fbpx

“Silovanje” istine i pravde

Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.

Ponoć je već prošla. Vrela julska noć ustreptala nakićenim zvijezdama. Prvi put, jer je pucnjava, nakon punih mjesec dana i više, potpuno utihnula, imao sam priliku da se u rovu prepustim razmišljanjima gledajući u nebo. Prvi put otkad je moja jedinca na linijama cijelu bjelopoljsku kotlinu ispunila je umirujuća tišina. Dražesno kao u djetinjstvu.

Nakon toliko vremena, misao mi je ponovo slobodna da luta i krivuda kud joj je volja, da nije potpuno pritisnuta refleksom preživljavanja. Prisjećao sam se svih dragih trenutaka i svih dragih osoba, svih tih divnih riječi i osjećanja. A potom, jače od granate, jače od ikakve emocije, jer sam već bio zagazio u njena prostranstva, kotlinom se prolomi jak, snažan jauk djevojčice. “Nemojteeeeeeeee! Ajjjjjjjjjjjjjjjjj”, pa još jednom i još jednom.

Znao sam, glas je dolazio iz logora Vojno, gdje je apsolutnu vlast imao zapovjednik Prve bjelopoljske bojne Druge brigade HVO-a Marko Maka Radić. Cijela linija miruje, nigdje se ne čuje pucnjava. Kotlinom odjekuje eho dječijeg ženskog glasa, očigledno podvrgnutog nekoj vrsti mučenja.

Odem do susjednog rova i pitam Muju je li i on čuo. Kaže da jeste, kako ga je u snu, dok mu se pričinjavalo da jede sjevernjaču, prekorila djevojčica riječju “nemojte”. Čim sam ga potpuno probudio i upoznao s onim što se zbiljski i upravo dešava tamo s druge strane linije, Mujo je bez razmišljanja ispraznio cijeli okvir metaka u zavaravajuću tišinu. Dječiji glas više se nije čuo.

Ratnom zločincu Marku Maki Radiću pravosnažno je presuđeno za torture kroz koje su prolazili logoraši u zloglasnom logoru Vojno. Osuđen je 2011. na 21 godinu zatvora. U oktobru ove godine, uz blagoslov Ministarstva pravde BiH, prebačen je iz Kazneno-popravnog zavoda u Mostaru na izdržavanje kazne u Hrvatskoj, gdje mu je Županijski sud u Zagrebu smanjio već izrečenu kaznu. Praktično, on je već slobodan čovjek.

S ushićenjem što je došlo do “pravnog silovanja” nedaleko od biskupske rezidencije u Mostaru, pod okriljem noći, njegovi istomišljenici narugali su se bezočno pravdi ističući transparent na kojem mu žele dobrodošlicu u Mostar. Osude i suprotstavljanje ovom vidu pravnog nasilja u Mostaru, a i u cijeloj BiH, bile su mlake i mnogo tiše od onog prodornog vriska djevojčice koja je one noći, prepune blještavih zvijezda, vjerovatno silovana.

Moguće je razumjeti da Radićevi prijatelji u njemu žele vidjeti samo neke njegove dobre osobine, ali je nemoguće shvatiti da ne žele priznati i sagledati razmjere zločina koji je počinjen u njihovo ime nad nedužnim civilnim stanovništvom. S druge strane, teško se pomiriti i s činjenicom da su izostale reakcije i vladinih i nevladinih organizacija, udruženja i organizacija. Svi su u ovom slučaju utihnuli u romantičnu šutnju prepunu “Pinkovih” i “Grand” zvijezda. Nažalost, nikakav vrisak nećemo čuti!?

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!