Šta, zapravo, znači cinična i besmislena, ali sve “prihvatljivija” često korištena usporedba Sarajeva s Teheranom? Znači mnogo toga kontradiktornog. Neovisno od toga, već je prešla iz okvira političke i društvene zloupotrebe u ulični žargon, šireći se dalje. Pored ostalog, ovdje pojašnjavamo zašto baš Teheran u takvim komparacijama, a ne neki drugi bliskoistočni grad

Gotovo da ispada zanimljivo koliko ljudi koristi jednu od možda omiljenih izjava lidera SNSD-a Milorada Dodika, onu poznatu o Sarajevu kao Teheranu. Po nekoj inerciji, nakon što je Dodik ponovio to više puta, izreka je prerasla istodobno i u zafrkanciju i u “ozbiljne” komparacije u samom glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Mnogi takvo neznalačko poređenje pripisuju samom Dodiku, ne znajući da je ono nastalo mnogo prije njegovog potenciranja ove čuvene besmislice. Naime, u vrijeme Iranske revolucije i dolaska Homeinija na vlast u Iranu 1979. godine, Teheran je počeo ulaziti u vokabular pojedinih jugoslavenskih novinara kao prva asocijacija na prefiks islamska pri opisu ili definiranju Iranske revolucije, te pri opisivanju bilo koje političke akcije u svijetu za koju bi se reklo da je imala neki dodir s islamom. Onda se to prenijelo u Jugoslaviju pravnim putem, preko sarajevskog komunističkog procesa iz 1983. godine za vrijeme poznatog suđenja grupi muslimanskih intelektualaca. Tada se po čaršijama ispotiha govorkalo o “povezanosti” okrivljenih s nekim “sumnjivcima” iz Homeinijevog Irana.

U isto vrijeme tekao je iračko- iranski rat, pa su neupućeni preko medija pomalo otkrivali razlike između Perzijanaca i Arapa. Irak pod Sadamom Huseinom tada se vodio kao “sekularni”, a Iran, odnosno njegova prijestolnica Teheran, i dalje kao “islamski”. U glavama onih koji su za sebe mislili da su najobrazovaniji Teheran je postao sinonim za nešto automatski loše, nešto za izrugivanje po starom orijentalističkom stereotipu. Onda je i na ulicama Foče 1990. godine, kroz montiranu aferu “Fočatrans”, počelo da se koristi ime iranske prijestolnice u podrugljivom tonu. Ondašnja Televizija Sarajevo izvještavala je o fočanskim demonstracijama s lica mjesta, pa su je lokalni aktivisti SDS-a, saznavši da su joj reporteri iz Sarajeva, nazivali “teheranskom televizijom”.

Ne zna se da li je Dodik odatle preuzeo taj neoriginalni i donekle neuspješni pokušaj provociranja, ali nije ni bitno pošto je Dodik ovdje sporedan. Za ovu su priču zanimljiviji žitelji Sarajeva, te poneki njegovi posjetioci koji koriste tu staru usporedbu nekad u šali, a nekad kao kombinaciju ironije i ozbiljne društveno-vizualne “analize” Sarajeva. Koliko sami zapadaju u kontradiktornost, može se vidjeti iz ovako poredanih stavki.

– Teheran je mnogo veći grad od Sarajeva i ima visoki procent zagađenosti zraka. Niko se nije sjetio da javno istakne kako Sarajevo možda podsjeća na Teheran po zagađenosti zraka, nego im je najbitniji orijentalni izgled, nešto veći broj minareta u gradskoj panorami i tek poneke javne manifestacije islamskih normi, bilo kulturoloških ili teoloških.

– U Teheranu nema javnih dočeka “sekularne” Nove godine, za razliku od Sarajeva. Nema otvorenih rok-koncerata, za razliku od Sarajeva. Nema javnog posluživanja alkoholnih pića u Teheranu, za razliku od Sarajeva, gdje se toči u hektolitrima, a usput i proizvodi. U Sarajevu se može naručiti svinjetina u pojedinim restoranima, za razliku od Teherana. Vjerovatno se sve to može naći i u Teheranu pošto je velegrad, samo ne u javnoj ponudi, prema oficijelnim podacima.

– Djevojke i žene koje nose hidžab u Sarajevu to rade dobrovoljno, za razliku od mnogih žena u Teheranu. Isto se odnosi na one koje same odaberu da ne nose hidžab u Sarajevu.

– Rijetki primijete javne reklame na sarajevskim ulicama, poput gradskog tramvaja (u vlasništvu javnog preduzeća) koji svakodnevno vozi, tramvaja kompletno oblijepljenog reklamom za srbijansku vinariju “Čoka” i popularno vino “Ždrepčeva krv”. Također, drugi sarajevski tramvaj kruži gradom kompletno oblijepljen reklamom za “Karlovačko pivo” iz Hrvatske. Teško je tako nešto zamisliti na ulicama pravog Teherana, ne zbog vina ili piva iz Srbije ili Hrvatske naravno, nego zbog javne promocije alkoholnih proizvoda općenito.

– Zapadnjačka moda prisutnija je od istočnjačke (mada je pojam istočnjački mnogo širi od zapadnjačkog) na ulicama Sarajeva, neovisno od doseljavanja određenog broja Arapa, Turaka, Malezijaca i Kineza.

– U odnosu na Teheran, koji je zadržao svoju varijantu arapskog pisma za farsi-jezik, u sarajevskoj javnosti već odavno nema arapskih harfova, osim na džamijama, tekijama i medresama, i dominira latinično pismo s engleskim jezikom svuda u Bosni i Hercegovini.

– Jedno se vrijeme od onih koji su uporno upotrebljavali usporedbu s Teheranom površno govorilo kako Sarajevo “preuzimaju vehabije”. Da li su oni znali kako vehabije i Teheran ne idu skupa zbog zategnute relacije sunija i šiija, nije poznato. Možda neki od njih i ne znaju da su vehabije, odnosno selefije sunije, a većina Iranaca u Teheranu šiije, ali je veća vjerovatnoća da ih to nije ni briga, jer im je to sve isto i sve im spada u orijentalnu “zaostalost.”. Nešto slično onoj patetičnoj, u stilu: “Kinezi, Japanci, Koreanci, meni je sve to isto.”

– Oko godinu i po prije napada na Bosnu i Hercegovinu govorkalo se o dva šovinistička stihovna zidna grafita u Nevesinju. Nije sigurno da su zaista bili tamo, a jedna verzija kaže da su bili pa ih je neko obrisao ili prefarbao da se ne vide. Navodno je neko napisao: “Od Nevesinja do Irana neće biti muslimana”, da bi onda neko odgovorio stihom: “Lažeš, Vlaše, sve će biti naše.” Neovisno da li ih je neko zaista napisao ili samo izmislio u korist izazivanja tenzija, ostaje vjerovatno da imenica Iran iz grafita nije korištena samo zbog rimovanja nego i drugih konotacija.

– U međuvremenu, tzv. ljevičari ili oni koji se samo furaju na ljevičarenje ne reagiraju kada se najavi izdvajanje 230.000 KM za javni doček Nove godine u Sarajevu. Ne smeta im rasipništvo za takve trendovske kič-manifestacije. Istovremeno, po društvenim mrežama, ali i drugdje, ako se neko protivi javnom novogodišnjem dočeku ili se protivi barem tolikim finansijskim izdvajanjima u vrijeme dok se imigranti i domaći beskućnici smrzavaju, famozni kvaziljevičari im poručuju kako to znači pravljenje Teherana od Sarajeva. Koalicija iskompleksiranosti i tragikomičnosti još im je jača strana.