Vijećnik u Bošnjačkom nacionalnom vijeću, docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i autor udžbenika na bosanskom jeziku u Sandžaku prof. dr. Sead Šemsović ocijenio je na skupu u Novom Pazaru da obrazovanje na bosanskom jeziku oblikuje kulturni, obrazovni, vjerski i nacionalni identitet Bošnjaka
U gotovo svim mjestima srbijanskog dijela Sandžaka Bošnjačko nacionalno vijeće (BNV) ovih dana provodi projekt “Bosanski, jer smo Bošnjaci”, s ciljem da podigne nacionalnu svijest Bošnjaka, ali i da se ohrabre i podstaknu roditelji kako bi im djeca od naredne školske godine pohađala nastavu na maternjem bosanskom jeziku. Kampanja je značajno medijski propraćena.
Kroz razne vizualne i audioforme realizacija projekta počela je prije mjesec i kampanja je sve intenzivnija. Na lokalnim radio i TV stanicama, kao i društvenim mrežama, emitiraju se spotovi s porukama roditelja čija djeca pohađaju nastavu na maternjem jeziku. U Novom Pazaru na vanjskom zidu gradskog muzeja “Ras”, Kulturnom centru, kod gradskog šetališta i predškolske ustanove “Mladost” nalaze se murali s porukama promocije bosanskog jezika, a inspirirani djelima i stvaralaštvom značajnih bošnjačkih ličnosti poput pisca Ćamila Sijarića i pjesnika Avde Međedovića.
Slične slike urađene su u Tutinu i Sjenici. Na po dva mjesta u centru tih gradova oslikani su murali s nekom od poruka koje promoviraju bosanski jezik. “Bosanski čitam, pišem i mislim”, “Tamo gdje se teško živi, lijepo se govori”, piše na muralima koji skreću pažnju prolaznika.
Veliki bilbordi sa sličnim porukama od ove sedmice bit će postavljeni u Prijepolju i Brodarevu.
U Tutinu i Novom Pazaru prošle sedmice održane su tribine “Zašto bosanski”, također u okviru projekta “Bosanski, jer smo Bošnjaci”, u organizaciji BNV, predstavničkog tijela Bošnjaka u Srbiji. Održavanje sličnih događaja, kroz ovaj projekt, bit će nastavljeno sve do septembra.
Prisutni na ovim skupovima, od lingvista, predstavnika BNV-a, učitelja, nastavnika, profesora i roditelja, imali su prilike čuti o tome zbog čega je bosanski važan Bošnjacima kao dio identiteta, ali i da saznaju koji su se izazovi javljali prilikom implementacije nastave na bosanskom jeziku.
Vijećnik u Bošnjačkom nacionalnom vijeću, docent na Filozofskom fakultetu u Sarajevu i autor udžbenika na bosanskom jeziku u Sandžaku prof. dr. Sead Šemsović ocijenio je na skupu u Novom Pazaru da obrazovanje na bosanskom jeziku oblikuje kulturni, obrazovni, vjerski i nacionalni identitet Bošnjaka.
“Prihvatanje koncepta nastave na maternjem jeziku predstavlja spremnost za saznavanje o sebi samom”, ukazao je Šemsović, podsjetivši da nastavu na bosanskom jeziku u osnovnim i srednjim školama u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici pohađa više od 15.000 učenika, što Sandžak, kako je naveo, dovodi na vrh ljestvice u regiji kada je riječ o implementaciji ove nastave.
Iz Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji pojašnjavaju da su kampanju “Bosanski, jer smo Bošnjaci” pokrenuli s ciljem da on potpuno informira sve Bošnjake o obrazovanju djece na svom maternjem jeziku. “Potrebno je da se roditelji opredijele za obrazovanje djece na bosanskom maternjem jeziku i pismu kako bi njihova djeca mogla koristiti svoja Ustavom i zakonom zagarantovana prava koja iz toga proističu”, poručuju iz BNV-a.
Nosilac projekta “Bosanski, jer smo Bošnjaci”, poznata novinarka iz Novog Pazara Amela Bajrović za Stav pojašnjava da je osnovni cilj projekta, koji Bošnjačko nacionalno vijeće prvi put realizira, podizanje nacionalne svijesti Bošnjaka, ali i da se roditeljima bošnjačke djece ulije povjerenje i samopouzdanje da do kraja septembra ove godine upišu svoju djecu da pohađaju nastavu na maternjem bosanskom jeziku.
“Kroz ove murale smo željeli da podignemo nacionalnu svijest Bošnjaka. Osim slike koja je inspirisana nekim od djela znamenitih Bošnjaka u Sandžaku, prije svih Avda Međedovića, Ćamila Sijarića, Džengiza Redžepagića, Ejupa Mušovića i drugih, na svakom muralu se nalazi po jedna motivaciona poruka ‘Bosanski, jer smo Bošnjaci’ i ‘Bosanki čitam, pišem i mislim’. Osim toga, uradili smo i bilborde s fotografijama najboljih učenika na nastavi na bosanskom jeziku”, istakla je Bajrović, dodavši da se u glavnim crtama projekta nalaze i videoporuke roditelja čija djeca uče na bosanskom jeziku.
“Projekt je podržalo Bošnjačko nacionalno vijeće. Naš prijedlog je bio da se pokrene kampanja i oni su to podržali. Željeli smo kroz ove vizualne forme da im pokažemo i dokažemo da je bosanski jezik nacionalni, kulturni, vjerski i obrazovni identitet Bošnjaka u Srbiji”, pojasnila je autorica projekta Amela Bajrović i dodala da su u realizaciju projekta uključeni mladi ljudi, poput asistenta na projektu Dženana Hajrovića, koji je pripremio dizajn panoa i bilborda te uradio klipove, i studenata četvrte godine likovne umjetnosti s Državnog univerziteta u Novom Pazaru (DUNP) Aide Camović i Davuda Turkovića, koji su oslikali murale.
Osim znatiželje prolaznika u Sandžaku, nije bilo zabilježenih negativnih reagiranja na kampanju, pogotovo na naslikane murale i poruke na njima.
“Reakcije su više nego odlične. Iznenađena sam koliko je ljudima malo trebalo da se unesu neke novine. Nismo naišli ni na jednu negativnu kritiku”, naglasila je Bajrović, izrazivši očekivanje da će kampanja dati rezultate.
Zaključila je da su očekivanja da će projekt utjecati čak na one roditelje čija su djeca upisana na nastavu na srpskom jeziku da tokom ljeta promijene svoju odluku.
Nakon zabrane upotrebe bosanskog jezika 1907. godine, prvi javni čas bosanskog jezika u Sandžaku održan je 20. oktobra 2004. godine u O.Š. “Ibrahim Bakić” u Ljeskovi, općina Tutin. Kao izborni nastavni predmet za učenike osnovnih škola Bosanski jezik uveden je u školama u Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prijepolju 2009. godine.
Cjelokupna nastava na bosanskom jeziku u osnovnim školama na području regije Sandžak, u Srbiji, počela se uvoditi 21. februara 2013. godine.
Tokom 2017/2018. školske godine na području općina Novi Pazar, Tutin i Sjenica više od 15 hiljada djece, u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama pohađalo je kompletnu nastavu na bosanskom jeziku. U Novoj Varoši, Prijepolju i Priboju, gradovima u kojima su Bošnjaci u manjini, u školama još nije uvedena nastava na bosanskom.
Projekt “Bosanski, jer smo Bošnjaci” sadrži i kratke filmove o znamenitim Bošnjacima Džengisu Redžepagiću, Ejupu Mušoviću, Vehbiji Hodžiću, Arifu Brkaniću Sarajliji i Mehmedu Šaćiru Kurtćehajiću. U kratkim filmovima istaknuti su izvodi biografija ovih pet ličnosti:
Džengis Redžepagić (1954–2011)
Osim po vrsnom slikarstvu, Dženis Redžepagić, jedan od znamenitih Bošnjaka u Sandžaku, ostat će upamćen i po velikom doprinosu u afirmaciji bošnjačke kulturne baštine. Iskreno i uporno borio se za ostvarenje nacionalnih prava Bošnjaka u Srbiji. Bio je docent Državnog univerziteta u Novom Pazaru, dugogodišnji kustos Galerije “Sopoćanska viđenja”, kao i istoimene umjetničke kolonije, osnivač likovne kolonije “Sandžak, inspiracija umjetnika”, inicijator i prvi predsjednik Sandžačkog udruženja likovnih umjetnika (SULU), šef resora za kulturu u Bošnjačkom nacionalnom vijeću. Za vrijeme mandata direktora Kulturnog centra uspostavio je temelje ozbiljnog likovnog stvaralaštva u regiji i šire, osavremenio je prostor Galerije, danas Multimedijalnog centra. Imao je više od 40 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učestvovao na više od 100 kolektivnih izložbi širom svijeta. Dobitnik je više nagrada i priznanja za slikarstvo.
Ejup Mušović (1930–1995)
Vodeći bošnjački historičar Ejup Mušović bio je jedan od najvećih istraživača područja Sandžaka i njegovog kulturno-historijskog naslijeđa uopće. Pokrenuo je niz projekata na rasvjetljavanju značajnih događaja i pojava iz prošlosti Novog Pazara, Tutina i sandžačkog kraja uopće, a posebno iz perioda Osmanskog carstva i njegove vladavine na ovim prostorima.
Pokrenuo je i naučni časopis Novopazarski zbornik, koji je s vremenom postao vodeća naučno‑istraživačka publikacija te vrste u zemlji. Dugogodišnji prvi čovjek Muzeja “Ras” u Novom Pazaru napisao je veliki broj naučnih i drugih radova i knjiga, a neke su od njh: Novi Pazar i okolina, Etnički procesi i etnička struktura stanovništva Novog Pazara, Tutin i okolina, Džamije u Novom Pazaru i mnoge druge.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a jedna od njih jeste specijalna nagrada “Ćamil Sijarić” za zbirku pripovijedaka Sermija. Narodna biblioteka u Tutinu nosi njegovo ime.
Arif Brkanić Sarajlija (1861–1916)
Arif Brkanić Sarajlija, jedan od znamenitih Bošnjaka u Sandžaku, još se kao dječak s porodicom doselio u Novi Pazar iz rodnog Sarajeva. Bio je profesor arapskog jezika u Novopazarskoj medresi, veoma ugledan i učen alim i pjesnik koji je uživao veliko poštovanje javnosti.
Autor je vrijednih alhamijado djela Terdžuman mevludski na jezik bosanski i Dinski nasihati na bosanskome jeziku, a poznat je i kao reformator arebičkog pisma. U Sandžaku se i danas uči upravo njegov mevlud, koji je na 21 stranici objavio 1911. godine, a koji nosi sve epitete vrlo kvalitetnog spjeva o životu i djelu Božijeg poslanika Muhammeda. Pisao je na bosanskom i arapskom jeziku, a najveću pažnju u svojim stihovima posvetio je moralu i odgoju.
Mehmed Šaćir Kurtćehajić (1844–1872)
Bjelopoljac Mehmed Šaćir Kurtćehajić bio je prvi bošnjački novinar i začetnik štampane riječi i novinarstva na bosanskom jeziku. Radio je u Sarajevu, gdje je mlad postao prvi privatni vlasnik novina u Bosni i Hercegovini, a u svojim tekstovima ukazivao je na probleme bošnjačkog naroda, zagovarajući obrazovanje mladih i usavršavanje zanata u skladu s modernim evropskim dostignućima.
Pozivao je zemljake da otvaraju škole i školuju djecu, a često je isticao moralne norme, tradiciju i identitet svog naroda. Bio je samouk, a za vreme svog kratkog, ali plodonosnog života visoko se uzdigao iznad svojih sunarodnjaka i razvio u oštrog posmatrača i analitičara.
Javnost je bila zadivljena bistrinom njegovih misli, jasnim i jezgrovitim stilom kojim je pisao.
Zalagao se za multivjersku i multinacionalnu toleranciju, a, osim novinarstvom, bavio se i poslovima pisara, tumača za turski jezik, a bio je i direktor štamparije i predsjednik Općine Sarajevo.
Vehbija Hodžić (1916–1977)
Veliki učenjak Vehbija Hodžić bio je šerijatski sudija u Novom Pazaru, Priboju i Pljevljima, a potom je službovao u Sreskom i Okružnom sudu u Novom Pazaru, Narodnoj banci i općinskom katastru.
Rođen je u Čukotama na Donjoj Pešteri, završio je Veliku medresu kralja Aleksandra II u Skoplju i Višu islamsku šerijatsko-teološku školu u Sarajevu.
Bio je nosilac brojnih društvenih aktivnosti, a, na njegovu inicijativu, pri Odboru Islamske zajednice u Novom Pazaru formiran je Fond za stipendiranje učenika i osnovana je prva islamska biblioteka u Sandžaku. Vehbija efendija Hodžić govorio je tečno šest stranih jezika: engleski, njemački, francuski, italijanski, arapski i turski, a u određenoj mjeri se služio i perzijskim jezikom.
Za života je objavio dva djela Temelji islama i Mevlud, a njegova pozamašna zaostavština obuhvaća djela iz oblasti islamskih disciplina, leksikografije, književnosti i narodnog stvaralaštva.