Nisu suptilna ni Mijovićeva prognoziranja o sjurivanja ulice protiv “Bakira, Fadila i Salke”, kojima, kako poručuje Mijović, više neće ni policija pomoći.

Nemamo običaj da jednu ličnost tretiramo dva puta u kratkom periodu, međutim, Vlastimir Mijović zaslužio je ovu privilegiju svojim novim tekstom koji je, ako je to moguće, još bezobrazniji, maliciozniji, ali i opasniji od prethodnog.

Sporni Mijovićev tekst Olovka ili ulica najbolji je primjer svega onoga što je mračno, zlokobno, opasno i abnormalno u avazovskom novinarstvu. Mijović prvo legalno i legitimno izabranu vlast u Bosni i Hercegovini naziva tiranskim režimom, zatim pokušava u protestima boraca pronaći klicu nekakvog mogućeg ustanka, a onda u tom smislu i izmišlja čitave događaje koji bi tome mogli poslužiti.

Mijović se čak gnuša dostojanstvenih protesta tvrdeći da oni ne daju željene rezultate. Doduše, i ne daju rezultate kakve Mijović priželjkuje – dolazak njegovog vlasnika Radončića s tornja u Predsjedništvo. Sasvim su neuvijene i Mijovićeve prijetnje u kojima barata s nekakvim dogorijevanjem strpljenja obespravljenih i poniženih, valjda misleći na dva puta poniženog Radončića, kojem nikako ne uspijeva da demokratski putem zasjedne u predsjedničku fotelju.

Nisu suptilna ni Mijovićeva prognoziranja o sjurivanja ulice protiv “Bakira, Fadila i Salke”, kojima, kako poručuje Mijović, više neće ni policija pomoći.

Naravno, Mijović je to začinio i omiljenim avazovskim terminima poredeći trenutnu, ponovimo to opet potpuno demokratski izabranu vlast, s diktatorom Čaučeskim i u osnovi zazivajući prevrat i likvidaciju po kratkom postupku svih onih koji su smetnja političkim ambicijama njegovog šefa i vlasnika.

Šta reći na ovakvo Mijovićevo smeće od članka osim da tu nije riječ o novinarstvu, nego o najcrnjoj propagandi i gebelsovskoj demonizaciji političkih protivnika.