fbpx

Uoči petka

I dok su hodža i hodžinica konzumirali svoj halal, dok su, takoreći, obavljali svoju vjersku dužnost, neko samo bahnu. Šefika, starija džematlijka, dosadna kao čvor, stajala je na vratima dok su se oni raspetljavali iza kauča

Memo je došao na ročište u gležnjačama, kožnim hlačama i blještavoj moto jakni, neobrijan, neošišan, bijesan na murjaka što ga je tjerao čak do suda. Kada ga je sudija upitao šta je po zanimanju, Memo je malo zašutio pa ponosno odgovorio: “Vjerski službenik”

Hutbe su mu bile veoma posjećene. Tada je to značilo da je hatib zanimljiv, a ne kao danas, kad ljudi nemaju gdje otići pa su primorani slušati sve i svašta – samo zato što su vjernici. Nije trpio nered te bi često pobacao obuću ako nije bila lijepo složena pred džamijom. Poslije bi nesretne džematlije dozivale prolaznike da im donesu cipele s ulice i tramvajske pruge

Krenuo vozom iz Sarajeva tamo nekad pred sami Drugi svjetski rat nekakav beg kući u Zavidoviće. Sjedi u kupeu, sumornom kao što je i on sam, vadi jezgru iz papirne kesice i brižljivo je krcka žutim zubima

A ko bi mašio sehur, kukala mu majka. Upravo se to dogodilo trojici braće iz jednog sela “za planinom”, trojici rumenih bjelokapića. Recimo da se zovu Šećo, Zećo i Bećo, iako ne vjerujemo da su se i prezivali Zećo, koje je, kao što znamo, također bjelašničko prezime. Mada, i to je moguće. Ako može Duran Duran, onda može i Zećo Zećo

Mislite da je hazreti Omer pitao svoju može li u džamiju. Mislite da joj je govorio s vrata: “Draga, idem da klanjam. Brzo ću. Neću ostajati na zikru.” E, na šta su spali današnji muslimani!

Svakog ramazana moja žena pripremi neki “jedinstven” sadržaj za djecu. Ovog im je napravila kutijice s dobrim i lošim djelima. Kad urade nešto “dobro” ili “loše”, napišu na papir i ubacuju u kutijice

Kad sam se tek zahodžio, nisam učio hatme. Pravio se pametan, pa neću da učim “za pare” jer je to grijeh. Ali bio mi u džematu jedan Osman od Tešnja koji mi je vršio pritisak. A bio ters čovjek, da Bog sačuva