlila mlade ljude, nudeći im priliku za pristojan život u rodnom kraju. “Hladnjača je bila skoro završena 2014. godine. Onda su klizišta dovela u pitanje opstanak ljudi u ovom mjestu, a samim tim i hladnjaču. Međutim, ljudi koji rukovode kompanijom “Natural Food” rekli su nam da će biti uz nas u toj teškoj nesreći koja nas je zadesila, i zaista su održali svoje obećanje”, kazao je Hadžić, ističući da hladnjača koja je otvorena u maju prošle godine danas zapošljava 19 radnika tokom cijele godine, a tokom sezone se taj broj udvostruči. “Svi su oni osigurani, čak i ovi momci koji rade samo tokom sezone. Pored toga, angažirali smo tridesetak srednjoškolaca za berbu jagode, tako da i oni imaju priliku zaraditi nešto novca”, objašnjava Hadžić.

Ka organskoj proizvodnji

Prošle je godine od prodaje jagodičastog voća ušlo u Željezno Polje skoro 3 miliona maraka, što je za mjesnu zajednicu koja broji manje od 5.ooo stanovnika sjajan uspjeh. Tome valja pridodati i 300.000 maraka koje je “Natural Food” isplatio radnicima te stalna radna mjesta koja su otvorena upravo u hladnjači. Hadžić kaže da još uvijek nije definirana konačna otkupna cijena za ovu godinu te da se iskreno nada da će ona biti približna prošlogodišnjoj. “Prošle smo godine imali jaku uspješnu sezonu. Otkupili smo oko 1.000 tona jagodičastog voća. Budući da je kvalitet bio jako dobar, vrlo smo brzo plasirali te proizvode na tržište”, kaže Hadžić.

U Željenom Polju zasađeno je skoro 200 dunuma kupine, ali je to zanemarivo u odnosu na zasade maline. Hadžić kaže da nema tačne podatke o broju hektara pod malinom, ali sa sigurnošću može reći da devedeset devet posto stanovništva u ovom mjestu ima vlastiti zasad ovog voća. “Natural Food” posjeduje šest hektara jagode i četiri hektara ribizle. Jagoda je nova sorta koja se uzgaja u Željeznom Polju i do sada je zasađeno ukupno 100 dunuma. Budući da je ove godine jagoda dala odlične rezultate, primjećuje Hadžić, povećao se interes za sadnjom ovog voća te je već najavljeno novih 100 dunuma zasada za narednu godinu. Hadžić poručuje da je Željezno Polje nekada bilo prepoznato kao najveći proizvođač maline u Bosni te da su i mnoga druga mjesta, vođena ovim primjerom, krenula tim putem. “Sada želimo priču o jagodičastom voću podići na viši nivo. Želimo kroz nekoliko godina biti prepoznati kao proizvođači isključivo organskog voća i tako drugima poslužiti kao putokaz kojim treba ići. Ako u tome uspijemo, imat ćemo bolju cijenu proizvoda i sačuvat ćemo prirodu”, poručuje Hadžić.

Velike plantaže maline i jagode

Hadžić ističe da je u okviru podružnice Željezno Polje registriran i organski rasadnik maline, jagode i ribizle kakvog nema nadaleko. Smješten je na lokalitetu Jezero koje graniči s najvećim klizištem u Željeznom Polju. Na Jezeru je trenutno zasađeno petnaest dunuma ribizle, isto toliko jagode, kao i četiri dununa maline za rasad.

Šaban Aganović, vođa rasadnika na Jezeru, kaže da ove sezone s radnicima bere 8 dunuma jagode, a da su do sada nabrali preko 7 tona iako berba još uvijek nije završena. “Prije nekoliko dana nabrali smo 500 gajbi jagode. Taj smo dan imali 29 berača. Uglavnom su to srednjoškolci koji tako zarade nešto honorara. Najmlađi je berač moj Imran koji ima 14 godina”, objašnjava Aganović. Berba kreće u 9, a najčešće završi oko 17 sati. Međutim, tokom sparnih dana berači naprave podnevnu pauzu, pa onda završe pred sami iftar. Aganović ističe da svi berači na Jezeru poste, ali da se niko ne žali na teške uvjete rada. Željeznopoljci su prezadovoljni vremenskim uvjetima tokom ove sezone. Gotovo svi poručuju da ih ova godina podsjeća na stara vremena kada je noću padala kiša, a danju sijelo sunce.

Preko dvadeset berača radi i na velikoj plantaži braće Bećira i Elvedina Dubravić. Oni su prije šest godina posadili dva dunuma maline, a svake naredne godine zasađivali su po još dva, tako da danas imaju ukupno 12 dunuma. “Mnogi bi pomislili da smo proširivali malinjak zbog uspješnosti. Međutim, nije baš tako. Mi smo bili toliko neuspješni na početku da smo na trenutak pomislili da odustanemo od posla. Razlog neuspjehu bilo je neiskustvo i nepoznavanje kulture maline. Pa i pored problema, mi smo nastavili s radom. Bogu hvala, u posljednje tri godine radimo uspješno. Danas smo, recimo, nabrali 700 kilograma maline, a ovo nam je tek peta berba. Očekujemo da ćemo ove godine ukupno izići na petnaest tona. Ukoliko cijena bude slična prošlogodišnjoj, ukoliko pređe tri marke po kilogramu, mogli bismo zaraditi oko 50.000 maraka. Ja ne ovisim o malini. To mi je dodatna djelatnost. Ali ima i onih ljudi koji od toga žive. Srećom, radimo s firmom ‘Natural Food’, u koju ljudi imaju povjerenja. O njima ne mogu reći ništa loše”, konstatirao je Bećir Dubravić.