Samom Dodiku željnom vlasti način inauguracije nije smetao niti je u njemu prepoznavao nekakav problem, ali je bitno utjecao na njegov doživljaj “demokratske vladavine”. Taj tenkovski sindrom u njemu ostao je kao trajna konstanta koja je odredila način njegovog političkog ponašanja koji se manifestirao u bahatim prijetnjama, ucjenama, snažnom uvjerenju da sve treba biti kako on zamisli i kaže
Dok ne pročitah natpis na Hadžibajrićevoj aščinici, teško je bilo i zamisliti da uopće i postoji gazda koji se, pored mase drugih “gazda” u jeku turističke sezone, okupacije grada i eskalacije hedonizma, koji se u velikoj mjeri iscrpljuje ispunjavanjem trbušnih prostora, u vrijeme kad se “pare uzimaju lopatom”, udostojio, bolje rečeno usudio, sebi i zaposlenicima priuštiti odmor
Kurz je u ovom slučaju samo centarfor kome bosanskohercegovački desnokrilni i lijevokrilni lažovi već poduže vremena samo nabacuju već izrečene opservacije o Sarajevu, otvarajući mu bez posebnog truda najpovoljnije prilike za pogotke u političkoj kampanji
Savremena komunikacija nije ništa drugo do sveopća galama. Svi govore, a niko ne nalazi strpljenja ni da čuje, a kamoli da sasluša drugog. Neoliberalni koncept svijeta sugerira da se slušni aparat aktivira samo ukoliko govori poslodavac, šef ili, kako se već titulira, vlasnik kapitala
Prigovor Dodiku, koji je, naravno, govorio samo o prognanim Srbima iz Hrvatske, ali ne i o 200 hiljada prognanih iz Posavine, zbog čega je HS BiH i reagirala na Čovićevu šutnju, samo je “djelomično opravdan”. Djelomično jer je taj “progon”, na nesreću Hrvata iz spomenutih krajeva, bio stvar dogovora dviju dvoličnih politika
Ako se već uz veliku “demokratsku podršku” svaki potez kistom, uz adekvatne preporuke kritičara, može legitimirati kao slikarstvo, svako tandaranje muzikom, opća skribomanija književnošću, zar u takvoj atmosferi navođenje bikova da jedni drugima prolijevaju krv ne djeluje kao umjetnički čin? Djeluje, nažalost i na nesreću savremenog čovjeka. Ali, ne zaboravimo, ne samo u Čevljanovićima!? Čevljanovići su, neosporno, krkanluk, ali ne balkanski ili bosanski, kako se to javnosti nastoji predočiti
Na dijelu trase na kojem se ima izvršiti eksproprijacija realno je očekivati naglo i zadivljujuće buđenje radnog entuzijazma vlasnika zemljišta, ne isključujući ni zakup od strane “pretplaćenih” za razne vrste poticaja, koji će kamenjar užurbano pretvarati u plodno zemljište. Komisija će za to vrijeme strateški se pripremiti dok na tom dijelu niknu maslinjaci, plantaže smilja i druge kulture koje će vrelo hercegovačko sunce obasjati prvi put nakon postanka svijeta
Što se Srba u Republici Srpskoj, pa i u samoj Srbiji tiče, van je svake sumnje da je svakim danom sve manje onih koji Radovana Karadžića i Ratka Mladića doživljavaju kao heroje. To što, međutim, takva vrsta intimnog doživljaja još uvijek nema snažniju javnu prođu jeste problem politike koja se još uvijek nije oslobodila ambicija koje su devedesetih pokrenule ratnu mašineriju na prostoru bivše Jugoslavije. Dodik je u tom smislu najilustrativniji primjer
Obrazloženja koja je najviše uspalio bivši ministar komunikacija Enver Bijedić, po kojima bi trasa, ukoliko zaobiđe Tuzlanski kanton, neznatno išla kroz Federaciju BiH, nesuvisla su, iz prostog razloga što njegova varijanta podrazumijeva zaobilaženje drugog entiteta. Dakle, u cijeloj priči dominiraju entitetski, a ne državni interesi
Šta slijedi? Aktuelne vlasti, uz sporadične iznimke uzrokovane taktiziranjem radi predstojećih izbora, nastojat će ih uvesti i pokrenuti postojeće privredno mrtvilo, oni drugi bit će protiv, na različite se načine udvarajući glasačkim masama. Oni strahuju od mogućeg investicijskog zamaha, novih zapošljavanja, zbog čega će učiniti sve da se do izbora šta ne dogodi
