“I danas se ponekad pitam šta je kod 75 četrnaestogodišnjaka bilo odlučujuće da upišu baš Prvu bošnjačku gimnaziju, pored šest vrlo dobrih sarajevskih gimnazija. Moje jedino objašnjenje je da su ličili na avanturiste koji su je i osnovali iz inata u ambijentu beznađa, agresorske mržnje, granatiranja i embarga i dali joj ime koje će je obavezivati da bude najbolja, a vrlo brzo i međunarodna Cambridge škola. Kao što se bruseći, pažljivo i precizno iz dijamanta dobiva briljant, tako smo mi 'izbrusili' obrazovni proces u ovoj gimnaziji, zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu, nadilazeći lične ambicije i interese, a istovremeno postavljajući visoke standarde i učenicima i uposlenicima”, kaže Lejla Akšamija

Piše: Edib KADIĆ

Prva generacija učenika Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu organizirala je proslavu jubileja – obilježavanje dvadesete godišnjice mature. Nakon što se neki od njih nisu vidjeli od onog trenutka kada su napustili učionice Prve bošnjačke gimnazije, želja im je bila da se sva tri odjeljenja prve generacije okupe na jednom mjestu, evociraju brojne uspomene iz školskih dana, podijele sadašnje uspjehe i lijepe trenutke. Sada su to već odrasli ljudi koji imaju vlastite porodice, a koji su Prvu bošnjačku gimnaziju doživljavali kao veliku porodicu, te bili ponosni što su upravo oni bili dio takvog kolektiva.

Prva bošnjačka gimnazija u Sarajevu osnovana je ratne 1995. godine u prostorijama Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je 9. marta profesoricu matematike Lejlu Akšamiju imenovao na mjesto direktorice škole u osnivanju i predsjednicu Matičarske komisije, čiji su ostali članovi bili Mehmedalija Hadžić, prof. dr. Enes Duraković, prof. dr. Safet Halilović, prof. dr. Mujo Slatina, prof. dr. Hašim Muminović i prof. dr. Muharem Avdispahić. Istovremeno je formiran i Upravni odbor Prve bošnjačke gimnazije na čelu s predsjednikom Mehmedalijom Hadžićem, te Dženanom Zlatar, Mukeremom Numić, Hasibom Muftićem, Jusufom Žigom, Atijom Fako i Hašimom Muminovićem.

Lejla Akšamija, prva direktorica Prve bošnjačke gimnazije, prisjetila se vremena u kojem je 75 dječaka i djevojčica u prostorijama Muzičke škole polagalo prijemni ispit za upis u prvi razred novoosnovane gimnazije, dok je istovremeno, stotinjak metara dalje, na sarajevskoj tržnici Markale agresorska granata ubila 68 i ranila 88 građana. “I danas se ponekad pitam šta je kod 75 četrnaestogodišnjaka bilo odlučujuće da upišu baš Prvu bošnjačku gimnaziju, pored šest vrlo dobrih sarajevskih gimnazija. Moje jedino objašnjenje je da su ličili na avanturiste koji su je i osnovali iz inata u ambijentu beznađa, agresorske mržnje, granatiranja i embarga i dali joj ime koje će je obavezivati da bude najbolja, a vrlo brzo i međunarodna Cambridge škola. Kao što se bruseći, pažljivo i precizno, iz dijamanta dobiva briljant, tako smo mi ‘izbrusili’ obrazovni proces u ovoj gimnaziji, zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu, nadilazeći lične ambicije i interese, a istovremeno postavljajući visoke standarde i učenicima i uposlenicima”, naglašava Akšamija.

Ona se prisjeća i vremena kada je prije tačno dvadeset godina, 19. juna 1999. godine, ponosno stala pred učenike prve generacije Prve bošnjačke gimnazije kako bi im čestitala veliku maturu. “Bilo mi je tačno 10 godina više nego vama sada. Ne sjećam se da mi je ikada u životu srce bilo tako puno sreće i zadovoljstva. Kao da ste svi vi bili moja djeca, vesela i razigrana, ali vrijedna i razumna. Tokom četiri godine koje ste proveli pohađajući gimnaziju, nastojali smo nadoknaditi sve što ste propustili dok je trajala opsada Sarajeva i predati vam ono najvrednije od našeg učiteljskog iskustva. Bilo je veoma važno da vaša dječija srca ne savlada strah niti mržnja prema onima koji su vam ukrali djetinjstvo. Nastojali smo da odrastete kao dobri, hrabri i ponosni mladići i djevojke, da pamtite ono što se nikada ne smije zaboraviti, ali da znate prepoznati i poštovati vrijednosti u drugim ljudima. Vaša kasnija dostignuća, napori i uspjesi u privatnom i poslovnom životu svjedočili su rezultate naših nastojanja”, poručila je Akšamija.

Dženana Zlatar, profesorica bosanskog jezika i književnosti, kaže da je prva generacija učenika Prve bošnjačke gimnazije došla da s profesorima radi stvari koje su im do tada bile potpuno nepoznate. “Skupila se grupa ljudi koji su htjeli da u našoj domovini Bosni napravimo najbolje što se u tom trenutku u obrazovanju u svijetu moglo naći. Bila je to iskusna ekipa profesora koji su mogli raditi na različitim mjestima, a oni su sve svoje iskustvo poželjeli pretočiti u obrazovni i odgojni sistem te škole. Na drugoj su strani bili učenici koji nisu ni znali šta je to Prva bošnjačka gimnazija, a pristali su da polažu prijemne ispite u trenutku kada su se sve sarajevske škole polupraznih učionica, govorimo o opkoljenom Sarajevu, doslovno otimale za učenike. Taj prijemni ispit za nas je obavio pola posla, jer mi smo tog trenutka imali pred sobom 75 ljudi koji su željeli da budu tu, da budu dio tog kolektiva, željeli su Prvu bošnjačku gimnaziju. To su bili oni koji su željeli da s nama grade potpuno novi sistem”, objašnjava Zlatar, koja je u to vrijeme bila i zamjenica direktorice Prve bošnjačke gimnazije.

Ona ističe otkud naziv Prva bošnjačka gimnazija i šta je to za tadašnje vrijeme značilo: “Neću reći da je bilo opasno, ali je bilo vrlo odgovorno da se školi da to ime. Ona je ustvari bila za sve Bosance. Mi smo kazali da će se škola zvati bošnjačka gimnazija jer ćemo u njoj ponuditi sve ono najbolje što Bosna ima u svojoj tradiciji, kulturi, identitetu i svojoj religiji. A tu je i neizostavna ljubav prema Bosni. Od početka smo znali da sve ovo mora biti na vrhunskom nivou čim smo joj dali takvo ime. Kao što vidite, ostala je jedina bošnjačka gimnazija, a imala je taj broj ‘prva’ misleći da će se iza nje negdje u Bosni oformiti i ‘druga’, pa i ‘treća’. Međutim, postavili smo tako visoke standarde koje gimnazije što su kasnije nastajale nisu mogle ispuniti. Ti standardi su prvenstveno zadati u odgojno-obrazovnom sistemu.” Zlatar podsjeća da su prve generacije svake godine polagale devet završnih ispita. To su bile generacije koje su na razini drugog razreda imale seminarske radove, na kraju trećeg multidisciplinarne projekte, te je na kraju maturski rad bio nešto što se radilo gotovo rutinski. Zlatar tvrdi da je odgojni sistem u školi bio jedinstven. “Mi smo razgovarali sa svojim učenicima doslovno o svemu. Vrata svih kabineta bila su uvijek otvorena. Učenici su živjeli i uživali u svemu onome što im se nudilo, a mi smo htjeli da škola stalno raste. To nije bila škola u koju se utrči, obave časovi i brže-bolje izađe. To je bila škola u kojoj se živjelo. Onda su i učenici s profesorima branili ideju da ona mora biti najbolja, s potpuno iskrenim ljudskim odnosima unutar kolektiva. Mi smo putovali na različite strane i, gdje god bismo otišli, nigdje i nikada nismo doživjeli bilo kakvu neprijatnost, niti sramotu. To su bili mladi Bošnjaci, samosvjesni, duhoviti, koji komuniciraju sa svojom okolinom bez obzira na to gdje odu, a istovremeno smo, sada kada gledam iz ove pozicije, i pomalo eksperimentirali s visokim zahtjevima u obrazovnom sistemu. A to da su zahtjevi bili visoki, pokazali su naši učenici koji su otišli na fakultete i ono što smo dobili kao povratnu informaciju bilo je za nas zadivljujuće”, ponosno će Dženana Zlatar.

Naida Hota-Muminović bila je učenica druge generacije Prve bošnjačke gimnazije. Od 2015. godine je direktorica ove škole, a prije toga je u njoj predavala engleski jezik. Kaže da sada ima višeslojnu perspektivu koja joj itekako pomaže u poslu koji obavlja. “Danas sam u ulozi domaćina velikog jubileja, 20 godina od maturiranja prve generacije Prve bošnjačke gimnazije. I ovo je jedan od brojnih dokaza da je Prva bošnjačka gimnazija uvodila i uvodi nove standarde u kulturi komunikacije, saradnje, sjećanja, odavanja poštovanja instituciji, kao i obrazovnom i odgojnom procesu, učenju, slavljenju znanja i saradnje. Mijenjaju se odgojne i obrazovne prakse kako bismo pratili savremene trendove, najčešće u tehničko-tehnološkom smislu. Ali, srž škole ostaje tradicionalna. Posvećeni smo vrhunskom odgoju, obrazovanju, izvrsnosti, još poštujemo starije, odajemo počast ljudima koji su dali doprinos u izgradnji ovakve škole. Nastavit ćemo biti u vrhu među najboljima u Kantonu Sarajevo i u cijeloj državi, a Prva bošnjačka gimnazija se već petnaest godina okušava i na međunarodnom planu, jer smo registrirana Cambridge međunarodna škola. Naša djeca polažu Cambridge međunarodne ispite, koji su jednaki za cijeli svijet, i postižu odlične rezultate. Gajimo njihove talente, prepoznajemo ih i učimo da te talente povežu sa svijetom oko sebe kako bi ispunili svoju praiskonsku zadaću, a to je da ovaj svijet čine boljim mjestom. Baš kao što to i moto naše škole poručuje da se stalno natječemo u dobru”, istaknula je Hota-Muminović.

Dino Selimović, jedan od učenika prve generacije Prve bošnjačke gimnazije, sada je direktor marketinga BBI banke. Kaže da je izuzetno emotivno okupiti se dvadeset godina nakon mature u školi koja je danas mnogo veća, ljepša, opremljenija, nego što je to bila 1995. godine u opkoljenom Sarajevu. “Zaista je naša generacija simbolična i posebna po tome što je prva upisala školu u kojoj nismo znali šta nas čeka i na kraju se nismo pokajali, jer su ti profesori na čelu s direktoricom Lejlom Akšamijom zaista uložili mnogo truda, energije i života u naše obrazovanje, a prije svega u odgajanje da budemo dobri ljudi”, kaže Selimović i nastavlja: “Kada smo u Muzičkoj školi polagali testove za upis u Prvu bošnjačku gimnaziju, nedaleko odatle desio se masakr u kojem je ubijeno i ranjeno više od stotinu naših sugrađana. Tako da sami početak našeg školovanja u ovoj školi ima neku posebnu simboliku. Dok su naši građani ubijani za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, ovdje se rađalo nešto novo što sada polučuje izvrsnim rezultatima. Većina nas je ostala u Bosni i Hercegovini i većina nas smo uspješni ljudi i dobri insani”, rekao je Selimović, s ponosom dodajući da je sretan što je 24 godine od osnivanja Prva bošnjačka gimnazija danas rame uz rame s ostalim vodećim školama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. “Ponosan sam i sretan što sam dio ove škole i dio prve generacije, a sada ćemo naše druženje nastaviti kroz Udruženje alumnista Prve bošnjačke gimnazije. Vidjet ćemo kakve potencijale i resurse imamo, prije svega ljudske, kako bismo počeli realizirati različite projekte, preko humanitarnih, do stručnih, zatim političkih akademija, ekonomskih programa, pomoći povratnicima, do reakcija na dnevna dešavanja, odbrane suvereniteta BiH, bosanskog jezika, identiteta itd.”, kazao je Selimović.

Doc. dr. Kenan Čaklovica, učenik prve generacije, a danas docent na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, jedan je od učesnika nedavno održane Skupštine Udruženja alumnista Prve bošnjačke gimnazije. “Alumni.pbg.ba je naša stranica. Ovom prilikom pozivam sve generacije Prve bošnjačke gimnazije da izdvoje nekoliko minuta i putem online aplikacije unesu svoje podatke, kako bi zadržali vezu sa školom i svojim kolegama i bili dio projekata koje Udruženje planira realizirati u narednom periodu, za dobrobit budućih generacija u našoj domovini Bosni i Hercegovini”, poručio je Čaklovica.