U proljeće prošle godine u mjestu Podubravlje kod Zavidovića otkrivena je slučajno kamena kugla za koju će se kasnije utvrditi kako je najveća takve vrste na svijetu. Istraživanja stručnjaka Tuzlanskog univerziteta pokazala su kako je teška 37 tona. Reporteri Stava posjetili su Suada Keserovića, koji je kuglu otkrio sasvim slučajno i sada na svom imanju pravi park kojim privlači turiste iz cijelog svijeta

Foto: Velija HASANBEGOVIĆ

Suad Keserović svakoga dana prođe nekoliko puta izlokanim uskim drumom koji vijuga iznad ugašene tvornice “Krivaja”. Dva kilometra dalje, u šumi, njegov je posjed u naselju Podubravlje. Tu je u proljeće prošle godine Suad slučajno otkrio – kuglu. Kamenu, savršenog oblika, koja je ko zna koliko dugo stajala zarobljena u zemlji, među grabovom šumom, čekajući da je Suad ili neko drugi otkopa. “Krivaja” malo radi, pa malo više ne radi. Poznata je priča o predratnom gigantu koji je zapošljavao hiljade radnika, nestalom i rasparčanom u vremenima postratne tranzicije iz društvenog u državno. Ili privatno. Umjesto radnika, u njezine pogone, sada u suprotnom smjeru, ka Podubravlju hrle minibusi, kombiji puni turista koji žele vidjeti kuglu koju je otkopao Suad. I za koju se tvrdi kako je najveća takva otkrivena na svijetu, da zrači bioenergijom i da je središte grada koji je naseljavala neka drevna, nepoznata civilizacija.

ČEKAJUĆI PARE

Suad cijeli dan provodi na svom posjedu uređujući zemlju za turiste. Sam radi sve. Sam je otkopao kuglu. Sam je doveo vodu, struju, čak i internet. Postavio stolove, klupice, napravio ogradu. Svakodnevno čisti potok od smeća koje u njega bacaju mještani sela iznad njegovog posjeda. Kuglu je, priča, otkrio slučajno, misleći da je ona dio kamena koji je virio iz zemlje, onog kakvog su mještani godinama koristili za brušenje kosa, sjekira, noževa… “Vidim, nešto viri iz zemlje, drvo je raslo na tom mjestu”, priča Suad. “S lijeve strane virio je dio kamena, možda kvadratni metar iz zemlje. Bilo mi je čudno kako to izgleda kada zasija sunce, davalo je neki čudan odsjaj.” Iz znatiželje su počeli otkopavati oko kugle krampama i motikama. “Kamen je bio jako čudan, skoro pa bijel. Kada smo počeli kopati, vidjeli smo da nema kraja. Počeo se pojavljivati neki čudan oblik. Shvatili smo, nakon što smo otkopali oko kubik zemlje, da postoji luk. Kopali smo danima i naišli na kuglu, nismo mogli vjerovati šta smo našli.”

Suad je nedjeljama vlastitim rukama otkopao oko trideset kubika zemlje kako bi kugla konačno mogla izroniti iz nje. Ostala je još ukopana oko metar dubine, no, dalje ne smiju raditi jer se boje kako bi se zemlja mogla odroniti i kuglu odnijeti sa sobom niz potok. Ubrzo je shvatio kako bi kugla mogla postati dobra poslovna prilika, izletište za turiste. “Prvo sam očistio potok, bio je pun smeća. Ljudi su počeli dolaziti, ne znam ni ja kako su saznali. Meni ovdje u Zavidovićima ljudi ne vjeruju, kazali su mi da je to običan kamen. Rekao sam im da meni kamen nije običan. Meni nije smiješno. Ja ću čistiti, raditi i pokušati napraviti nešto od ovog mjesta. Ne možeš ti našem narodu, koji se do prije dvadeset godina liječio olovom preko mašica, objasniti kakva je ovo prilika za razvoj. Općina samo čeka da nam neko dođe i da nam donese pare.”

Kugla je postala poznata nakon što ju je obradio i o rezultatima istraživanja izvijestio Semir Osmanagić, osnivač Fondacije “Bosanska piramida Sunca”. Osmanagić je doveo saradnike i poznanike kako bi uradili analizu kamena od kojeg je kugla sastavljena, ali i mjesta na kojem je pronađena. Kasnije je o njoj napisao studiju u kojoj stoji kako je beogradski geolog Miodrag Jovović zaključio da je “tekstura masivna” s prisustvom “kvarca, muskovita, oksida, gvožđa, magnetita”, a “karbonatna osnova bazalni je cement”, te kako je očigledno prisustvo energetski aktivnih elemenata. Nakon toga, na Rudarsko-građevinsko-geološkom fakultetu Univerziteta u Tuzli obavljeno je određivanje gustoće čvrstih čestica. Tako je određeno da je masa kugle 37,32 tone. “Na zapadu Meksika, kraj gradića Ahualco, na lokaciji Piedras Bolas, vulkanske kamene kugle dostižu 35 tona. Ova u Zavidovićima teža je i najveća je na svijetu”, zaključio je Osmanagić.

OSTACI DREVNOG GRADA

Do sada je kuglu ispitivala nekolicina istraživača, ali niko od njih sa sigurnošću nije mogao kazati kako je ona nastala, da li je prirodni fenomen ili djelo ljudskih ruku. Jedni tvrde da isijava energiju, da je dio snažnog energetskog polja, drugi, pak, kažu kako je nastala u procesu nazvanom konkretacija, čiji su rezultat prirodne kamene sfere koje danas postoje, primjerice, u Kaliforniji. S druge strane, Osmanagić tvrdi kako je kugla stara četrdeset hiljada godina i da je djelo neke drevne, nama nepoznate civilizacije. Kako god, postala je mamac za istraživače, čudake, znatiželjnike, ali i turiste, kojih je u Zavidovićima iz dana u dan sve više. Latinska Amerika, Španija, Japan… Knjiga posjetitlaca puna je njihovih utisaka. “Nema mjesta odakle ljudi ne dolaze, ljudi vjeruju u te kugle, u energiju koju one emitiraju”, kaže Suad. “Svi vjeruju u to, osim ljudi u ovom gradu. Mi ne znamo iskoristiti ono što nam je priroda dala. Znamo posjeći bukvu, zaraditi pet maraka na kubiku drveta, i to je sve. Nama ne trebaju fabrike, mi trebamo živjeti od turizma. Ali treba učiti i treba raditi.”

Stručnjaci tvrde jedno ili drugo, turisti dolaze, a Suad već ima problema i s porodicom. Spore se oko vlasništva nad posjedom na kojem se nalazi kugla i parkom koji je izgradio. Rodbina koja živi u Dortmundu postavila je tablu na put koji je napravio i na kojoj stoji kako je ulaz u privatni posjed zabranjen. No, njega se to ne tiče. Svakodnevno radi i sprema se za otkopavanje druge kugle, na mjestu na kojem je sonda pokazala njezine tragove. Tako želi privući nove turiste. “Na mjestu preko puta ove postoji još jedna kugla, ali ne mogu ja to sam otkopati. Preteško je i nema šanse da priđem s mašinom, iako sam i o tome razmišljao. Bojim se da je ne uništim. Urađena su istraživanja, sonde su stavljane i vidi se da je kugla tu, ali ju je teško otkopati. Izgleda da je još veća od ove koju smo našli”, priča nam Suad. Stručnjaci su, kaže nam, otkrili kako je ona “perfektno okrugla”. Smatra se da ih ima još nekoliko. “Morat ćemo ih otkopavati. Pretpostavlja se da ih ima dvadesetak, istog ili većeg obima od ove pronađene.”

Dok ne smisli kako otkopati novu, Suad nastavlja s uređivanjem parka oko pronađene kugle. “Sve što vidite oko nas napravio sam sam, svojim rukama. Uložio sam vlastiti novac kako bih uredio ovo mjesto. Ulaz ne naplaćujem, ponudim ljudima piće, kahvu, ručak… To je ono što ja mogu sam napraviti”, priča nam Keserović, koji je godinama radio u Italiji kao metalski radnik i nakon toga se vratio u Bosnu. Pokušavao je angažirati radnike koji će mu pomoći u iskopavanju, no, niko nije želio raditi za nadnicu. “Mi u Bosni imamo sve, ali nam fali znanja. Da ovdje daš čovjeku milion maraka i kažeš mu da s tim počne neki posao, on će otvoriti restoran ili kafić. Prošli ste kroz Zavidoviće, tristo ljudi stoji na ulici i gleda. Nešto čekaju, u nešto gledaju, a ne znaju ni sami šta. Kod mene neće da rade za trideset maraka, malo im. A ja radim po cijeli dan, sve radim, od čišćenja, otkopavanja, sređivanja puta…”

Gosti uglavnom sami dođu, nekako su saznali za ovo mjesto i posjećuju ga. U posljednje vrijeme vodiči koji pokazuju turistima piramide kod Visokog sada u svoje ture uključuju i posjetu Zavidovićima i Suadovom imanju. No, nakon što su geolozi pretražili teren oko kugle, Suad želi nastaviti dalje s istraživanjima. Rečeno mu je da je odmah pored kugle postojala neka drevna građevina. Naime, odmah iznad kugle nalaze se i kameni blokovi, za koje Osmanagić i njegovi stručnjaci koje je dovodio ovdje smatraju kako predstavljaju ostatke građevine stare hiljade godina. Na njoj su zanimljivi detalji, smatra se da ispod nje postoje tuneli koje vode u nepoznato. “Nama je to ovdje oduvijek bilo samo obično kamenje. Kada su došli, geolozi su više gledali u ovu zidinu nego u kuglu. Smatraju da je to bilo središte naselja, a da je kugla bila na njegovom vrhu ili krovu. Geolozi su nam pojasnili da kamen nije prirodan, nego da ga je oblikovala ljudska ruka”, priča Keserović.

Kugle nisu nepoznanica u ovom kraju. U obližnjem naselju Duboki Potok pronađene su već odavno, no, mnogo su manje od ove Suadove. Ostale ih je sačuvano svega desetak nakon što su ih godinama prije mještani razbijali čekićima ili pijucima vjerujući kako je u njima skriveno nekakvo blago. Neke su odnesene kao ukrasi na privatne posjede, osam manjih kugli ostalo je u potoku u kojem su sačuvane i pretvorene u turističku atrakciju. O njima sam, poput Suada Keserovića, brine Nedžad Ikanović, vlasnik posjeda na kojem se preostale kugle nalaze.