fbpx

Rukotvorine u Bosni-Ruke od zlata (3): Cvijeće skriveno u Sunitinom nakitu

“Nikad prije nisam čula da se cvijeće može sačuvati na ovakav način, u nakitu. Naušnice koje sam dobila bile su s crnom podlogom i unutra je bilo ‘sakriveno’ cvijeće, tako sitno i nježno da sam se odmah začudila koliko treba strpljenja i živaca da se ti cvjetići na ovakav način sačuvaju, a da sve skupa dizajnerski izgleda jako lijepo i primamljivo. Tada kreće moja prava potraga u saznavanju čime se to cvijet može zarobiti da bude sačuvan u svom originalnom obliku. Ubrzo sam saznala da je riječ o kristalnoj, dvokomponentnoj smoli”, kaže Sunita Dizdar-Hodžić

 

 

Piše: Edib KADIĆ

Sunita Dizdar-Hodžić diplomirani je psiholog. Porijeklom je iz Duvna, a studij psihologije završila je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Radila je u struci, kao i van struke, a prije nešto malo više od dvije godine odlučila je napustiti, kako i sama kaže, za prilike u Bosni i Hercegovini solidan posao i posvetiti se izradi nakita vlastitim rukama. Kada je riječ o pomoći zapošljavanju i samozapošljavanju, godinama je u Centru za edukaciju i istraživanje “Nahla” radila na osnaživanju žena. Godinama je uvjeravala žene kako trebaju uzeti svoj život u svoje ruke da bi bile finansijski samostalne i stabilne. Taj joj je posao pomogao da se i sama okuša u vlastitom biznisu.

“Napustila sam posao i firmu registrirala 2018. godine. Desetak godina bavila sam se izradom nakita iz hobija, i to od različitih materijala, perlica, žice, kao kroz neku vrstu antistres terapije. Tada sam još studirala pa mi je to pomagalo da se riješim pritiska pred ispite. Pogotovo tada u Bosni i Hercegovini nije bilo dovoljno raznovrsnog repromaterijala. Imam sestru koja živi u Norveškoj. Kada je vidjela moju zainteresiranost za izradu nakita, poslala mi je nekoliko paketa, što materijala, što literature, knjiga o različitim tehnikama izrade nakita. Tada kreće moja posvećenost i zainteresiranost za rukotvorine”, prisjeća se Sunita Dizdar-Hodžić.

Godine 2012, kada je njena sestra bila na putovanju u Australiji, na poklon joj je donijela naušnice koje su Sunitu naprosto oduševile. “To je moj prvi susret s ovakvom vrstom nakita. Nikad prije nisam čula da se cvijeće može sačuvati na ovakav način, u nakitu. Bile su s crnom podlogom i unutra je bilo ‘sakriveno’ cvijeće, tako sitno i nježno da sam se odmah začudila koliko treba strpljenja i živaca da se ti cvjetići na ovakav način sačuvaju, a da sve skupa dizajnerski izgleda jako lijepo i primamljivo. Tada kreće moja prava potraga u saznavanju čime se to cvijet može zarobiti da bude sačuvan u svom originalnom obliku. Moja sestra mi tad šalje brojnu literaturu baš o ovoj metodi izrade nakita. Ubrzo sam saznala da je riječ o kristalnoj, dvokomponentnoj smoli. Vrlo brzo sam počela izrađivati prve primjerke za sebe, za svoju dušu. Ugrađivala sam cvjetiće koje sam usput brala. Htjela sam da vidim da li bih znala to uraditi. U to vrijeme je ova vrsta izrade nakita za mene bila pravi izazov i jedva sam čekala da vidim šta će od svega toga biti.”

Ubrzo je Sunita Dizdar-Hodžić od sestre iz Norveške dobila sav potreban materijal za pravljenje ove vrste nakita. “Ona je dizajnerica, tako da i ona preko interneta kupuje puno materijala iz različitih dijelova svijeta. Onda i meni nabavi ono što mi je potrebno. Bilo je tu puno pokušaja i grešaka jer je materijal veoma zahtjevan. Nakon određenog vremena, uvidjela sam da svaki novi put izrađujem sve bolje primjerke, tako da sam uskoro počela poklanjati nakit prijateljicama, a onda one svojim prijateljicama, i tako je sve počelo. Kada nemate ni od koga učiti, onda učite putem grešaka koje pravite, i za to je potrebno dosta vremena. Također, učila sam od majstora koji se bave ovim poslom svuda po svijetu, trudeći se da naučim i na njihovim greškama. Kada sam dostigla kvalitet izrade kojim sam zaista bila zadovoljna, uvidjela sam da bih se u životu istinski mogla posvetiti ovoj vrsti rukotvorina, a pogotovo što se još u to vrijeme niko nije bavio izradom ovakve vrste nakita. To je bila nekako moja prilika da uđem u taj svijet”, pojašnjava Sunita, koja, nakon što se 2018. otisnula u vode privatnog biznisa, pokreće firmu “Flora Handmade”.

Naša sugovornica napominje kako je od sestre od početka imala veliku podršku. Kada je svoju ideju iznijela roditeljima, reakcija je bila nešto drugačija. “Ideš da izrađuješ nakit pored završenog fakulteta i pored tolikog truda na studiju?”, skeptično su Sunitu pitali njeni roditelji. Nisu u početku razumjeli ono u čemu se Sunita već odavno prepoznala i nisu bili za to da se upušta u nekakve poduzetničke vode, ali ipak, podržali su je i tu kreće njihova zajednička priča.

“Moji roditelji su penzioneri koji su uvijek uživali u svom cvjetnjaku i bašti u Duvnu. Kada sam krenula s cijelom ovom pričom, oni su preuzeli dio obaveza i posla na sebe – uzgajanje, sušenje i prezervacija cvijeća koje je neizostavni dio svakog dijela nakita koji proizvedem. Oni su se angažirali da pronađu najbolje tehnike i načine kako da se cvijeće sačuva, kako da i nakon sušenja u cvijeću ostanu njegove boje. Moji roditelji su na sebe preuzeli možda i najteži dio posla u cijelom ovom procesu izrade nakita. To je baš dugotrajan proces, to vidim jer i sama ovdje u Sarajevu uzgajam određeni dio cvijeća i vidim koliko mi to zapravo oduzima vremena. Onda se zapitam koliko se oni oko svega toga trude s obzirom na to da mi uzgajaju, suše i presuju mnogo vrsta cvijeća. Oni također puno vremena provode u prirodi i pronalaze različite vrsta cvijeća. Oni se poprilično dobro razumiju i u vrste cvijeća, tako da mi, nakon što urade sav taj posao, kažu i o kojoj je vrsti cvijeća riječ”, s ponosom ističe Dizdar-Hodžić, dodajući da se nakit pod markicom “Flora Handmade” može vidjeti na istoimenoj web-stranici, ali i na društvenim mrežama.

Sunita objašnjava kako postoji različita aparatura za sušenje cvijeća kako bi sačuvalo svježinu boje i izgleda. Za to je zaslužna opet njena sestra koja joj je poslala aparate pomoću kojih se cvijeće uspješno suši a da se izgled skoro nimalo ne promijeni: “I moji roditelji su radeći ovo sa mnom pronašli brojne metode sušenja cvijeća. Također, shvatili su da neko cvijeće jednostavno ne može zadržati tu svoju svježinu, kao ni boju nakon sušenja, pa to cvijeće više nikako ne koristimo. Naravno, kada cvijeće prođe kroz proces sušenja, ono uvijek ili malo potamni ili malo posvijetli, ali važno je da uglavnom sačuva boju.”

Sunitin muž osoba je koja ima oštećen sluh, te je i to bio jedan od glavnih razloga zašto su joj svi govorili da je pomalo nepromišljeno napuštati posao koji je imala. “Moj muž nađe posao, vrijedan je i zaista se posveti, ali znate kako je u našem društvu koje je puno predrasuda, tako da mu je bilo dosta teško kako zadržati posao, tako i pronaći novi. Ljudi su mi govorili da je, uzimajući i ovaj faktor u obzir, pokretanje vlastitog biznisa ipak prevelik rizik. Baš čudno, jer je upravo to meni bio dodatni motivirajući faktor da razvijemo porodični biznis u kojem će se moći zaposliti i moj muž pa više nećemo morati prolaziti kroz te faze njegovog pronalaska posla, što je uvijek stresno. Koliko god su mi drugi govorili da je to prevelik rizik, ja sam stalno pronalazila nove prednosti u pokretanju ovog posla i nikada se nisam pokajala. Muž je od marta ove godine uposlen u našoj firmi pa smo postali i društveno odgovorna firma, jer, ako Bog da, i u budućnosti imamo u planu upošljavati osobe s oštećenim sluhom”, naglašava Sunita Dizdar-Hodžić.

Dvokomponentna smola od koje Sunita izrađuje nakit, kada se kupuje, dolazi u tečnom stanju. Da bi se uspio izraditi jedan komad nakita, ključan je omjer između ove dvije vrste smole koji se miješa. Sunita objašnjava da to sve zavisi od proizvođača. “Nakon određenog vremena, smola iz tečnog stanja prelazi u tvrdo, staklasto stanje. To je potpuno proziran materijal kroz koji se jasno vidi cvijet. Otprilike, nakon što cvijet zalijem smolom i ostavim u kalupu, nakon dva-tri dana nakit se već može izvaditi iz kalupa, a nakon pet-šest dana on postane baš čvrst i više se ne može mijenjati. Za izradu jednog komada potrebno je između sedam i deset dana. Nakon toga, slijedi fina obrada, bušenje i na kraju dobijamo finalni proizvod. Nakit je otporan na UV zrake, na vodu, međutim, ne preporučuje se pretjerano izlaganje suncu i visokim temperaturama, kao i svaki drugi nakit. A tako je i u životu, fine stvari moraju se pažljivo čuvati”, kroz osmijeh će Sunita.

Dizdar-Hodžić nam objašnjava da svaki cvijet nosi drugačije značenje. U viktorijansko doba, kada se emocije nisu mogle javno izražavati, različite vrste cvijeća koristile su se kako bi se poslale određene poruke. Dovoljno je bilo da se pošalje cvijet i primalac je znao o kakvoj je poruci riječ. “Postoje čitavi rječnici jezika cvijeća, tačno određeni cvijet ima određeno značenje. Trudim se da pronađem što više informacija o nekom cvijetu, pa uz nakit sastavim i priču koja se veže upravo za taj cvijet koji se u nakitu nalazi. Često mi nakit naručuju baš zbog te simbolike cvijeća. Onda ljudima dajem različite upute šta da izaberu”, kaže naša sugovornica.

Jedan od prvih primjera tih konsultacija koji uvijek navodi jeste onaj kada je snaha svojoj svekrvi htjela pokloniti nakit u kojem će biti djetelina s četiri lista. “Ona je bila već starija gospođa i išla je na tešku operaciju. Njena snaha joj je htjela pokloniti djetelinu s četiri lista, koja je inače simbol sreće, a zatim sam joj ja predložila da ubacimo i još jedan žuti cvijet čije latice podsjećaju na zrake sunca. Taj dio nakita je poručivao da joj želi svu sreću svijeta, brz oporavak, kao i da na kraju svake poteškoće dolazi olakšanje. Nedavno sam imala narudžbu u kojoj me gospođa zamolila da joj u ogrlicu stavim cvijet hadžibega. Ona je jedno vrijeme živjela s mužem u kući pored koje su živjeli njegovi nana i dedo. Ispred njihove kuće rastao je veliki cvijet, hadžibeg. Nana i dedo su već odavno preselili na drugi svijet, pa me gospođa zamolila da joj prezerviram jedan cvjetić hadžibega koji će je uvijek podsjećati na njih.”

Sunita nam je na kraju razgovora pojasnila da ne postoje dva identična primjerka nakita. Nakit može biti sličan, ali ne i identičan, jer u prirodi ne postoje dva identična cvijeta: “S obzirom na to da su i kalupi potrošni, ne može se garantirati da će i oblik biti identičan, a cvijeće, pogotovo ako je riječ o kombinaciji različitih cvjetova, što je čest slučaj, ne može nikako. Mi izradom ovog nakita sačuvamo cvijeće, ali sačuvamo i emociju. To nije običan nakit jer iza ‘Flora Handmaida’ stoji priča nabijena emocijama.”

PROČITAJTE I...

Da Zetra ne bude Manjača. Da Holiday Inn ne postane Vilina vlas. Da oca i majku ne tražim po Tomašicama. Da se Sarajevo ne zove Srebrenica. Da ne vučem za rukav Amora Mašovića.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Čitajte najnovije objave na novom STAV web portalu klikom na link!