Dva puta sam zvala da provjerim da možda nisam dobro čula. U oba navrata su mi rekli da je burkini zabranjen, pojašnjavajući kako se većina gostiju buni. Trenutno se osjećam onako kako su se nekada osjećali crnci, jer mogu samo zakupiti termin da se ne bih miješala s ostalima

Nije važno da li ste arapski turista ili pak žena iz Bosne i Hercegovine ili neke druge evropske države. Ukoliko ste namjeravali u burkiniju koristiti bazene fojničkog “Reumala”, to nećete moći. Uprava ovog banjskog kompleksa ne dozvoljava nikome da odjeven u burkini koristi njihove bazene. Moguće je samo rezervirati i platiti terapijski bazen u kojem će žena biti sama. Informacija o zabrani potvrđena nam je nakon što smo ju je provjerili u fojničkom lječilištu.

Nermina Zerdo, majka troje djece, zbog oboljenja kože već je boravila u “Reumalu” i terapija je dala dobar rezultat. Zbog toga je planirala i ove godine otići tamo. Međutim, rečeno joj je da žene u burkiniju ne mogu koristiti bazene, čak ni kada su u grupi s drugim ženama.

“'Reumal je pokazao veoma malo tolerancije. Molim vas, nemojte ovo sve miješati sa šerijatom jer ne živimo u šerijatskoj državi, ali voljela bih da se izjasne kako ja to kršim zakon i po kojoj tački? Da li ga možda oni ovako krše? To su osnovna prava svakog čovjeka. Oni su valjda svjesni kako su njihovi bazeni više za terapiju, a manje za zabavu. Meni niko u bazenu ne smeta pa me i ne interesuje ‘ženska’ grupa, gdje bi mi bilo više ugodno. Sve što želim jeste da kupim kartu i da koristim vanjski bazen kao i svi ostali”, kaže Zerdo. Stav također nije uspio dobiti detaljnija pojašnjenja zabrane korištenja burkinija. Sve što nam je rečeno u razgovoru s uposlenicima kompleksa jeste da je korištenje zabranjeno.

“Meni isto tako nisu htjeli objasniti zašto”, kaže Nermina Zerdo. “Dva puta sam zvala da provjerim da možda nisam dobro čula. U oba navrata su mi rekli da je burkini zabranjen pojašnjavajući kako se većina gostiju buni. Trenutno se osjećam onako kako su se nekada osjećali crnci, jer mogu samo zakupiti termin da se ne bih miješala s ostalima.” Naknadno je saznala da se u burkiniju može samo u terapeutski bazen u popodnevnim satima nakon rezervacije termina.

Sličan slučaj nedavno se desio u njemačkom gradu Koblenzu i o njemu je morao odlučivati Visoki upravni sud, koji je privremeno ukinuo zabranu burkinija u tamošnjim gradskim bazenima. U presudi stoji kako se zabranom krši ustav, a tužiteljica koja je tražila mišljenje suda može u burkiniju u vodu. Slučaj je došao na sud nakon što je gradsko vijeće Koblenza odlučilo kupačima dopustiti ulaz na bazene ​samo u kupaćim gaćama, kupaćim kostimima, bikinijima ili kratkim hlačama za kupanje.

Međutim, Sirijka koja je iz zdravstvenih razloga morala ići na bazen na terapiju tražila je mišljenje suda zbog poteza uprave bazena koja joj nije dopustila plivanje u burkiniju. Oni su svoju odluku obrazlagali činjenicom da se kupače ne može provjeriti da li su bolesni, da li na tijelu imaju otvorene rane ili osip na koži ako su potpuno obučeni. Sud je takvo pojašnjenje odbacio.

Zabranom korištenja burkinija uprava “Reumala” pokazala je da nisu drugačiji od svojih kolega iz francuskog Grenoblea, gdje već mjesecima traje borba tamošnjih žena koje žele kupanje u burkiniju, kupanje kakvo izaziva zgražanje u nekim od evropskih zemalja. U Grenobleu te žene sebe nazivaju “muslimanskim Rosama Parks” i svako malo organiziraju kampanje s pozivima na građanski neposluh. Tvrde da imaju pravo koristiti burkini na javnim bazenima iako je to trenutno zabranjeno, a njihove akcije opet su u Francuskoj otvorile raspravu o pokrivenim ženama. Ovo pitanje nikada nije riješeno u zemlji koja na ovaj način “brani” sekularizam. Problem je što se često zakon napisan 1905. godine koristi za odbranu čisto islamofobnih pozicija.

Krajem maja udruge Alliance Citoyenne iz Grenoblea, koja se bori protiv “socijalnih nepravdi”, odlučila je prkositi strogim propisima o odijevanju kojima se regulira upotreba javnih bazena u Francuskoj. Tada je, s argumentima o sigurnosti i higijeni, zabranjeno koristiti bilo koji kupaći kostim, muški ili ženski, koji ima više tkanine nego što je strogo potrebno. Čak su i kratke hlače zabranjene.

“Postoje žene koje žele pristupiti javnoj službi, a ne mogu, razlozi za to su potpuno nepravedni i neutemeljeni”, kaže Lea Galloy, glasnogovornica Saveza. Ona podsjeća da je francuska verzija institucije ombudsmana za ljudska prava prošle godine tražila od uprave privatnog bazena koji je zabranio ženi da se kupa u burkiniji da “izmijeni svoje interne propise kako ne bi bili diskriminatorni”, te da je gradsko vijeće grada Rennesa prošle godine ukinulo zabranu burkinija.

Francuski premijer Edouard Philippe nedavno je izjavio da pravila javnih mjesta moraju biti poštovana i da “nikakvo vjersko uvjerenje” ne bi trebalo poslužiti za traženje promjena. Zakon iz 1905. je “republikanski imperativ koji se mora poštovati”, upozorio je. Državna tajnica za jednakost Marlène Schiappa podsjetila je da je uređenje bazena bazirano na načelima higijene i sigurnosti “koje se odnose na sve” i da “religija ne može biti izuzeće”. Francusko ministarstvo sporta prije nekoliko dana objavilo je vodič o “sekularizmu i religiji u sportu”. Kada je burkini u pitanju, u vodiču stoji da zabrana može biti “zakonita samo iz objektivnih razloga kao što su higijena i sigurnost”. Problem je u tome što se ostavlja lokalnim vlastima na volju da odluče o ovom pitanju, što protivnici zabrane burkinija nazivaju “državnim licemjerstvom”.

Burkini, “islamski kupaći kostim” koji u potpunosti pokriva žensko tijelo, ostavljajući samo lice, noge i ruke otvorenima, postao je meta kritika u zapadnim i islamskim zemljama odmah nakon što je izmišljen. Da cijela stvar bude kompliciranija, ne smeta samo na zapadu Evrope. Naime, i na drugoj strani mediteranske obale mnogi vjernici i vjerski autoriteti misle da je burkini u suprotnosti s islamskim normama.

Profesor egipatskog Al Azhara Fathia Hanafi izjavio je da islam zabranjuje ženama da se oblače u “atraktivnu, usku i prozirnu odjeću ili bilo koju odjeću koja pokazuje detalje njihovog tijela”, što se događa s burkinijem. Za Hanafija, polemika oko burkinija ima kulturnu i nereligijsku osnovu jer, kako naglašava, “islam zabranjuje ženama da idu na mješovite plaže”.

Ali ni na Al Azharu ne postoji jedinstven stav o burkiniju. Da je tako, pokazuje nedavni primjer iz Egipta, kada je u jednom turističkom naselju žena izbačena s bazena. Slučaj je završio na sudu, nakon što je žena tužila predsjednika uprave resorta. On je njeno izbacivanje pravdao higijenom. Kako bi bio siguran da je u pravu, tražio je savjet od potpredsjednika univerziteta Abbasa Shumana. On je, pak, izbjegao procjenu problema ili izravno rješavanje problema.

Prema Shumanu, “moramo jamčiti individualne slobode, s jedne strane, ali također moramo poštivati ​​važeće zakone”, kazao je Shuman, dodajući kako neće intervenirati u debati o burkiniji, sve kako bi se izbjeglo poticanje kontroverze, ali i zato što smatra da je to unutarnja stvar svake države.

Burkini je 2004. godine u Australiji dizajnirala Aheda Zenetti. Od tada do danas skoro polovina klijenata uopće nisu muslimanke. Kupuju ga Jevrejke, hindusi, kršćani, mormoni, žene s različitim tjelesnim nedostacima i kožnim oboljenjima, u Australiji ga nose žene spasioci na plažama. Burkini nije jeftin, u prosjeku košta oko 40 eura.

Burkini je samo dio dugogodišnje borbe religioznih žena da se oblače onako kako one smatraju da se trebaju pojavljivati u javnosti. U Maroku su privatni bazeni i plaže još prije nekoliko godina zabranili burkinije, pravdajući to higijenom. U Francuskoj je sve započelo 2004. godine zakonom kojim se zabranjuju “razmetljivi” vjerski simboli u učionicama. Zabranjeno je bilo pokrivanje glave, ali i jevrejska kapa i veliki križevi. Nakon toga je uslijedila još jedna zabrana, ona o nošenje burke.

Međutim, u Francuskoj se žene sve češće protive zabrani nošenja burkinija. Tvrde kako su tek s pojavljivanjem burkinija dobile mogućnost otići na plažu ili koristiti jet ski. Burkini je, kažu Francuskinje, omogućio novoj generaciji muslimanskih žena da uživaju provodeći dan na plaži, za razliku od njihovih majki, koje su bile ograničene samo na svoje kuhinje.

Burkini kao dio nove mode postaje važan proizvod sa sve većim učešćem na tržištu. I to ne samo u islamskim zemljama. Procjenjuje se da ova industrija trenutno donosi oko 40 miliona eura godišnje, a klijenti su ljudi svih religijskih skupina. Japanska kompanija “Uniqlo” je, primjerice, angažirala dizajnericu Hanu Tajima kako bi na tržište izbacili uličnu odjeću koja se odlično prodaje. Ta je linija proizvoda postala iznimno popularna i sada se može naći u prodavnicama u Engleskoj i SAD-u.