fbpx

Zajednički projekti Bosne i Hercegovine i Turske u oblasti obrazovanja

Potpisivanjem protokola o bratimljenju škola, broj bratskih škola porastao je s 88 na 141, a, s povećanjem broja škola koje budu uvodile turski jezik, ovaj će broj još više rasti

 

Na osnovu protokola o saradnji, potpisanog prije tri godine između ministarstava obrazovanja Federacije Bosne i Hercegovine i Turske, te protokola čiji je potpisnik Kulturni centar “Yunus Emre”, stvorene su mogućnosti za zajedničke projekte i aktivnosti u sektoru obrazovanja, od kojih je prvi projekt bratimljenja škola. Na osnovu toga je 2015. godine 88 direktora škola iz Bosne i Hercegovine, koji imaju turski jezik u svom školskom planu i programu, posjetilo Istanbul i potpisalo ugovor o bratimljenju sa školama u Turskoj (Istanbulu).

Zauzvrat, u maju 2016. godine direktori bratskih škola iz Turske posjetili su svoje pobratimljene škole u Bosni i Hercegovini. Samo u školskoj 2015/2016. godini oko 1.500 učenika i nastavnika obavilo je posjetu bratskim školama. Na osnovu drugog sporazuma potpisanog u Sarajevu 2016. godine, federalna ministrica obrazovanja, kantonalni ministri obrazovanja i 53 direktora škola u kojima se po planu i programu izučava turski jezik (ukupno 81 osoba) u grupama su posjetili Tursku u razdoblju od 12. do 22. januara 2017. godine, gdje su potpisali protokole o bratimljenju škola, a ugostila ih je Direkcija ministarstva obrazovanja Istanbul. Potpisivanjem protokola o bratimljenju škola u toku ovih posjeta, broj bratskih škola između Bosne i Hercegovine i Turske porastao je s 88 na 141, a, s povećanjem broja škola koje budu uvodile turski jezik, ovaj će broj rasti.

ZADIVLJUJUĆA JE LJUBAV TURAKA PREMA DOMOVINI

Tako je u okviru ovog projekta OŠ “Rapatnica” iz Srebrenika dobila svoju bratsku školu u Istanbulu “Fatih İmam Hatip Ortaokulu”. Nakon potpisivanja protokola o bratimljenju i međusobnih posjeta direktora škola, saradnja je uspješno nastavljena.

Ismail Yıldırım, direktor OŠ “Fatih İmam Hatip Ortaokulu”, i nastavnica ove škole Hacer Kılıç kažu da su prvi posjetili svoju bratsku školu u Bosni i Hercegovini u grupi od 30 učenika, nastavnika i roditelja. Od 1. do 3. aprila 2016. godine boravili su u Srebreniku, a imali su priliku posjetiti i druge bosanske gradove.

Bosna nam mnogo znači. Cijenimo je kao što cijenimo svoju domovinu Tursku. Na ovaj način želimo pokazati da stojimo uz narod koji se u srcu Evrope izborio za očuvanje svog identiteta”, kaže Hacer i dodaje da su ih prijatelji iz Bosne i Hercegovine lijepo i toplo dočekali. Bosanci su uzvratili posjetu bratskoj školi krajem prošlog mjeseca.

“I mi smo njih ugostili najbolje što smo znali. Svi učenici naše škole željeli su upoznati svoje drugove iz Bosne. Takmičili su se u tome ko će ih ugostiti, odvesti ih u svoj razred i upoznati ih s ostalim učenicima. Nekako su se sporazumijevali, malo na turskom, malo na engleskom jeziku. Među nama se zaista osjeti da srca ne poznaju granice, iako smo geografski na različitim lokacijama, iako govorimo različitim jezicima”, ističe Hacer i dodaje da su osnovali posebnu komisiju, sastavljenu od članova školske uprave, gradske uprave, roditelja i učenika, koja je bila zadužena za doček prijatelja iz Bosne i Hercegovine, te njihov smještaj i program tokom boravka u Istanbulu.

Zehrudin Muhedinović, direktor OŠ “Rapatnica”, kaže da je projekt bratimljenja škola, koji se realizira u okviru projekta “Moj izbor je turski”, značajan posebno zbog razmjene iskustava i znanja. Nastavnici, roditelji, učenici i prijatelji škole “Rapatnica”, njih ukupno 63, boravili su u Istanbulu od 29. marta do 1. aprila ove godine u posjeti bratskoj školi.

“Njihova ljubav prema domovini bila nam je posebna inspiracija. Nama fali toga. Vidio sam i da u Turskoj djeca ne koriste mobitele u školi. Nakon posjete Turskoj, Vijeće roditelja mi je pomoglo da to pravilo i mi uvedemo, pa smo tako postali jedina škola gdje je strogo zabranjena upotreba mobitela u školi”, priča Muhedinović.

Kaže da je u njihovoj školi objavljen rat “Pinkovim zvjezdicama i Grandovom šundu” tako što se u školi pušta samo odabrana muzika koja kod djece budi i njeguje lijepe emocije. Tvrdi i da su jedina škola u kojoj se 99 posto konzumiraju domaći, bosanski proizvodi, te da se u njihovoj školi ne može vidjeti da dijete pije stranu vodu pored domaćih brendova. Za sve to su im poslužili Turci kao uzor.

“Oni su primijetili da smo mi dobri i nasmijani ljudi, optimistični. Šume i zelenilo im je posebno interesantno. Naš srednjovjekovni grad Srebrenik im je zanimljiv kao i Musala, dovište iz njihovog vakta. Bogumilstvo im je također zanimljivo i malo znaju o tome. Zato sam im u toku posjete poklonio stećak koji smo specijalno napravili kao poklon za njih”, navodi Muhedinović.

RAZBIJANJE PREDRASUDA

Osnovna škola “Rapatica” je škola s najdužom tradicijom u općini Srebrenik. Riječ je prvoj školi u koju je uveden turski jezik prije tri godine. Direktor škole Muhedinović kaže da su učenici i ove godine pokazali veliko interesiranje za učenje turskog jezika.

“Naša bratska škola iz Istanbula je posebna škola koja ima 1.000 učenika od 5. do 8. razreda. Tu idu samo najbolji učenici koji prođu na prijemnom ispitu. To je kao mala medresa, ali imaju sve slobode, što se meni posebno dopada. Iz svega trebamo učiti. Tokom naših posjeta toj školi dosta toga smo preuzeli, što ćemo primijeniti za dobrobit naše sredine. Impresionirani njihovom ljubavlju prema domovini, mi smo postali prva škola u našoj državi koja je kompletna obojena u zastave Bosne i Hercegovine”, kaže Muhedinović i dodaje da su tokom posjeta emocije bile nevjerovatne, a utisci prelijepi.

Za njih je, ističe, posjeta Turskoj bila jedinstveno putovanje.

“Posebna priča su djeca. Naše djevojčice su boravile u njihovim porodicama. Djeca su se baš zbližila. Posebno su nas fascinirali učenici, njihova srdačnost i pozitivna energija koju su uspjeli prenijeti na našu djecu. Drago mi je što su djeca imala priliku osjetiti šta je turski narod. Znate, mi ponekad imamo predrasude, a prihvatamo ono što nam neki zapadni mediji serviraju”, naglasio je Muhedinović.

Pojašnjava da ga ponekad pitaju šta je korist i šta se konkretno dobilo ovom saradnjom s turskim školama: “Nije korist samo ono što je materijalno. Očekujemo da ćemo realizirati i određene projekte. Meni je ovo putovanje bilo najbitnije. Da moji nastavnici, učenici i roditelji odu u Tursku, da iz prve ruke osjete to bratstvo, osjete tu toplinu i svakako da će se iz svega ovoga izroditi projekti.” Zehrudin Muhedinović dodaje da su oni već kao škola koja je uvela turski jezik imali koristi. Dobili su pametnu tablu, djeca su dobila ruksake, a knjige im osiguravaju besplatno.

Posredstvom potpisanih protokola o bratimljenju naših i turskih škola razvijaju se veze na polju obrazovanja, ekonomije i kulture između škola. Kroz projekt bratimljenja, škole rade na zajedničkim projektima, dijele tehnološka dostignuća, bolje upoznaju historiju zemlje bratske škole, njenu kulturu i obrazovni sistem. U okviru svojih materijalnih mogućnosti škole ostvaruju radne posjete, a u školama se formiraju posebna mjesta na kojima se nalazi promotivni materijal bratske škole i informacije o provedenim aktivnostima. Škole na ovaj način osnažuju zajedničke kulturne vrijednosti, osjećaj mira, prijateljstva i bratstva među školama.

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI