Moderna i odgovarajuće opremljena dvorana 14. decembra 1982. godine bila je spremna ugostiti najbolje svjetske sportiste, ali je na to morala čekati dvije godine do zvaničnog početka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Dvorana je otvorena za potrebe Svjetskog prvenstva za juniore u umjetničkom klizanju, ali je to bila samo proba za najveće ikad održano takmičenje u Bosni i Hercegovini
 u Sarajevu, koje su održane 1984. godine, bilo je jasno da će glavni grad Bosne i Hercegovine, ako želi organizirati jednu takvu smotru, morati uložiti značajna sredstva u infrastrukturu. Dolazak sportista iz cijelog svijeta podrazumijevao je uređivanje postojećih sadržaja na našim planinama, gradnju olimpijskih naselja, smještajnih kapaciteta, ali i olimpijske dvorane u kojoj će se održavati sva dvoranska takmičenja.</p>
<p>Shvativši značaj Olimpijskih igara, koje su zbog ugleda našeg glavnog grada morale biti organizirane najbolje do tada, u Sarajevu su počeli izgradnju moderne dvorane koja je trebala ispuniti sve zahtjeve Međunarodnog olimpijskog komiteta. Za lokaciju je odabrano naselje Koševo, koje i danas stanovnike Bosne i Hercegovine i većinu turista podsjeća na period kada su se u Sarajevu održale ZOI.</p>
<p>Zahtjevan posao i kratki rokovi nisu spriječili bosanskohercegovačke entuzijaste koji su uz veliki napor 14. decembra 1982. godine otvorili vrata buduće Olimpijske dvorane Zetra. Moderna i odgovarajuće opremljena dvorana, prije tačno trideset šest godina, bila je spremna ugostiti najbolje svjetske sportiste, ali je na to morala čekati dvije godine do zvaničnog početka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Dvorana je otvorena za potrebe Svjetskog prvenstva za juniore u umjetničkom klizanju, ali je to bila samo proba za najveće ikad održano takmičenje u našoj domovini. Arhitekti dvorane bili su Dušan Đapa i Lidumil Alikalfić.</p>
<p>Nakon spomenutog prvenstva u umjetničkom klizanju, koje je otvorio predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaran, bilo je jasno da Sarajevo posjeduje za to vrijeme impozantan objekt. Tokom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, u februaru 1984. godine, posjetioci su mogli uživati u bravurama najboljih svjetskih sportista koji su isticali dobre uvjete u novoj sarajevskoj ljepotici Zetri. Završetkom ZOI, Zetra je nastavila služiti prvobitnoj namjeni, ali i kao koncertno mjesto. Početkom agresije na našu domovinu sve aktivnosti koje su se do tada održavale u Olimpijskoj dvorani Zetri prestale su.</p>
<p>Posebno je tužan bio dan kada je Vojska RS‑a u maju 1992. godine granatirala ovaj objekt, koji je pretrpio ogromna oštećenja. Tokom ratnih godina Zetra je dijelila sudbinu ostatka Sarajeva, koje je, pod konstantnim granatiranjem s položaja Vojske RS, bilo u velikoj mjeri razrušeno. Tek nakon završetka agresije na Bosnu i Hercegovinu aktivirani su planovi o rekonstrukciji tada najveće sportske dvorane u našoj domovini. Još za vrijeme agresije, Bosna i Hercegovina je učestvovala na Olimpijskim igrama u Barceloni 1993. godine, što je bio dovoljno dobar razlog za Međunarodni olimpijski komitet, koji je čekao pogodan trenutak da započne obnovu ove dvorane.</p>
<p>Bilo je potrebno nekoliko godina da se stvore svi potrebni uvjeti da bi se Zetra ponovno stavila u funkciju, a to je učinjeno 1999. godine, kada je obnovljenu dvoranu ponovo otvorio Juan Antonio Samaran, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta.</p>
<p>Iako je dvorana obnovljena prije skoro dvadeset godina, zimski sportovi po kojima je bila poznata dobijali su veoma malo prostora zbog nedostatka leda. Takvo stanje promijenjeno je posljednjih godina, a dokaz tome veći je broj “ledenih” mjeseci u Zetri koji omogućavaju održavanje ekipnih i pojedinačnih takmičenja na ledu. Ono što je posebno zanimljivo istaći za ovu dvoranu jeste njeno ime koje je ponekad zlonamjerno povezivano s islamskom “zelenom transverzalom”.</p>
<p>Ovakva podmetanja od strane srpskih medija uništio je prvi direktor Olimpijske dvorane Zetra Slavko Maleć, koji je prije nekoliko godina objasnio da Zetra jeste dobila ime po zelenoj transverzali, ali ne po onoj političkoj, kako su pojedini srpski mediji nastojali prikazati, već onoj po kojoj s planine Bukovik svjež zrak dolazi u Sarajevo.</p>
<p>Zetra je u svojoj poslijeratnoj eri bila poprište značajnih reprezentativnih susreta, rukometne i košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine. Pogodna za organiziranje značajnih susreta sa svojih 9.000 sjedećih mjesta, jedno vrijeme bila je i dom Košarkaškog kluba Bosna tokom njegovih evropskih avantura. U proteklih 36 godina bila je domaćin raznim muzičarima.</p>
<p>Danas Olimpijska dvorana Zetra, koja nosi ime po bivšem predsjedniku Međunarodnog olimpijskog komiteta Huanu Antoniju Samaranu, predstavlja veliki potencijal. Jedan od potencijala koje nudi ova sportska dvorana jeste i organiziranje neke od evropskih ili svjetskih smotri kao što su rukometno ili košarkaško prvenstvo. Da je takvo očekivanje realno, potvrđuje i veoma dobra organizacija juniorskog Svjetskog prvenstva u rukometu od prije nekoliko godina, čiji je domaćin bila Zetra.</p>
<p>Turisti koji iz godine u godinu sve više posjećuju Bosnu i Hercegovinu u velikoj se mjeri zanimaju i za olimpijski turizam, koji se većinom svodi na posjete nekoj od naših olimpijskih planina. Otvaranjem nekog improviziranog muzeja u Zetri, koji bi turistima mogao “ispričati” historijsku priču dvorane, od njenog olimpijskog sjaja, ratnog razaranja te današnjeg uzdizanja, sasvim bi sigurno pomogao u lobiranju za organiziranje neke od velikih sportskih smotri u Sarajevu. Dvorana s ovakvom historijskom pozadinom, kojoj su nedobronamjerni i ime osporavali, zaslužuje da ponovo bude u fokusu svjetske sportske javnosti, kao što je bila i u zimu 1984. godine.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Sljedeći članak
Isovićev darwinizam
PROČITAJTE I...
NALAZITE SE U ARHIVI: Posjetite nas na novom portalu sedmičnika STAV
Posjetite nas na redizajniranom portalu sedmičnog lista "STAV"(www.stav.ba). Trenutno se nalazite na stranici arhiva (arhiv.stav.ba.).
Za šta smo se borili
Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.