Promovirana knjiga “Mostarski vakufi od 1931. do 2013. godine” autora muftije Salema ef. Dedovića

Predstavljanje knjige mostarskog muftije Salema ef. Dedovića Mostarski vakufi od 1931. do 2013. godine, u organizaciji Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, 11. aprila u Bošnjačkom institutu u Sarajevu bila je odlična prilika da se šira bosanskohercegovačka javnost upozna sa suštinskim doprinosom institucije vakufa. Vrijednosti na kojima je vakuf utemeljen oslanjaju se na normu propisanu Božijom objavom, dok su savremeni svjetski ekonomski tokovi uglavnom uvjetovani filozofijom i interesima velikih korporacija.

Prof. dr. Ismet Bušatlić na promociji Dedovićeve knjige iznio je nešto više podataka o historijatu vakufa u Mostaru i pojasnio osnovne odlike ovog, prije svega, vjerskog, kulturološkog i civilizacijskog instituta zasnovanog na visokoj svijesti Bošnjaka i Bošnjakinja da i na taj način izraze plemenitost svojih srca. Bušatlić je istakao kako je vakuf u svakoj bosanskoj sredini, i čaršiji i selu, uvijek bio odgovor na konkretne životne potrebe stanovništva. Naglasio je i da je priča o vakufima u Mostaru kolosalna jer su ovaj grad slavom ovjekovječili njegovi vakifi i dobrotvori. U prošlosti su imali senzibilitet da rješavaju pitanja koja se u drugim sredinama nije pridavao značaj. Vakifi su omogućili da Neretva bez poplave “izađe” na Tepu, da voda pređe preko rijeke, da česme teku gdje ih prije nije bilo, da siromašnima bogati plaćaju državne poreze, da postoje budžeti za održavanje i restauriranje knjiga i biblioteka, da djeca budu nagrađivana svake sedmice za pohađanje škole…

“Ni današnji vakufi nisu repa bez korijena. Prošlost je puna mudrosti i ibreta onima koji čitati znaju, a Mostarci su više puta, ja sam se u to bezbroj puta osvjedočio, znali čitati kako treba”, kazao je Bušatlić. Za muftijinu knjigu Bušatlić je kazao kako je najljepša priča o mostarskim vakufima i vakifima, ali i o ljudima iz različitih perioda, ponajviše o onima koji su Mostar učinili Mostarom. Za Bušatlića je mostarski primjer dragocjen i specifičan jer predstavlja izazov svima drugima kako bi se trebalo prema vakufu odnositi i šta bi trebalo s vakufom učiniti. Zato je, primijetio je, priča o vakufima zapravo priča o brizi za onoga ko u grad dolazi da ima gdje da se smjesti, bilo da je trgovac, učenik, student ili nasušni zaljubljenik u sklad i ljepotu. “Na sve to vakuf i vakifi su odgovarali. Historijski izvori o mostarskim vakufima još uvijek su neotkriveni i neobjavljeni”, istakao je Bušatlić.

I činjenica da Mostar prednjači u broju sačuvanih vakufnama dovoljno govori o svijesti koja je njegovana u Mostaru kada je riječ o vakufu.

“Ispunjavajući ustavnu obavezu koju je preuzela, pored iznalaženja sredstava za investiranje novih i rekonstrukciju starih vakufa uz stručnu pomoć i podršku medžlisima, Vakufska direkcija Islamske zajednice u BiH opredijeljena je i za publiciranje naučno-istraživačkih radova koji imaju za cilj obradu stručnih tema o vakufima”, kazao je direktor Vakufske direkcije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Senaid Zaimović.

Knjigu muftije Dedovića ocijenio je kao izuzetno vrijedno svjedočanstvo burnog vremena u Mostaru, gradu koji svoj urbani razvoj nastavlja na temeljima vakufa. “Vakufi su, zbog svog historijskog značaja i doprinosa vjerskom i kulturnom životu, utkani i u samo biće bosanskohercegovačkih muslimana i, kao takvi, stalno su bili na meti rušilačkih faktora”, podsjetio je Zaimović. Konstatirao je kako je stepen devastacije i otimačine vakufske u Mostaru bio znatno viši nego u drugim bosanskohercegovačkim sredinama, naprosto zbog činjenice što je Mostar jedan od većih gradova u našoj zemlji i da je imao puno više i vakifa i vakufa. “Medžlis IZ Mostar imao je sreću da je na njegovom čelu devedesetih godina bio hadži Esad Kojić, koji je svojim istrajnim radom na polju prikupljanja podataka, bilježenja i terenskog obilježavanja objekata napravio sve potrebne pravne pretpostavke za proces povrata vakufa na upravljanje i korištenje Islamskoj zajednici do donošenja zakona o restituciji. Pripremio je teren za sve ono što će uraditi Općina Mostar na čelu s hrabrim načelnikom Safetom Oručevićem. Ističem ovo hrabrim, jer su to mogli uraditi i drugi načelnici u Bosni i Hercegovini, ali nisu”, rekao je Zaimović. Bošnjačkim predstavnicima u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, pored osjećaja za svoju tradiciju, poručio je da trebaju imati i dovoljno hrabrosti da ublaže historijsku nepravdu koju su nanijeli raniji politički sistemi.

Vrijednost knjige muftije Dedovića, konstatirao je Zaimović, ogleda se i u činjenici što tretira dostignuća na planu novih vakufskih vrijednosti stavljenih u funkciju odgoja, obrazovanja i vjerskog turizma, što, na sebi svojstven način, govori o odgovornom razvojnom kursu prema vakufima koje je imao Medžlis Islamske zajednice Mostar na čelu s predsjednikom Ramizom Jelovcem. “Medžlis IZ Mostar posvećuje posebnu pažnju razvoju novih savremenih vakufa i već je odavno zavrijedio naklonost velikih investitora. Primjer Mostara izuzetno je inspirativan za sve nas u IZ, jer potvrđuje da se upornim radom uz kvalitetan plan, sistem i viziju mogu ostvariti velike promjene. Medžlis IZ Mostar ulazi u nove vidove vakufske djelatnosti, smišljajući projekte koji su od značaja ne samo za Islamsku zajednicu već društvo u cjelini, kao što je izgradnja Doma za stare osobe. Zbog svega toga, Vakufska direkcija je 2016. godine Medžlisu IZ Mostar dodijelila Plaketu za afirmaciju i unapređenje vakufa u Bosni i Hercegovini. Mi moramo pokazati da smo ozbiljna i osviještena zajednica, svjesna svojih vrijednosti”, poručio je Zaimović, izrazivši očekivanja da će u muftijinoj knjizi, u kojoj je donesen prikaz mostarskih vakufa, buduće generacije imati inspirativan i poticajan primjer.

Potrebu imanja visoke svijesti o vakufu kao zajedničkom dobru, bilo da je riječ o restriktivnom socijalističkom režimu, koji je čak i prijetnjama priječio takve mogućnosti, ili o demokratskim procesima u kojima lično prednjači nad općim, prof. dr. Mustafa Hasani, inače mentor magistarske radnje muftije Dedovića, ilustrirao je na primjeru hadži Esada Kojića i muftije Dedovića. Hasani je podsjetio da je Kojić revnosno bilježio, čuvao i sistematizirao rasute i zaboravom zagrtane administrativno-pravne odluke svakog pojedinačnog oduzetog vakufskog objekta, a muftija Dedović je primjer studioznog istraživanja historijata predmetnih vakufa. “Ovo je samo jedan istraživački projekt u kojem je ukazano na brojnu arhivsku građu. Volio bih da i dalje otvaramo sehare naših arhiva u kojima se vidi borba za očuvanje identiteta i afirmacija islamskih vrijednosti u svojoj sredini, borba protiv svih nedaća koje su nam nametane. Knjiga monografskim pristupom prati i odnos vlasti prema instituciji vakufa. Posebno je interesantan komunistički period, pogotovo prva dekada, u kojoj se desila uzurpacija i devastacija vakufa i nastojanje Islamske zajednice da ih sačuva”, kazao je dr. Hasani. Uprkos teškim okolnostima, dodao je, uvijek je bilo pojedinaca koji su uvakufljavali nove vrijednosti i koji su davali nesebičan doprinos u njegovom očuvanju i afirmaciji. “Uvijek sam se pitao zašto Mostar prednjači, a onda sam vidio da je neko uradio ‘domaću zadaću’. Priča o vakufu nije priča o instituciji. Naprotiv, priča o vakufu uvijek je priča o nekom čovjeku koji je osjetio potrebu da nešto uvakufi kao opće dobro. S druge strane ,vakuf je transgeneracijska institucija. Živi onoliko koliko mi kao generacija nastojimo da ga čuvamo, da bude ono što jeste i da ga razvijemo. Sve bi to trebao biti poticaj da i mi damo svoj doprinos u promoviranju svih ovih vrijednosti”, poručio je dr. Hasani.

Muftija mostarski Salem ef. Dedović zahvalio se Vakufskoj direkciji, koja je smatrala da “mostarski primjer” vrijedi podijeliti s drugima i objaviti dijelove njegovog magistarskog rada u formi knjige. Istakao je kako je imao obavezu da se s naučnog aspekta posveti ovoj temi, jer Mostar nije običan grad, jer je riječ o čudesnom gradu koji je pokazao svoju narav u odsudnim trenucima. “Mostarski vakufi u sebi nose veliki bereket koji je sačuvao Mostar. Mostar je čuvala ta dobrota ljudi koji su shvatali značaj vakufa i ostavljali svoju imovinu da bi se razvijao u svim segmentima i da bi koristio svim ljudima, i muslimanima i nemuslimanima, koji su u njima razvijali raznovrsne trgovačke aktivnosti. Sistemi su bili i prošli, mijenjali se, bili nemilosrdni za vakufe, ali postoje obrati u historiji. Bog upravlja historijom. Za tu historiju trebali su ljudi. Vizija hadži Esada Kojića ne bi mogla biti ostvarena da nije bilo okolnosti koje je usmjeravao Bog dragi da budu takve kakve jesu. Mostar je pretrpio ono što nijedan drugi grad u ovoj zemlji nije. U takvim okolnostima, između Istoka i Zapada, na tako malom prostoru stvorilo se tako važno državotvorno, patriotsko, bošnjačko jedinstvo, u kojem je Islamska zajednica na čelu s tadašnjim mostarskim muftijom Smajkićem igrala vrlo važnu ulogu. U taj patriotski okvir ušli su svi koji su prepoznali da se nasrnulo na biološki opstanak našeg bića. I tada na scenu stupa čovjek koji je donosio odluke onda kada su se trebale donositi, bivši gradonačelnik Mostara Safet Oručević. Te odluke, pokazalo je vrijeme, bile su historijske, jer takve odluke nisu donesene ni u jednoj drugoj bosanskohercegovačkoj sredini, iako su imale lakše i povoljnije okolnosti. Viziju obnove i unapređenja vakufa preuzeo je na sebe Ramiz Jelovac. S ponosom mogu reći da je on viziju vakufa digao na visoki nivo, tako da je vakuf danas prepoznatljiva tema, ne samo u Mostaru već i u cijeloj Bosni i Hercegovini. Na taj način iznova je potvrđena činjenica da se vakufi nalaze u temeljima Mostara, kako je to bilo i kroz historiju”, rekao je muftija Dedović. U završnom osvrtu još je kratko prokomentirao i značaj aktuelnog korištenja vakufa i njihove funkcije, čime je Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini omogućeno da bude autonomna, slobodna i neovisna od dobrovoljnih priloga i donacija u svom misijskom radu i poslanju.