“To je još jedna od prilika za naše ljude koji su protjerani, koji su iz različitih razloga morali otići s ovih prostora, a i oni koji su istraumirani pa se ne mogu više vratiti, da ih ipak privolimo i dobrim povodom privučemo da dođu na svoje i da prisustvuju barem jednom od tih iftara u ramazanu. To je za nas pretjerano važno, koliko god nam to izgledalo sitno ili malešno, ali svako okupljanje naših ljudi tamo gdje su bili njihovi preci i gdje se većina njih rodila zaista nam je od prevelikog značaja. A pogotovo kad je riječ o mjesecu ramazanu i pogotovo kada je iftar povod za takvo okupljanje”, ističe Remzija ef. Pitić, muftija goraždanski

Piše: Edib KADIĆ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

Aladža u Foči ovogodišnjeg je ramazana džamija koju svako želi posjetiti, iftariti u njenom haremu, učiti zikr poslije akšama i klanjati teraviju u tijesno zbijenim safovima. Svaki dan i svaku večer posjećuju je ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, jer, prema komentarima posjetilaca, svi su jedva čekali njeno obnavljanje i otvorenje. U Aladži se klanja bešvakat, a poslije podne-namaza neizostavna je mukabela. Dženan ef. Krajišnik, imam Aladže, živi u Foči s porodicom već dvije godine i tvrdi da ovakvu posjećenost definitivno nisu očekivali i nisu mogli ni zamisliti. “S obzirom na to da u sklopu Aladže imamo tu neku aščinicu i svoj prostor u kojem pravimo iftare, svaku noć imamo organizirane grupe koje nam dolaze iz drugih medžlisa s našeg Goraždanskog muftijstva, ali dolaze i sa Sarajevskog muftijstva, dolaze i grupe iz Zenice, Donjeg Vakufa i ostalih gradova, tako da nam je svaku noć tu sve puno. Nakon iftara, a prije jacije i teravije, imamo zikr i džamija je puna svake večeri. U Aladži se klanja svaki vakat, džume su kružne, tako da ne prođe mjesec dana da u jednoj od tri džamije u Foči ne klanjamo džumu”, kaže Krajišnik.

Već prije početka ramazana svi iftari svake ramazanske noći bili su rezervirani i sva mjesta popunjena. Vjernici dolaze organizirano u grupama, rezerviraju mjesta i naruče tačan broj iftara koji se pripremaju u aščinici pored Aladže. Dženan-efendija kaže da će ovo uveliko pomoći ovoj aščinici da razvije svoje kapacitete, a koja će definitivno raditi i poslije ramazana, kako bi Bošnjaci koji posjete Foču i Aladžu imali gdje objedovati. “Bogme će se tu piti i kahva, a bit će i vazda neki kolač. Sada, uz ramazan, mi svaku večer u prosjeku imamo više od 100 ljudi, a bilo je noći gdje smo imali i 150, pa i 170 ljudi na iftaru. Svi nakon iftara ostanu i na teraviji, možete samo zamisliti tu atmosferu. Pazite, ovi iftari možda ljudima koji sa strane to posmatraju i o tome čitaju i nisu značajni, ali nama to zaista predstavlja nešto izuzetno veliko i vrijedno. Kada svaku noć imate popunjenu džamiju, svaku noć imate grupe ljudi na iftaru, onda naši povratnici iftare s tim ljudima, druže se, razgovaraju, muhabete, upoznaju se. To je nešto zaista predivno. Kad imate situaciju da se uči zikr, klanja, puna je Aladža, vidite da je tu prisutan život, i to svaku noć, to je neprocjenjivo. Prošle godine smo imali situaciju da ljudi dođu i donesu iftare našim povratnicima, mi se okupimo, klanjamo teraviju, i to je to. Već sutradan i prekosutra džamija bude prazna, pet ili deset ljudi u safu. Onda opet čekamo kada će biti iftar da se džamija napuni. Od ove godine više neće biti tako. Tako nam puno znači kada vidimo da je veliki odziv i da ljudima Aladža nešto predstavlja. Nažalost, svaku noć vratimo 20 ili 30 ljudi jer su nam mjesta i kapaciteti popunjeni i ne možemo da ih primimo. Eto, to mi zaista bude žao”, tvrdi Krajišnik.

Centralna džamija za Goraždansko muftijstvo u noći Lejletul-kadra bit će upravo Aladža, a tu će se klanjati i centralni bajram-namaz. Muftija goraždanski Remzija ef. Pitić pojašnjava kako je posebno radostan što su svi ramazanski događaji ove godine usko vezani za Aladžu. “Moram vam kazati da ove godine ramazan izgleda nestvarno. Toliko je ljudi koji su nas do sada posjetili i koji su imali priliku da se druže s nama. Mi nismo mogli ni pretpostaviti da ćemo imati takav odziv, takav odjek i takvu toplinu koja se kroz ove iftare emitira među svim postačima. Žao mi je zbog onih koje smo morali odbiti i vratiti zbog ograničenih kapaciteta koje imamo. A i hladni su dani i već se teže može vani iftariti, što je bio slučaj pogotovo u prvim danima ramazana, kada je bilo i kiše i kada su noći bile dosta hladne”, kaže muftija Pitić te pojašnjava da ovi zajednički iftari imaju veliku važnost, pogotovo u Istočnoj Bosni.

“To je još jedna od prilika za naše ljude koji su protjerani, koji su iz različitih razloga morali otići s ovih prostora, a i oni koji su istraumirani pa se ne mogu više vratiti, da ih ipak privolimo i dobrim povodom privučemo da dođu na svoje i da prisustvuju barem jednom od tih iftara u ramazanu. To je za nas pretjerano važno, koliko god nam to izgledalo sitno ili malešno, ali svako okupljanje naših ljudi tamo gdje su bili njihovi preci i gdje se većina njih rodila zaista nam je od prevelikog značaja. A pogotovo kad je riječ o mjesecu ramazanu i pogotovo kada je iftar povod za takvo okupljanje.”

Muftija pripominje kako je iftar u kućnom ambijentu, o kojem on posljednjih godina ne zna ništa i uopće ne zna kako izgleda s obzirom na velike obaveze, najljepši i nezamjenjiv. “Ali, s obzirom na posao koji radimo i izazove koje imamo u regiji, on nije moguć, jer smo svaki dan i svaku noć na terenu, jedan dan smo ovdje na džumi, ondje na mukabeli, ovamo na ikindiji, tamo na teraviji, i to je tako. Moram naglasiti i da ove godine imamo kao kuriozitet da osam hafiza uči hafisku mukabelu i takvo se nešto vjerovatno prvi put u povijesti dešava. Također, naši su hafizi jedan dan otišli i u Foču pa su i tamo proučili mukabelu. Mukabela se uči svaki dan u Aladži, u Carevoj džamiji u Foči, u Musluk džamiji također, gdje ćemo prvi put nakon agresije imati i itikaf. Unatoč možda i nekoj sumornoj slici što nas je malo, što su nam ljudi rastjerani, što nas je puno pobijeno i mnogo je šehida s ovog prostora, ipak možemo kazati, ako se tako smije kazati, da je ovo jedan od boljih i uspjelijih ramazana na području Goraždanskog muftijstva. Nakon Bajrama, valja nam i u ševvalu organizirati koji iftar, jer, hvala dragom Bogu, nedostaje nam dana. Nevjerovatna je to slika, znate, sedam imama za jednu večer klanja teraviju u Aladži, a džamija puna do posljednjeg mjesta. Božiji prst je u ovo direktno umiješan, zaista, nema drugog objašnjenja za sve ovo”, poručuje Pitić.

On dodaje da će Islamska zajednica različitim povodima nastaviti okupljati ljude, naročito u ramazanu. “Ranije smo imali donatore s raznih strana, kao i humanitarnih organizacija, koji su u velikoj mjeri učestvovali u organiziranju ovakvih iftara. Sada to organiziranje u najvećoj mjeri preuzimaju naši ljudi, na što smo posebno ponosni i što je možda i ponajbolje u ovoj cijeloj priči. Mi i u ostalim našim medžlisima cijeli ramazan također imamo organizirane zajedničke iftare. Ono što je kuriozitet jeste da na području Goraždanskog muftijstva na tri lokacije sami pripremamo iftare, sami ih distribuiramo tamo gdje to ljudima treba i to je možda i jedinstven slučaj u cijeloj Islamskoj zajednici.”

Bilal Memišević, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Višegrad, kaže da, ako se ramazansko stanje iz 2019. godine poredi s nekim ramazanskim stanjem koje je bilo početkom devedesetih godina proteklog stoljeća, onda ima prostora za razočarenje, prvenstveno kada je riječ o broju povratnika. “Međutim, ako ramazanski hal poredimo s 2001. i 2002. godinom, kada smo pokrenuli proces povratka i kada smo se tek počeli vraćati u Višegrad, onda je to ogromna razlika. Tadašnjih godina ramazan smo dočekivali u strahu, teravih-namaze obavljali uz prisustvo velike bojazni, i to na samo jednom mjestu u gradu. Danas je to sasvim drugačija slika, mnogo rasterećenija, tako da možemo osjetiti tu ramazansku atmosferu koja sama po sebi dolazi s ramazanom. Teravih-namaz obavljamo serbez i komotno na šest lokacija, aktivnosti su svake večeri, zajednički iftari na raznim lokacijama, zajednička druženja, posjete jednih drugima, iz jednog džemata idemo u drugi na iftare i teravije. Tako da, na koncu, mogu da budem zadovoljan halom i stanjem u kojem smo se obreli ove godine”, naglašava Memišević.

Iftari se na području Medžlisa Islamske zajednice Višegrad najčešće organiziraju petkom, subotom i nedjeljom navečer. Tu bude između 40 i 80 ljudi. “Na iftaru koji moja porodica već 18 godina na našem imanju tradicionalno organizira ove godine bilo je preko 200 ljudi, na što sam zaista izuzetno ponosan. U početku nisam imao uvjete da to bude na mom imanju i kod moje kuće, pa smo ovaj iftar održavali u jednoj od prostorija Medžlisa. Kada nam je i ta prostorija postala tijesna, prešli smo u džamiju, a nakon toga sam, hvala Bogu, obnovio svoje imanje i sada imam mogućnost da mi brojni prijatelji, džematlije i povratnici dođu tu na iftar na koji se uvijek rado odazovu. Tu i akšam i teraviju klanjamo na otvorenom, na livadi, i to je zaista poseban doživljaj”, ponosno će Memišević, pojašnjavajući da svaki hairli posao treba pripremiti i osmisliti, kao i organizirati dobru ekipu koja će to realizirati.

“Mi u medžlisu IZ Višegrad imamo aktivan Izvršni odbor i vrijedne i aktivne predsjednike džematskih odbora. Desetak ili petnaest dana uoči ramazana imali smo prošireni sastanak Izvršnog odbora, na kojem smo napravili plan ramazanskih aktivnosti. Već smo tada za cijeli ramazan precizno znali gdje koju večer iftarimo, ko su domaćini, a ko musafiri, i to tako teče. Ovo je odlična prilika da se ljudi s jednog kraja općine susretnu s ljudima iz drugog kraja. To je jedan konvoj od pet-šest auta ljudi iz jednog ili više mjesta koji posjećuju neki određeni džemat. Tu se sjedi, muhabeti, posjetimo se i na neka i lošija i bolja vremena iz naših života. To zaista budu lijepa i prijatna druženja.”

Medžlis IZ Višegrad je 22. maja bio domaćin iftara u Aladži. Oko sedamdesetak Višegrađana je drage volje otišlo u Foču da organiziraju iftar. Tamo su im se pridružili i mnogi drugi, te je, prema riječima prisutnih, napravljen izuzetno lijep ambijent i divna atmosfera. Iz Medžlisa se nadaju da će ovaj iftar prerasti u tradiciju i tvrde da će im biti zadovoljstvo da budu dio te tradicije i tog običaja na kojem će se redovno okupljati povratnici iz cijele Istočne Bosne.

Kada je riječ o povratku Bošnjaka u svoje domove, situacija ne izgleda nimalo sjajno. Edin Karaman, stručni saradnik za raseljena lica i povratnike pri Općini Višegrad, kaže da stalno potencira ljudima da živimo u 21. stoljeću, a da samo u općini Višegrad postoji preko dvadeset sela i zaselaka koji nisu elektrificirani. “Putna infrastruktura je, usuđujem se reći, katastrofalna. Ovih dana baš pregovaramo da se neki od tih puteva probaju malo sanirati. Što se tiče povratnika, ljudi se ne mogu vratiti dok im se ne osigura električna energija i kuća u kojoj će živjeti”, kaže Karaman. On ističe kako su u cijeloj priči o povratku ovi zajednički iftari izuzetno vrijedni, značajni i svijetla tačka procesa povratka.

Karaman je i autor projekta pod nazivom “Borba protiv mržnje”. “Radimo ga u saradnji s OSCE-om. Riječ je o tzv. ‘projektu 500 baklava’, u prijevodu, odgovoru na ona postrojavanja održana 13. marta. Planirali smo poslije bajram-namaza, 4. juna ujutro, s obzirom na to da je džamija u centru Višegrada, da dvije djevojčice bošnjačke nacionalnosti obučene u bosanskim tradicionalnim nošnjama podijele 500 baklava i povratnicima i Srbima i Hrvatima, i svim dobrim ljudima koji budu tuda naišli. Također, imat ćemo i nekoliko majica s amblemima na kojima će pisati ‘Borba protiv mržnje’. Ljudi iz OSCE-a su se oduševili kada su čuli za ovu ideju, pa su odmah organizirali sredstva da podrže ovaj projekt. Zaista je to odjeknulo ovdje u Višegradu. Trudimo se da se borimo protiv mržnje u pravom smislu riječi, pa i evo, na ovako neke zanimljive načine”, poručuje Karaman.

Nedavno je u Aladžu vraćen Mushaf koji je Fočanka srpske nacionalnosti čuvala punih 27 godina. Dan nakon otvaranja Aladže, gospođa koja je insistirala da ostane anonimna predala je Mushaf Mensuru Kadriću, vlasniku jedne trgovine u Goraždu, zamolivši ga da Knjigu vrati tamo gdje joj je i mjesto. Nakon prve džume u Aladži u proteklih 27 godina, Kadrić je Knjigu predao Dženanu ef. Karamanu, imamu džamije Aladža. Ispričao mu je kako mu je samo jednog dana u radnju ušla nepoznata gospođa koja mu je ispričala da je, nakon što su Srbi 1992. godine srušili Aladžu, pronašla Knjigu u blizini srušene Aladže. Čuvala ju je tokom cijele agresije na Bosnu i Hercegovinu, pa je, nakon što je čula ezan proučen na dan otvaranja Aladže, odlučila da Mushaf vrati tamo gdje i pripada. “Zaista je impresivno da je ta gospođa nakon rušenja Aladže pronašla Mushaf pod ruševinama, očistila ga, čuvala ga kod sebe, a po otvorenju Aladže nasumično otišla kod nekog vlasnika prodavnice u Goraždu i predala mu ga. On nam je to donio i vratio. Pri tome, zamolila ga je da njen identitet držimo u tajnosti i mi moramo taj amanet ispoštovati. Za nas je to izuzetno pozitivan događaj iz kojeg možemo očekivati da će utjecati na sve ostale ljude da se ta svijest promijeni i da sve stvari krenu u pozitivnijem smjeru, te da se i drugi povedu njenim primjerom. Mushaf je u dobrom stanju, stara štampa prijeratnih primjeraka odštampanih u turskom stilu. Stranice mu još pomalo mirišu na barut”, kaže Dženan ef. Krajišnik.