fbpx

Za zdravlje ne možemo stajati u redu, ali za nove štikle možemo

Često se objavljuju priče kako je nemoguće doći do doktora, kako se dugo čeka na testiranje i slično. Građani mogu biti i upravu, ali se zasigurno borba za bolje zdravstvo ne dobija tako što i sebe i druge izlažemo zarazi. Sigurno je da doktori neće moći pružati bolju uslugu ako mi prouzrokujemo veći broj zaraženih

 

 

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

“Ovdje vam nije problem doći i čekati satima da kupite glupost, ali zato kada dođete u Hitnu pomoć, ako ne možete odmah ući ili, štaviše, morate čekati u redu, odmah slijede psovke, vrijeđanja i u zadnje vrijeme fizičko napastovanja na medicinske radnike! Zbog ovakvih ljudi i živimo u ovakvoj zemlji, zbog ovakvih ljudi mnogi su napustili ovu zemlju, zbog ovakvih ljudi i umiru moje kolege koji su nesebično davali i daju posljednje atome snage da pomognu bolesnim i zaraženim. Zbog ovakvih i imamo ljude na pozicijama koji godinama urušavaju sistem, podržavaju nepotizam, podržavaju kriminal i ubijaju nedužne. Ovoliko ljudi se ne pojavi na protestima kada ih trebamo, ovoliko ljudi se ne pojavi na biračkom mjestu kada ih trebamo, ovoliko i mnogo više ljudi imamo u narodnoj kuhinji.”

Ovo su riječi doktora Harisa Mujanovića, koji je vlastite osjećaje i mišljenje povodom “crnog petka” podijelio na svom profilu na Facebooku. Naime, posljednji petak u novembru proglašen je “crnim petkom”, odnosno danom kade se organiziraju “velika” sniženja u prodavnicama. Ni ove godine ne bi to predstavljalo bilo kakav problem, niti bi ikoga zanimalo šta ko radi sa svojim parama i vremenom, međutim, situacija u kojoj se nalazimo i period koji prolazimo usko je vezan za ponašanje svakog pojedinca. U borbi protiv korone svako od nas podjednako je odgovoran za očuvanje zdravlja svih nas.

Kada pogledamo društvene mreže i ono što ljudi na njima pišu, može se zaključiti da je malo ko zadovoljan postojećim mjerama za suzbijanje širenja virusa te odgovorom zdravstvenog sistema na pandemiju. Niko ne može reći da među tim kritikama nema i opravdanih, te da se na nivou institucija ne možemo i bolje boriti protiv virusa. Kritiziramo sve – od Gorana Čerkeza, Adema Zalihića, Fadila Novalića, Sebije Izetbegović, pa do zdravstvenih radnika koji se svakodnevno trude da se na najbolji način izbore za naše zdravlje. Prije nego što je nošenje maski bilo obavezno postojala je preporuka izdana od odgovornih institucija da ih se nosi. Malo ko je uvažavao takve preporuke. Kafići, restorani, šoping-centri, te pogotovo nargila-barovi bili su prepuni.

Možda je zato mjera zabrane rada ugostiteljskih objekata nakon 23 sata bila nelogična jer se uz neodgovorno ponašanje građana virus upravo danju nekontrolirano širio. Sve je više bio uočljiv paradoks da građani na društvenim mrežama, u virtualnom svijetu, konstantno kritiziraju mjere i zdravstvo izražavajući strah od virusa, a da, s druge strane, u stvarnom životu nastavljaju s neodgovornim ponašanjem dovodeći u rizik i sebe i sve one oko sebe. Nakon porasta broja zaraženih, maske su postale obavezne. Ismijavana je i ta mjera, ali je ovog puta više poštovana. Neko ispod brade, neko samo preko usta, ali možemo reći da se maske već duže vrijeme nose. Ipak, i dalje su puni kafići, prodavnice…

Pojam “socijalna distanca” kao da ne postoji ili kao da se radi o nekom drugom jeziku pa uopće ne razumijemo njegovo značenje. Najbitnije mjere upravo su socijalna distanca, maska kao i lična higijena. Međutim, ako u stvarnom životu, dok čekamo u redu na kasi ili pošti, zatražimo održavanje socijalne distance, moguće je da budemo smatrani ludim. Čekamo prilijepljeni jedno uz drugo, ispijamo kahve i uživamo u nargili što možemo bliže jedni drugim, a onda, kada se vratimo kući, ili čak upravo dok sjedimo u kafiću i pijemo kahvu, pišemo na Facebooku kako je država užasna, kako ćemo svi umrijeti zbog nemara zdravstvenih radnika, lošeg zdravstvenog sistema i slično.

Prošli petak, odnosno ludnica kupovanja, prošao je kao da korona uopće ne postoji. U šoping‑centrima redovi ispred radnji bili su dugi po nekoliko metara. Isto toliko građana bilo je i pred trgovačkim centrima. Satima i satima su čekali. Prvo da uđu u šoping-centar, a zatim da uđu u određenu radnju. Pa su onda isto toliko čekali da uđu u neki drugi dućan. I tako redom. Potrošili su možda i čitav dan da bi obišli dvije-tri radnje. Zašto? Zašto su ugrozili svoj život i živote svih nas?

Zar je zaista toliko vrijedno kupiti neke nove štikle jer su jeftinije za dvadeset-trideset maraka, neku jaknu, majicu ili bilo šta drugo iako nas to može koštati posljednjeg daha na Podhrastovima? Jesu li svi ti koji su toliko čekali radi kupovine mogli preživjeti i bez tih nekoliko krpica koje su kupili? Jesu li bili životno ugroženi bez njih? Ili će upravo time možda nekoga sada životno ugroziti?

Kako imamo obzira kritizirati državu, ma koliko grešaka i ona činila, ako mi pokazujemo toliku dozu neodgovornosti? U jeku porasta zaraženih, kada je sve više i onih koje lično poznajemo a koji gube bitku s koronom, stvaramo tolike gužve samo da bismo kupili neku stvarčicu jer je taj dan jeftinija za nekoliko maraka. Kao da kući niko nema ništa za obući.

Upravo su zato riječi doktora Mujanovića s početka teksta itekako važne. Isti ljudi koji su satima čekali zbog euforije “crnog petka” svakodnevno dijele kritike jer moraju čekati ispred hitne pomoći, ambulante, doma zdravlja ili čak na telefonskoj vezi kako bi dobili porodičnog ljekara. Često se objavljuju priče kako je nemoguće doći do doktora, kako se dugo čeka na testiranje i slično. Građani mogu biti i upravu, ali se zasigurno borba za bolje zdravstvo ne dobija tako što i sebe i druge izlažemo zarazi. Sigurno je da doktori neće moći pružati bolju uslugu ako mi prouzrokujemo veći broj zaraženih. Da bi oni nama pomogli, trebamo i mi njima. Ako ne zbog doktora, onda makar zbog sebe i onih koje volimo trebali bismo biti odgovorni. A prošli petak pokazao je i dokazao da to apsolutno nismo.

Nakon euforije šopinga, danas mnogi koroni prkose s novim majicama i cipelama. Možda petak i nije bio “crn”, ali je moguće da će zbog nas takvim postati.

 

 

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!