Imamo li razloga za zabrinutost
“Ovaj je čitava budala. Kakav delegat, majko mila”, veli A. nakon odgledanog priloga. “Nije on budala. On je paradigma. Ovakvi nam kroje gaće”
“Ovaj je čitava budala. Kakav delegat, majko mila”, veli A. nakon odgledanog priloga. “Nije on budala. On je paradigma. Ovakvi nam kroje gaće”
Izazovi populizma u ugroženim zemljama EU, sve veće razlike u ekonomskom razvoju članica, kao i teška društvena raslojavanja unutar bogatijih ili “uspješnijih” država, jesu realnost izvan okvira u kojima se, okupirani stalnom proizvodnjom političkih kriza, mi krećemo potpuno nesvjesni mogućih posljedica po naše krhke i ranjive ekonomije
Hag se suštinski uklapa u svjetski trend afirmacije individualne krivice, koji snažno podržavaju najmoćnije sile svijeta. Individualizacija zločina u suštini je “demokratski recept” kojim se amnestiraju organizirani zločini u režijama država, dakle agresije, velike pljačke tuđih bogatstava, vojne intervencije i slična razbojništva koja se najčešće kriju iza plasmana demokratije
Da je maločas pao, pao bi s ogromne visine i razbio se na ulici. Zato su svi bili tu. Zato su čekali. Možda se zato i spotaknuo da ih u tom uzbuđenju učvrsti. Sve što je činio potom taj ekvilibrist bilo je čudesno. I uvijek je bio blizu pada. Pada koji su čekali. Zbog kojega su i došli. A on je lebdio
“Hajd, bolan Atife, dođi na džumu, nema nas dovoljno”, zacvili. – “Pa bio sam prošlu, efendija...”, zabrunda glas iz polifone hajvanske pozadine. – “Hajd, bolan, ne možemo džumu klanjati.” – “Ne mogu, efeeendija, moram prodati ovaj mrs što sam donio.” – “Ponesi taj mrs, ja ću ti kupiti, samo dođi.” – “Ne mogu, Allaha mi, efendija! Znaš da mi treba pola sata odavde, a da ti pravo rečem, malo sam jutros i popio...” – Oj, Bože! Umalo mu nije rekao da nema veze što je popio – samo neka dođe, ali izgubi volju da više bilo šta pokušava
Usred noći nas je neko počeo udarati po nogama. “Ustajte, ustajte, uzbuna! Brže, brže, oblačite se, puške u ruke!” U prvi mah pomislih da je neka zajebancija. Ništa se nije čulo, nije bilo nikakve pucnjave niti eksplozija granata. Izletjeli smo bunovni i oblačili se trčeći kroz mrak prema šumi i totalnom crnilu. Zvuci pucnjave počeli su dopirati do nas, ništa nije obećavalo sretan završetak
Padom vlade kanadske hrvatske građevine, ultradesni, šovinistički šljam koji je Karamarko uveo u saborske klupe nestao je sa scene, odnosno ostao životariti na marginama. Srbija je, po svim pokazateljima, znatno fašiziranija, njeguje se kult ličnosti Vučića, rehabilitiraju se četnički zločinci, na djelu je skoro potpuna kontrola medija, uz naoružavanje i Šešeljevo sekundiranje. No, Evropa će sve tolerirati dok se radi po njenoj agendi, četnizaciju Srbije ili katolibanizaciju Hrvatske
Dobar je, baš je dobar ovaj narod, a katkad mi se čini da boljeg ne može ni biti i da se dobrota cijelog svijeta okupila baš ovdje, u ovom kršu i kamenjaru koje zovu i zemljom Arijevaca. I, istodobno, javlja se zapitanost da li bih i ja prema njima, u obrnutom slučaju, iskazivao toliko tople predusretljivosti
Mrav je, doduše, mnogo jači od čovjeka, ali to je samo detalj. Postoje jake i slabije skupine mrava. Jači mravi napadaju i uništavaju slabije, i to su katastrofe ravne onim ljudskim. Ne znam samo, postoje li mravlje knjige ili je njihova povijest drukčije zapisana
Nije bila sretna s Bećom, čovjekom hablešinom. Svake je godine bila trudna, nije da je Bećo držao do svog obećanja, već nije sirovina umjela zadržati pamet na okupu kad bi mu noge zadrhtale. “Šta je to, bona Šaho?”, pitali bi je u Bobovici kad bi došla svojima. Šaha bi samo odmahivala rukom: “Kog stigoše tog i j...še”