Ono što se zbilo jeste povijesna nužnost i nije moglo biti drugačije, a dokaz za tu tvrdnju pronaći ćemo u činjenici da se to odista i zbilo. Da je moglo biti drugačije, bilo bi drugačije. I tačka. Pa i točka.
. Beskonačna raspredanja i mlaćenje prazne slame u nastojanju da se dođe do odgovora na pitanje da li se povijest morala odvijati baš <em>tako-i-tako</em> i da li je moglo biti drugačije samo da je <em>to-i-to</em> ukazuju na posvemašnje nerazumijevanje ne samo povijesti već i zakonitosti po kojima se upravljaju tekuća društvena gibanja.</p>
<p><em><strong>Unjkava patetika</strong></em></p>
<p>Ono što se zbilo jeste povijesna nužnost i nije moglo biti drugačije, a dokaz za tu tvrdnju pronaći ćemo u činjenici da se to odista i zbilo. Da je moglo biti drugačije, bilo bi drugačije. I tačka. Pa i točka. S prošlošću valja naučiti živjeti i pretvoriti je u rezervoar iskustava koja će nam, ukoliko sreća i slučaj s tim budu saglasni, omogućiti da ne ponavljamo greške iz perfekta, a pogotovo ne one iz pluskvamperfekta. Otužno je svjedočiti doživljaju prošlosti kao poslužavnika s kojeg se hrani unjkava i patetična nostalgija ili, pak, unjkavo i patetično viktimstvo. Naravno, bavljenje prošlošću može biti zanimljivo i iz aspekta umjetnosti, znanosti, pa čak i hobija, a ne smijemo odreći ni pravo ljudima da se njome bave čisto emotivno (nipošto nećemo smetnuti s uma da je emocija vezivno tkivo ljudskih zajednica, racio im može dati čvrstoću, ali ne i održati ih na okupu). Ali s mjerom, gospodo, s mjerom! I bez podmetanja vlastitih uvjerenja i ideoloških konstrukata pod činjenice.</p>
<p>Ustvrditi da je socijalistička Jugoslavija bila posve uređena zemlja, u svakom pogledu naprednija od ovoga što danas imamo, može samo posve naivan ili posve maliciozan čovjek. Samo takvi mogu ustvrditi i da je ta zemlja bila samo tamnica naroda i ništa drugo. Istini za volju, pronaći će se lahko i naivni i maliciozni koji će jednu od ovih dviju tvrdnji vezati i za neke druge povijesne tvorevine, poput, recimo, žuto-crne monarhije, trojedinog kraljevstva južnoslovenskog ili Osmanskog carstva. Nostalgija za prošlim vremenima, pa čak i za onima kojih se ne sjećamo, sasvim je legitimna. No, problem nastaje kada na temelju vlastite predodžbe o prošlim vremenima, romantizirane i mitologizirane, neko nastoji osnažiti vlastitu poziciju u sadašnjem vremenu.</p>
<p><strong>Vrijeme bez logora i političkih zatvora</strong></p>
<p>To nužno vodi u konflikt ne samo s onima koji baštine drugačija sjećanja već i u konflikt sa sadašnjošću pa i budućnošću koja ne želi biti taocem i žrtvom tuđih ideoloških i emotivnih ucjena. A pomalo i ide na živce i na taj način oduzima energiju koje nikad nema dovoljno i koja je potrebnija za još uvijek neodživljeni nego za davno proživljeni život. Da bih izbjegao optužbe za nedovoljnu jasnoću izraza, kazat ću to ovako – borit ću se za nečije pravo da vjeruje kako je socijalistička Jugoslavija bila idealna tvorevina i da je ta zemlja ponudila rješenje za društveno uređenje kakvom i danas valja težiti, ali ću se izrugivati njegovom uvjerenju da je zbog tog svog stava bolji od onoga koji ne želi ponavljati povijesna iskustva. Kao što ću se izrugivati njihovom uvjerenju da anomalije što im danas svjedočimo svoje korijene nemaju upravo u toj idealnoj jugoslovenskoj epohi, tom raju na zemlji ostvarenom.</p>
<p>Svaki čovjek ima pravo na taj bolećivi, gerijatrični (mada se i u sasvim mladom biću može zakotiti) duh nostalgije, ali nema pravo njegovo breme stavljati na grbaču generacija koje dolaze i njime ih emotivno ucjenjivati. Današnjim je generacijama ovo vrijeme najbolje, ako ni zbog čega drugog onda zato što je to – njihovo vrijeme. Drugog nemaju, niti će ga imati. Uostalom, današnje je vrijeme u Bosni i Hercegovini prvo u povijesti bez logora i političkih zatvora. I današnja Bosna i Hercegovina, možda ne pretjerano žustro ali u svakom slučaju intenzivnije i efikasnije nego bilo koja druga zemlja na planeti, hapsi vlastite ratne zločince.</p>
<p>To nije golem kapital koji omogućava da se živi od njegovih kamata, ali nije ni posve beznačajan. I zato ga valja mudro uložiti, a ne proćerdati ga u povijesnoj kladionici kladeći se na davno odigrane događaje.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.