: U glavnom gradu BiH otvoren je prije četiri mjeseca prvi food outlet u BiH “Yumm”, u kojem je moguće pronaći proizvode po cijenama nižim i više od 50 posto. Vlasnici radnje, mladi bračni par, Axel i Nikolina Alić, zbog nemogućnosti zaposlenja, namjeravali su s dvoje maloljetne djece otići iz Bosne i Hercegovine u Australiju. Istražujući kako otići, došli su na ideju o pokretanju food outleta, što ih je, ipak, zadržalo u BiH

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Vijest da se otvorio prvi bh. food outlet razveselila je Sarajlije koji, zasad, jedini u našoj zemlji imaju takvu vrstu dućana. U njemu su cijene proizvoda niže i od 50 posto od uobičajenih. Zbog toga nas nije začudila velika zainteresiranost kupaca kojoj smo svjedočili tokom naše posjete ovoj zanimljivoj prodavnici.

PLANIRAJUĆI ODLAZAK, ISPLANIRALI VLASTITI BIZNIS

“Kad smo počinjali, radnja je bila poluprazna. Imali samo tri proizvoda: grickalice, sokove i karamele. Sada su rafe pune, a nešto se uzima i u paletama”, riječi su kojim nas dočekuje Axel Alić dok stoji u svojoj trgovini od 300 kvadrata, koja se nalazi u popularnoj sarajevskoj zgradi “papagajci”. Otvorio ju je sa suprugom Nikolinom tačno prije četiri mjeseca, a za to je vrijeme “Yumm” postao omiljena trgovina među svim onim kupcima kojima je bitno da po vrlo povoljnim cijenama kupuju kvalitetne proizvode najpoznatijih svjetskih brendova.

Koncept food outleta u Sarajevu identičan je onom u zapadnim zemljama. U pitanju su skladišni viškovi, roba s oštećenom ambalažom i s nešto kraćim rokom trajanja. Mogu se naći i proizvodi koji izlaze iz asortimana ili, recimo, ako neka kompanija prestaje da uvozi jedan proizvod, a počinje ga uvoziti druga, onda se oni rješavaju kompletnih zaliha. “To sve završi ovdje i najčešće ide upola cijene”, pojašnjava Nikolina, inače po profesiji profesorica psihologije i pedagogije, koja nije mogla naći zaposlenje u svojoj struci. Isti je slučaj bio je i s njezinim suprugom, koji je po zanimanju diplomirani pravnik. Upravo je to bio razlog zbog kojeg su oni s dvoje maloljetne djece planirali odlazak iz BiH u Australiju. Istražujući put za ovu daleku zemlju, ideja koju su otkrili ipak ih je zadržala u vlastitoj domovini.

“Gledali smo neke sajtove i slučajno naišli na ideju food outlet. Istraživali smo način na koji funkcioniraju i vidjeli da to postoji u mnogim zemljama svijeta, dok je kod nas sasvim nepoznato. Stopirali smo proces prikupljanja dokumentacije za odlazak u Australiju s ciljem da pokušamo realizirati ideju o outletu”, priča Nikolina i dodaje da im je od ideje do momenta realizacije trebalo svega dvadeset i četiri sata. Da bi se izbjegle bilo kakve malverzacije, rade izravno s generalnim dobavljačima, distributerima i proizvođačima. Međutim, na početku je bilo teško uvjeriti kompanije na saradnju.

“Prvo sam ja kontaktirala kompanije putem maila. Neke su kompanije odgovorile u roku od pola sata, a neke tek nakon nekoliko sedmica. I tako smo organizirali dobavljače. U početku su neki odbijali saradnju, vjerovatno zbog nepovjerenja šta će se desiti s hranom i gdje će završiti uopće taj proizvod. Sada, kada su se upoznali s idejom i vidjeli o čemu se radi, kompanije se same javljaju”, priča Nikolina.

Ovom prilikom pozivaju i ostale kompanije, koje možda još nisu čule za njih, da im se jave i da ostvare saradnju. Također, dok veliki brendovi jedva dočekaju da plasiraju svoje proizvode u ovoj radnji, žale se da domaće kompanije imaju pogrešno mišljenje kako će, u slučaju izlaganja robe s oštećenom ambalažom, to štetiti njihvom imidžu.

SPRIJEČITI BACANJE HRANE

Prema podacima objavljenima u februaru ove godine, svaki dan u Bosni i Hercegovini na deponijama završi oko 500 tona hrane kojoj je istekao rok, viškova u ugostiteljskim objektima ili pekarama. S druge strane, prema podacima Državne agencije za statistiku, u Bosni i Hercegovini ima više od 500.000 siromašnih stanovnika, a svaka peta osoba zatraži pomoć javnih kuhinja. Također, Ujedinjene nacije kažu da se trećina hrane u svijetu, što je više od milijardu tona, baci svake godine. Projekti poput food outleta mogu spriječiti i promijeniti ove negativne društvene pojave i navike.

Nikolina i Axel kazali su nam kako se radi o jedinstvenom projektu u Bosni i Hercegovini koji je zastupljen u svim razvijenim zemljama, a cilj im je da se spriječi svakodnevno bacanje hrane. Osim hrane koja završi u kontejnerima, velike količine namirnica propadaju i u tvornicama, skladištima i trgovinama.

“Hrana se uglavnom ne može bacati u smeće, ona se mora posebno odlagati i uništavati. Uništavanje hrane kompaniji je dodatni trošak. Mi im na ovaj način smanjujemo gubitak. Ovako oni bar nešto uspiju da izvuku jer roba ne ide na otpis”, govori Axel i dodaje da postoji i ekološki aspekt ovog projekta, a najbitnije od svega jeste da građanima omogućuje da hranu kupuju po znatno nižim cijenama.

“Sve se može dok je rok dobar. Samo da se manje baca hrana”, ističu naši sagovornici.

NIJE RADNJA ZA SOCIJALNE SLUČAJEVE

Radnja je zasnovana na principu klasične trgovine gdje svako može doći i kupiti. Za sada u ponudi imaju skoro sve kao u običnim prodavnicama. Razlika je što oni u trgovini nikada nemaju stalni izbor proizvoda, nego se on, ovisno o ponudi dobavljač,a uvijek mijenja.

“Sve je više kompanija i sve je više različitih artikala. Najčešće i najviše bude slatkiša grickalica, sokova, a imamo i mesni program. Povremeno dobijem i mliječnih proizvoda. Imamo i deterdžente i omekšivače”, priča Axel i dodaje da se najbrže rasprodaju proizvodi s oštećenom ambalažom.

Kako su nam rekli, zainteresiranost je velika, a reakcije ljudi su pozitivne. A sada prodaju sve što dobiju.

“Bitno je naglasiti da se ne radi o prodavnici za socijalno ugrožene. Ima dosta kupaca koji, kada dođu, očekuju da će naći sve proizvode na jednom mjestu po najnižoj cijeni. Za sad radimo s najjačim brendovima koji su zastupljeni na tržištu. Čak i upola cijene, ti brenodvi su određenoj grupi kupaca i dalje preskupi”, pojašnjava Nikolina.

Prema njihovim riječima, zadovoljni kupci najbolja su reklama, a u promociji im najviše pomažu društvene mreže.

“Dešava se često da neko proviri kroz vrata i odmah se vrati. Onda mi izlazimo za njima i pitamo ih zašto ne uđu da bar pogledaju. ‘Ne, ne, ne odgovara nam rok dan-dva, nego eto…’, kažu nam. Onda mi objašnjavamo da kratak rok ne znači rok od dan ili dva. Najčešće su to rokovi od mjesec, dva, tri, do pola godine. Zavisi od toga koji je proizvod u pitanju. Oni misle da su to velika pakovanja, da se to ne može pojesti i sl.”, pojašnjava Nikolina i dodaje da u velikim marketima slabo ko gleda rokove. Roba bude izložena do posljednjeg dana bez upozorenja i to po punoj cijeni se prodaje.

Pojašnjavaju i to da obično ljudi misle da ovdje kupuju ljudi slabijeg imovinskog stanja. Kažu da je to ipak obratno.

“Ima i javnih ličnosti i političara koji ovdje kupuju. Ima imućnih ljudi koji dolaze zbog brenodva koje inače kupuju, a ovdje kupe upola cijene. Ima brendova za koje mi nismo ni znali, koje zbog visoke cijene i ne pogledaš. Al’, kad je upola cijene, to se rasproda”, kažu naši sagovornici.

Na kraju su dodali da im se svakim danom posao sve više isplati i da svojoj porodici mogu osigurati normalne uvjete za život zahvaljujući ovoj poslovnoj ideji.

Za one koji još ne znaju, ova se trgovina nalazi u Ulici Hamdije Kreševljakovića 61, u zgradi “papagajka”.