Merhum hafiz Muhamed efendija, koji je jučer pokopan na Grličića brdu, bio je vrlo žilav i energičan čovjek. Imao je elana kao rijetko tko, predavao je u školi, pisao u novinama, prevodio s arapskog, pa je tako preveo u zajednici s merhum reis-ul-ulemom Čauševićem Kuran Časni, ogroman rad, koji je ondašnja ulema oko El-Hidaje napala zbog slobodnoumnih tumačenja izvjesnih ajeta.
 i povjeren mu referat baš-vaiza.</p>
<p>Porodica Pandža je bila u tri generacije borbena. Djed mu je bio hodža i zbog svojih vazova bio je protjeran u tursko vrijeme u Travnik, gdje je i umro. Ime mu je bilo Isamuddin. Stare Sarajlije bi pričale da je nakon njegova izgona iz Sarajeva tri dana bio mrak u Sarajevu. Otac Hafiz-Muhamed-efendijin, Šakir efendija, bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, član Ulema-medžlisa i vaiz u Begovoj džamiji. Na vazovima bi opominjao i proklinjao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za što je on smatrao da se kosi sa šeriatom.</p>
<p>Narod je vjerovao da se njegove bedove ukabule i da bi onaj koga bi on u džamiji s narodom prokleo ubrzo nastradao. Tako je prokleo i Safvet-bega Bašagića što mu je pisao u Beharu studiju Sto i jedan hadisi-šerif u kojemu je, tumačeći hadis El-ulema veresetulenbzjai, napadao tadašnje hodže zbog zaostalosti, nesuvremenog odgoja ili reakcionarnih shvatanja.</p>
<p>Safvet-beg mu je na to spjevao pjesmu Hodži P. Safvet-beg je dobio tabes, i svijet je vjerovao da je to posljedica Pandžine bedove, a on je znao da je to posljedica sifilisa, stečenog u ćerhani u Tekiji ulici, kako mi je i sam rekao.</p>
<p>Merhum hafiz Muhamed efendija, koji je jučer pokopan na Grličića brdu, bio je vrlo žilav i energičan čovjek. Imao je elana kao rijetko tko, predavao je u školi, pisao u novinama, prevodio s arapskog, pa je tako preveo u zajednici s merhum reis-ul-ulemom Čauševićem Kuran Časni, ogroman rad, koji je ondašnja ulema oko El-Hidaje napala zbog slobodnoumnih tumačenja izvjesnih ajeta.</p>
<p>To je učinjeno više da udare kopitama izdišućeg lava, Čauševića, nego što su uspjeli obeskrijepiti prijevod – koji, istina, nije bio bez nedostataka – ali koji je ljudski posao savršen?! Napad je, dakle, bio na Čauševića, dalekovidog reformatora odmah po Prvom svjetskom ratu, nego na Pandžu, koji je ustvari preveo prvih 20 džuzova, a Čaušević samo trideseti, iako je sigurno imao udjela i u Pandžinom prijevodu.</p>
<p>Silnim elanom je radio Pandža u Ulema-medžlisu: sastavljao hutbe, vazio u Begovoj džamiji, išao na teren, ali, iako povjerenjem Spahinim izabran u proljeće 1938. za člana Ulema-medžlisa, nije glasao za Spahu na izborima u novembru iste godine, što su mu Spahe zamjerile.</p>
<p>Kada je odmah s početka NDH, čini mi se 10. maja 1941, prošla prva manifestaciona povorka kroz Sarajevo, jedini od hodža u povorci bio je Pandža. Po dolasku u Sarajevo, u proljeće 1942, palestinskog muftije El-Husejinija, otvoreno je agitirao među muslimanima oficirima u domobranstvu da se upisuju (dobrovoljno javljaju) u Handžar diviziju, a već u ljeto slijedeće godine odlazi u šumu s grupom muslimana omladinaca kao borac i vođa neke muslimanske oslobodilačke trupe koja nije bila protiv partizana, ali su oni bili protiv nje.</p>
<p>Zarobljen je od esesovaca kod Tuzle, predat je, na jedvene jade, hrvatskim političkim vlastima koje su ga zatvorile na Savskoj cesti, a onda je, na intervenciju mnogobrojnih muslimana, pušten s tim da živi u Zagrebu.</p>
<p>Svako jutro je išao zajedno s Adem-agom Mešićem u džamiju, a onda mu je u proljeće 1945, nekakav pratilac došaptao da ide na oslobođeni teritorij jer će inače biti likvidiran.</p>
<p>Otišao je, obišao je Liku i Hercegovinu, došao u Sarajevo krajem aprila 1945, počeo vaziti u Begovoj džamiji kao da se u međuvremenu nije ništa dgodilo, i onda, negdje, čini mi se, 3. maja pao u zatvor. Osuđen je od Suda časti na deset godina. U zatvoru je bio vrlo dobar drug, čestit, dosljedan i od svakog voljen.</p>
<p> </p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Srebrenica i Vukovar: Zajednički koraci miraSljedeći članak
Ljutoč na braniku, svjetlost na vidiku
