fbpx

Ukopan u rodnim Ošanjićima: Klanjana dženaza književniku Enesu Ratkušiću

Dzenaza namaz bošnjačkom književniku Enesu Ratkušiću, kolumnisti magazina Stav, koji je preminuo jučer u Blagaju u 62. godini, klanjana je na Ošanjićima kod Stoca.

Dženazu namaz u rodnom mjestu Enesa Ratkušića predvodio je glavni imam u Blagaju Hisam ef. Hafizović. Prisutnima se obratio mostarski muftija Salem ef. Dedović koji je naglasio da “danas ispraćamo našeg brata u vjeri, simbola odvažnog bošnjačkog i muslimanskog glasa”.

– Izgubili smo naše jako pero i našeg novinarskog barda. Njegovo djelo nije potrošno, ta njegova riječ je ukoričena i ostaje kao trajan bosnjački glas za naš opstanak u Hercegovini. Trebamo biti ponosni na njegovo djelo i vrijeme će pokazati koliko je to njegovo djelo važno za opću korist naše zajednice. Neka mu se Uzvišeni smiluje i dadne sabura njegovoj porodici i prijateljima – rekao je.

Pored rodbine i prijatelja dzenazi namazu prisustvovao je veliki broj građana Hercegovine, Stoca, Blagaja i Mostara, kao i ugledni pripadnici iz kulturnog, političkog i vjerskog života u Bosni i Hercegovini.

Enes Ratkušić, profesor sociologije, rođen je 1957. godine u Ošanjićima kod Stoca. Radio je u Srednjoškolskom centru Stolac, Građevinskoj školi u Mostaru i na mostarskom Univerzitetu “Džemal Bijedić”. Najveći dio svog radnog vijeka proveo je na RTV Mostar.

Objavljivao je u magazinima Ljiljan, Dani, Preporod, Zambak

Stručne radove objavljivao je za časopise Most, Dijalog, Slovo Gorčina, Bošnjačka pismohrana, Behar.

Bio je i kolumnista portala Al Jazeera, glavni odgovorni urednik časopisa Slovo Gorčina i autor pet knjiga proze, romana “Zaboravljeni govor probuđenih” te zbirki priča “Hrvanje s vragom”, “Dunjalučka škola” i “Trovanje zdravom hranom”.

Posljednja objavljena djela bila su roman “Tajna bosanskog štapa” i zbirka filozofskih eseja “Sukob devijacija”.

Živio je i radio u Mostaru. (Faktor)

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI