Da je čovjeku barem dva-tri mjeseca godišnjeg odmora pa da se nagleda i nasluša, istraži brojne apsurde s kojima živimo, uvjeren sam da bi se bez posebnih teškoća iznjedrio rukopis sličan glasovitom djelu Ericha Fromma pod nazivom Anatomija ljudske destruktivnosti. Čini se da su “obični” ljudi u tim demonstracijama apsurda još revnosniji, bolje rečeno nekako transparentniji
Pravo pitanje, kad je burkini u pitanju, jeste šta osobu koja se opredijelila za poštovanje Božijih zakona može motivirati da vršlja u ambijentu neprikladnom i neprimjerenom standardima svjetonazora za koji se opredijelila. Ništa, osim konformizma ili traženja konfrontacije kao globalizacijskog trenda ponašanja
9. januar u aktualnom povijesno-političkom kontekstu baš zato nije samo antidaytonski čin, nije samo puko ignoriranje odluke više sudske instance od strane niže, nego je, prije svega, nastojanje da se jedna politika amnestira od svakog oblika odgovornosti, na koncu obesnaži i obesmisli i sama presuda Karadžiću, kao glavnom podstrekaču i vinovniku zločina počinjenih u BiH
Frojdovski ili ne, pitanje je koje ćemo ostaviti psihoanalitičarima, ali više nikakve sumnje nema da je Güngör javnosti predočio zbog čega Erdoğan nije simpatičan faraonima našeg doba
Van je svake sumnje da je “Brexit” za srpsku politiku došao kao kec na desetku. Sjajna prilika za nastavak odugovlačenja, ovoga puta direktnijeg, lišena potrebe za posebnim obrazloženjima i sakrivanjima
Prema Dodikovoj teoriji, stranci su Švabe, Norvežani, Amerikanci itd., što oni bez sumnje jesu, dok su Srbijanci, Rusi, donekle i Francuzi, bezmalo autohtono stanovništvo čiji bi politički prvaci u pogledu odlučivanja o budućnosti BiH morali imati više prava od Bošnjaka
