Spoj su politike, marketinga, vjere, malograđanštine, FGR-ovštine, sporta, ljepote... Projekcija su savremenih begova. Međutim, begova nema, osim u glavama političkih “analitičara” – ostala je samo raja i borba za opstanak. Ako mene pitate, ljubim ruke bošnjačko-muslimanskom seljaku, koji je puno časniji i ljepši pripadnik insanluka od urbanog bošnjačkog kompleksaša.
 poput slijepih miševa zdušno radila za dobrobit jedne i jedine državne zajednice svih Jugoslavena.</p>
<p>Negdje pred rat, ako govorimo o glavnom gradu BiH, pojavio se pojam <em>fina gradska raja (FGR)</em>, koji je vjerovatno bio svojevrsna nadopuna pojmu malograđanin. U ovom slučaju označavala se sva ona razmažena hipsterska scena koja se pojavila u periodu završne faze truhljenja Jugoslavije. Tatini i mamini sinovi, guzonjini sinovi, šminkeri, štreberi…, čitava jedna finograđanska maškarada naspram otkačenih pankera i već pomalo pohabanih rokera. Dugo je pojam FGR-a hibernirao jer u ratu nije falilo ni označenih žrtava ni zločinačkih označitelja. Tek prije nekoliko godina ponovo nam se ukazao u svoj svojoj blistavosti. Spontano, pojam se počeo širiti po društvenim mrežama, prvo kao znak pobune uperen protiv onih koji su čitava dva desetljeća oholo i bez sankcija kreirali javno mnijenje, predstavljajući se alternativom, a ustvari su tvorili istinsku vlast (režim) nad mišljenjem, nad onim što je javno dozvoljeno reći ili nije. Osnovna karakteristika FGR-a jeste iskazivanje revolta prema nacionalnom i vjerskom među Bošnjacima, pritom ga farbajući kao nacionalizam, šovinizam, seljakluk i papanluk, suprotstavljajući ga njima koji se vide u ruhu urbane građanštine (suludi pleonazam). Ponekad se nazivaju Bosancima, a ponekad Građanima Svijeta.</p>
<p>U društvu u kojem se sve trpa u čas umjetne, čas virtualne ladice, a bošnjačko društvo jeste takvo, ponekad se nepravedno i s prevelikom ljutnjom FGR-ovštinom etiketiralo ljude koji to realno ne zaslužuju. Naime, valjda svako ima pravo na objektivnu dozu iskazivanja nezadovoljstva, a da pritom ne bude napadan i neprimjereno označavan. Međutim, sigurno da je fina gradska raja svojim nametanjem produbljivala teške traume i postojeće komplekse među Bošnjacima muslimanima. Kompleksaši među muslimanima koji nisu željeli nositi umjetnu štafetu nacionalista i šovinista isprva su se stidljivo opravdavali tvrdeći da su urbani muslimani (teški pleonazam, jer islam se širio iz gradskih sredina, a u Bosni kulturološki njegovao u gradovima), a ne oni tamo neki seljaci. Štaviše, čak su uspjeli izustiti da slušaju urbanu sevdalinku (što je također teški pleonazam, jer je sevdalinka po definiciji bošnjačka gradska pjesma).</p>
<p>Nije ni to bilo dosta za Bošnjake koji su zbog postojećih kompleksa u stalnom bjekstvu od vlastitog identiteta. Najnoviji trend tek treba označiti pojmom te bismo ga mi ovom prigodom rado inaugurirali. Riječ je o novoj mutaciji na našoj društvenoj sceni i nazivamo je fina muslimanska raja (FMR). Ne znamo hoće li se ustaliti, ali nama je bitno da zabilježimo njeno postojanje.</p>
<p>Oni mnogo vole da se posjećuju, da se razumijemo, nisu to tipična muslimanska sijela, to više ima veze s korporativnim team buildinzima po principu “ja tebi vojvodo, ti meni serdaru”. Interesni tim umreženih jarana nazivaju džematom. Naprosto se moraju kititi s onim što je tom trenutku pomodno pa će svoje poimanje džemata pomicati čas ovamo, čas onamo, zavisi koji je od gradskih vaiza i efendija trenutno popularan. Uglavnom je riječ o parazitima koji su se godinama šlepali po raznim stranačkim klanovima, nikada bez konkretne ideje, uvijek su im bila puna usta rješenja u formi mahalskog vica. U suštini, između “sveznajućeg” taksiste i dobro obavještenog pripadnika fine muslimanske raje nema razlike osim u statusu. Jedan je poželjan, drugi je bljak.</p>
<p>Riječ je o pravom tržištu društvenih krpelja, a često i neradnika koji si međusobno namještaju funkcije i posliće. Vape za time da ih se tretira modernim, pa će ženski pripadnici pomicati granice dozvoljenog, primjerice u pokrivanju, a često će se zagovarati i reforme u islamu, poput za sada tajnih inicijativa da žene predvode namaz. Mišljenja su da sa svima mogu i trebaju biti dobri, a to proizlazi iz potrebe da čuvaju svoju poželjnost i društveni status. Udaju se i žene prema statusu, srca zanemaruju. Poslije se razvode, što je ponovo dio poželjnog rituala neprestane proizvodnje prizemnog trača. To ih odvodi u krajnju neprincipijelnost, a na koncu i u licemjerje. Spoj su politike, marketinga, vjere, malograđanštine, FGR-ovštine, sporta, ljepote… Projekcija su savremenih begova. Međutim, begova nema, osim u glavama političkih “analitičara” – ostala je samo raja i borba za opstanak. Ako mene pitate, ljubim ruke bošnjačko-muslimanskom seljaku, koji je puno časniji i ljepši pripadnik insanluka od urbanog bošnjačkog kompleksaša.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Krik iz Tornja
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.
-
30.06.2018.Odgovori
Posto sam se nasao kao “malogradjanin” samo zato sto sam slusao Radio Luxembourg i voli( m)o John Lennona zelio bih da te upozorim da budes malo takticniji.Ja sam poceo postiti od cetvrtog razreda osnovne skole,citao Preporod i Islamsku misao,ostao musliman I u JNA,clan Patrotske lige od 1991,borac Armije BiH… Zaboravio sam da ti kazem da sam odgojen u BOSNJACKOM DUHU zahvaljujuci babi rahmetli. Zvao sam svoga ova BABO, u nasu kucu se ulazilo samo sa MERHABA( odnosi se na one sa muslimanskom imenima) inace su vracani sa vrata , pa da nazovi merhaba I tek onda da iskustva.Moja djeca imaju fina muslimanska starinska imena, moja nova kuca je napravljena u bosanskom still,a unutrasnjost je ukrasena sa musanderom,secojom, peskunima, kahve odzakom …Rodjen u Sarajevu, vise skola ko obrazovanje,”nacitan”,obisao dobar broj strani zemalja,tecno pricam i pisem engleski, ne citam Avaz,ne slusam Cece… I zbog moga izbora pop muzike ti me proglasi malogradjaninom.Bas ti fala !
PS Ovo sve napisah jer sam anoniman, a sve je ovo istina sto sam napisao. -
01.07.2018.Odgovori
Što ti je odsustvo čitanja sa pažnjom. Ja se baš kao neko ko je također slušao, doduše malo kasniji, Radio Luxembourg nađoh u ovom tekstu jer se ispravno zapaža da smo mi, tadašnji hašišari i kosaneri. birokrate smatrali malograđanima, posebno one koji su još kao đaci i studenti počinjali sa partijskim aplinizmom.
Odličan tekst što se mene tiče.
KOMENTARI