fbpx

Zatvarajući mrtve oči Jasmina Salihovića

Zaliježem da promijenim okvir i izvadim bombe. Pogled mi skrenu desno, dva-tri metra od mene naslonjen na stablo jelike njihov vojnik sjedio je i velikim crnim razrogačenim očima nepomično gledao u mene. Tek tren poslije spazih kako desnom rukom stišće vrat iz kojeg je šikljala krv. Pružio je ruku prema meni, kao da hoće nešto kazati

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI