U Bosni i Hercegovini svi će živjeti kao braća i sestre, ali ne oni bradati s kratkim pantalonama. Vizija je to budućnosti Bosne i Hercegovine koju je, u izbornoj kampanji 2016. godine, s javnošću podijelio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, ističući da se na listama njegove stranke nalaze pripadnici Armije RBiH, HVO-a i Vojske RS-a.
.ready( function($) {
$('.magzilla-popup-67408c2080fb1').magnificPopup({
type: 'image',
closeOnContentClick: true,
gallery:{
enabled:true
}
});
});
</script>
<div class=)
U Bosni i Hercegovini svi će živjeti kao braća i sestre, ali ne oni bradati s kratkim pantalonama. Vizija je to budućnosti Bosne i Hercegovine koju je, u izbornoj kampanji 2016. godine, s javnošću podijelio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, ističući da se na listama njegove stranke nalaze pripadnici Armije RBiH, HVO-a i Vojske RS-a.
Dvije godine kasnije, depilirani Nikšić spoznao je da podršku treba tražiti gdje god se ona može dobiti, pa makar i od stranke koja na svojim listama ima i bradatu braću u kratkim pantalonama. Radi se od stranci koja se odvojila od SDA i koja je, bar teoretski, nepomirljiva s političkim naslijeđem i ideološkim usmjerenjem SDP-a.
Ali, sve je moguće ondje gdje nema principa, pa i to da SDP potpiše Sporazum podrške SDP-ovom kandidatu za Predsjedništvo BiH s predstavnicima A-SDA, stranke koju su osnovali bivši članovi SDA koji su iz nje izbačeni jer nisu željeli koalirati s “bivšim komunjarama”. O veličini njihovih brada svjedoče i fotografije plakata A-SDA iz predizborne kampanje 2016. godine, što, naravno, ne dokazuje ništa osim da imaju veliku bradu koju Nikšić ne podržava 2016, a poželjna mu je 2018.
Da će SDP biti principijelan u svojoj neprincipijelnosti, pokazali su i potpisivanjem Sporazuma o podršci Denisu Bećiroviću s Bošnjačkim pokretom. Da su namjere zaista iskrene i da ne postoji prostor za sumnju u državotvorne težnje jednih i drugih, potvrda je Tokićeva prva reakcija na Bećirovićevu kandidaturu, koju je ocijenio kao “spašavanje SDP-a od neminovnog propadanja” te kao “maskiranje prosrpske politike SDP-a u RS-u, a ne zaštita države BiH i bošnjačkog naroda od nove planirane srpsko-hrvatske agresije na BiH i genocida nad Bošnjacima”. Bošnjaci moraju biti svjesni, upozorio je Tokić javnost 20. maja ove godine, da SDP “u Karadžićevoj genocidnoj RS djeluje usaglašeno s ciljevima velikosrpske politike Milorada Dodika”. Nekoliko dana kasnije, i sam je Tokić krenuo tom stranputicom.
Da svog partnera nisu pronašli samo među “progresivnim bošnjačkim snagama”, kako obrijanim, tako i bradatim, rukovodstvo SDP-a nastojalo je pokazati podrškom koju je Bećiroviću iskazalo Srpsko građansko vijeće – Pokret za ravnopravnost u BiH. Osnivač ove nevladine organizacije, podsjećanja radi, jeste Mirko Pejanović, član Predsjedništva SDP-a. Dakle, kandidat SDP-a dobio je podršku i od nevladine ekspoziture te stranke.
Ni Hrvati nisu isključeni iz cijele priče i napumpavanja euforije oko Bećirovićeve kandidature, za što se pobrinuo Nerkez Arifhodžić. Jeste, Nerkez. A Hrvat. Arifhodžić je bio dugogodišnji savjetnik Željka Komšića, a njegova lojalnost iskazana je pristankom da se izjasni kao Hrvat. Samo je tako Arifhodžić mogao služiti domovini u Italiji, jer je to mjesto u diplomatiji bilo rezervirano za kadar iz reda hrvatskog naroda.
