Poluotok, koji se svojim historijskim i prirodnim ljepotama smatra turističkim rajem, danas je postao ruska vojna baza, a ljudi u regiji, čija je ekonomija u potpunosti ovisna o Rusiji, postali su siromašni.
.</p>
<p>Krimski poluotok je kroz istoriju bio jedan od strateških ciljeva Rusije, a krimski Tatari koji žive u ovom regionu su kroz historiju bili izloženi ruskim pritiscima.</p>
<p>Domovinu krimskih Tatara Rusi su tokom historije aneksirali u dva navrata, i u oba slučaja je došlo do smanjenja stanovništva, odnosno broja Tatara na tom području.</p>
<p>Krimski Tatari bili su izloženi egzilima i prisilnim migracijama zbog pritisaka vršenih u vrijeme carice Rusije Katarine II, zatim lidera Sovjetskog Saveza Josefa Staljina te aktuelnog ruskog predsjednika Vladimira Putina.</p>
<p>Rusija je Krimski poluotok posmatrala kao komad zemlje koji su morali preuzeti kako bi stekli kontrolu nad Crnim morem i uspostavili bazu protiv tadašnje Osmanske države.</p>
<p>Tako su Rusi 1783. godine prvi put aneksirali zemlju Krimskog kanata.</p>
<p>Rusija, koja je uzrokovala nestabilnost na način da se izvana uplitala u unutrašnju politiku Krima, nakon što je aneksirala poluotok, Katerina II je izdala deklaraciju.</p>
<p>U navedenom dokumentu istaknuti su ruski “imperativi”, odnosno nužnost Rusije za aneksiju Krima, s iracionalnim osnovama kao što su “nesposobnost krimskih Tatara da žive samostalno” i “povezanost s osmanskom državom”.</p>
<p>Nakon aneksije, Rusko Carstvo je odmah uništilo Krimski kanat. Rusi su vodili politiku uklanjanja krimskih Turaka iz regije, odnosno politiku rusificiranja Krima.</p>
<p>Kasnije je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR), odlukom potpisanom 19. februara 1954. godine, predao Krim Sovjetskoj Socijalističkoj Republici Ukrajini.</p>
<p>Prema historičarima, “ekonomska i regionalna blizina krimske regije i Ukrajine, slične životne i kulturne veze” bili su razlozi zbog kojih je Krim trebao biti dodijeljen Ukrajini.</p>
<p>Referendumom održanim na Krimu nakon raspada Sovjetskog Saveza, poluotok je i dalje ostao kao “autonomna republika” Ukrajine.</p>
<p>SAD, Velika Britanija i Rusija priznale su teritorijalni integritet Ukrajine Memorandumom iz Budimpešte koji su potpisale 1994. godine.</p>
<p>Međutim, 2014. godine historija se ponavlja. Unatoč Budimpeštanskom memorandumu koji je Ruska Federacija potpisala za vrijeme SSSR-a, ponovo je počela s politikom aneksije Krima.<br />
Kad je ukrajinski narod, koji se želio približiti Europskoj uniji i NATO-u umjesto Rusiji, izašao na ulice i trgove, proruski orijentirani ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič napustio je zemlju.</p>
<p>Rusija, iskoristila je zbrku u Ukrajini, aktivirala proruske paravojne trupe koje je poslala na poluotok s ruskim vojnicima u Sevastapolju, iako to nije bilo legalno.</p>
<p>Pristaše Rusije koje su upale u krimski parlament zatražili su odluku o referendumu za proglašenje nezavisnosti Krima.</p>
<p>Tada su oružane snage ruskih specijalnih snaga koje na sebi nisu imale nikakva obilježja, poznati kao “zeleni ljudi”, preuzele kontrolu nad krimskim parlamentom i vladinim institucijama.</p>
<p>Parlament Krimske autonomne republike, koji se 6. marta okupio pod sjenom naoružanih “zelenih ljudi”, odlučio je održati referendum za povezivanje Krima s Rusijom.</p>
<p>Na odluku parlamenta o održavanju referenduma s pitanjem “Treba li Krim ostati dio Ukrajine ili biti vezan za Rusiju?” reagovale su međunarodne organizacije i mnoge države, upozoravajući kako taj referendum neće biti legitiman.</p>
<p>Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN) sazivalo je sastanke više puta, no nije donesena bilo kakva odluka zbog prava veta stalne članice Rusije.</p>
<p>Na poluotoku pod kontrolom proruskih “zelenih ljudi” povećao se pritisak na Ukrajince i krimske Tatare. Lokalno stanovništvo koje nije željelo rusku vlast deportirano je iz regije. Na takozvanom referendumu održanom 16. marta 2014., kojem su se protivili Ukrajinci i krimski Tatari, donesena je odluka o povezivanju Krima s Rusijom.</p>
<p>Ruski predsjednik Vladimir Putin odobrio je ilegalnu aneksiju poluotoka potpisivanjem zakona 21. marta, na ceremoniji u palači Kremlj, u kojoj stoji da će “Krim i Sevastopolj biti povezani s Rusijom i stvaranje novih saveznih regija”.</p>
<p>Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je nacrt zakona, koji je rusku aneksiju Krima smatrao nezakonitom. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan tada je poručio kako “Turska ne priznaje ilegalnu aneksiju Krima”, a to je i ponovio u više navrata.</p>
<p>Danas na teritoriju Krima, nad kojim Rusija ilegalno drži kontrolu, stanovništvo živi u velikim problemima, kako materijalno tako i duhovno.</p>
<p>S jedne strane, krimski Tatari, muslimani, su izloženi velikim pritiscima u kontekstu vjere, dok, s druge strane, stanovništvo je suočeno s ozbiljnim problemima u oblasti ekonomije.</p>
<p>Poluotok, koji se svojim historijskim i prirodnim ljepotama smatra turističkim rajem, danas je postao ruska vojna baza, a ljudi u regiji, čija je ekonomija u potpunosti ovisna o Rusiji, postali su siromašni.</p>
<p>U okviru politike potpune rusizacije krimske oblasti, ruski pripadnici sigurnosnih službi vrše racije u kućama, džamijama i školama krimskih Tatara na poluotoku.</p>
<p>U šestoj godini ilegalne aneksije Tatari, koji su se iz raznih razloga protivili aneksiji i ugnjetavanju Rusije, ili su nestali ili zatvoreni.</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
PROČITAJTE I...
SPECIJALNI RAT PROTIV BOŠNJAKA: Aktivno se stvara atmosfera međubošnjačkog sukoba
Koriste se podrivačke metode, u specijalnom ratu poznate i kao vađenje sadržaja ispod temelja objekta koji se želi srušiti. Podrivanje se koristi rušenjem konstrukcije države kroz pravni sistem, opstruiranjem zakona i ustavnog poretka države, uspostavljanjem paralelnih paradržavnih, paravojnih, paraodgojnih, paraobrazovnih i parapolitičkih tvorevina. Potonje se u ovom trenutku koriste kao grupe za pritisak na legalne političke snage radi njihovog oslabljivanja. Grupe za pritisak jesu forma specijalnog rata koje se planski kreiraju s očekivanjem da će nastati političke krize i koriste se da bi se umanjila efikasnost legalnih političkih snaga, a u konkretnom slučaju, pod tretmanom grupa za pritisak, koje su godinama stvarane unutar nje same, trenutno se nalazi SDA. U široj slici ovdje, prije svega, govorimo o djelovanju političkih faktora Srba i Hrvata oličenim u pojavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, koji su glavna poluga u subverzijama specijalnog rata
IZETBEGOVIĆ ZA STAV: Granica BiH je na Drini i na Savi, i tako će i ostati
Preopasno je raspirivati nacionalizme i ratne emocije. SDA to nikada nije radila. Jasno je da je ovo u šta se upušta Milorad Dodik odavno prevazišlo sebične predizborne kalkulacije. Ovo je mnogo opasnije i traži ozbiljne i svakodnevne odgovore. A ko će ih dati ako ne SDA