Padom vlade kanadske hrvatske građevine, ultradesni, šovinistički šljam koji je Karamarko uveo u saborske klupe nestao je sa scene, odnosno ostao životariti na marginama. Srbija je, po svim pokazateljima, znatno fašiziranija, njeguje se kult ličnosti Vučića, rehabilitiraju se četnički zločinci, na djelu je skoro potpuna kontrola medija, uz naoružavanje i Šešeljevo sekundiranje. No, Evropa će sve tolerirati dok se radi po njenoj agendi, četnizaciju Srbije ili katolibanizaciju Hrvatske
, reagirajući na sve nametljivije, iako ne i retorikom vladajućih, signale fašizacije Srbije te širenja straha od novih sukoba.</p>
<p>U takvoj atmosferi Ustavni sud, nakon dvadeset šest godina, odbio je ponovljeni zahtjev iz 1991. godine za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine, koji je podnijelo udruženje katoličkih fundamentalista “U ime obitelji”, s argumentom da Ustav štiti pravo na život koji počinje začećem. Ustavni sud naložio je Saboru da u roku dvije godine donese novi zakon koji mora odrediti edukativne i preventivne mjere “tako da prekid trudnoće bude izuzetak”. Predsjednik Suda Miroslav Šeparović kazao je da Zakon neće spriječiti ženu da prekine trudnoću ugrožavajući svoje zdravlje, pa se zabrana zato smatra nedopustivom.</p>
<p>Brojni međunarodni dokumenti štite pravo na život, ali ne daju odgovor na pitanje kada život počinje, a, nakon ove odluke, Sabor ne može zakonom zabraniti prekid trudnoće, rekao je. HDZ-ova zastupnica Branka Martinčev kazala je kako je HDZ za zaštitu života, ali i zdravlja žene i protiv zakonske zabrane pobačaja. Spomenula je i uvjete pod kojima će biti moguće izvršiti nasilan prekid trudnoće, poput kriminalnog djela (silovanja), ugroženog zdravlja djeteta i/ili majke, uz mogućnost izvršenja na zahtjev majke, ali pod zasad nepoznatim uvjetima. Inicijativa “Pro life” najavila je pokretanje peticije Vladi i Saboru za zaštitu života jer “medicinska znanost kaže da život počinje trenutkom začeća”.</p>
<p>Odluka Ustavnog suda tumači se i kao postavljanje granica dokle se u neokonzervativnoj revoluciji može ići, a da je društveno prihvatljivo. Evropska unija ne mari mnogo za unutarhrvaćanske prijepore sve dok se država ponaša u skladu s posebno ekonomskom agendom. Oko prijepora koji je Ustavni sud sada stavio u određene okvire bilo bi dobro prisjetiti se stava Ebu Hamida el-Gazzalija, koji je za fetus smatrao da je život s potencijalom koji se povećava duljinom trudnoće i postaje potpunim trenutkom rađanja. U tom smislu, fetus pravno nije pod istim stepenom zaštite i sankcije kao rođena osoba.</p>
<p>Kada bi se socijalna služba dovela u red, pitanje neželjene djece riješilo bi se lakše, odnosno žene bi mogle roditi tu djecu i, ako to žele, prepustiti na usvajanje. No, s obzirom na prevladavajuće raspoloženje u državi, osim ako nije riječ o kršćanskom licemjerju, na što je upozorio Francisko I, rimski biskup, za očekivati je da će novi zakon restringirati dosadašnja prava žene da odlučuje o nasilnom prekidu trudnoće, iako je zakon iz 1978. godine restriktivniji od sličnih, čak i u tradicionalno katoličkim evropskim državama, poput Španije.</p>
<p>Grupa od tridesetak bezveznjaka stranke A-HSP održala je neonacistički skup podrške Donaldu Trumpu u Zagrebu. Od toga su liberalni mediji napravili događaj planetarnih razmjera. Istina je da je taj potpuno marginalan, smiješan skup polupismenih šovinista znatno manji, beznačajniji od sličnih koji se održavaju u zemljama Višegradske grupe ili u Njemačkoj. Padom vlade kanadske hrvatske građevine, ultradesni, šovinistički šljam koji je Karamarko uveo u saborske klupe nestao je sa scene, odnosno ostao životariti na marginama. Srbija je, po svim pokazateljima, znatno fašiziranija, njeguje se kult ličnosti Vučića, rehabilitiraju se četnički zločinci, na djelu je skoro potpuna kontrola medija, uz naoružavanje i Šešeljevo sekundiranje. No, Evropa će sve tolerirati dok se radi po njenoj agendi, četnizaciju Srbije ili katolibanizaciju Hrvatske.</p>
<p>Vlada RH donijela je odluku o osnivanju Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima. Odnosi se samo na režime 20. stoljeća, NDH i SRH. Članovi vijeća jednonacionalni su, isključivo hrvatski (uz jednog Jehudiju koji je pisao o NDH) desno-lijevi šefovi institucija, HAZU-a, Leksikografskog zavoda, Spomen i dokumentacijskih centara Jasenovac i Domovinski rat, katoličkog sveučilišta (sic!), filozofskih, pravnih i politikoloških fakulteta. Neki su povjesničari s više digniteta odbili učešće u Vijeću. Zadaci Vijeća izrada su sveobuhvatnih preporuka usmjerenih na suočavanje s prošlošću, preporuka pravnog reguliranja upotrebe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima.</p>
<p>Premijer Plenković potvrdio je da će se Vijeće baviti samo periodom od 1941. do 1990. godine i naglasio da će preporuke obuhvatiti prijedloge za očuvanje sjećanja, znanstveno istraživanje, dokumentiranje, politiku imenovanja ulica i trgova, omogućavanje pristupa javnosti podacima, distribuciju znanja te način obrazovanja djece i mladih o kršenjima ljudskih prava i temeljnih sloboda za vrijeme vlasti nedemokratskih režima. Winston Churchill rekao je da formirate komisiju kada ne želite da se neka stvar riješi. Načelno je u redu da se istraže totalitarni režimi i donesu neka pravila ponašanja. Međutim, tu se prelazi preko fakta da se kasniji totalitarizam razlikovao, evoluirao i ne može se uspoređivati s prvim. Slične komisije u istočnoevropskim zemljama, koje su s boljševizmom imale znatno teža iskustva, nisu donijele rješenja niti oslobađanje od opterećujućeg diskursa i dilema, pri tomu zanemarivši kratak period militarističko‑profašističkog perioda Drugog svjetskog rata.</p>
<p>No, u zapećku ostaje činjenica da je povijest do 20. stoljeća bila uglavnom apsolutistička, nedemokratska i da se tumačila aksiomatski, posebno prema Bosni i Bošnjacima, kao i islamskom civilizacijskom naslijeđu. Protuturski ratovi, antiislamski sentiment, po stavu i vodećeg hrvaćanskog turkologa Nenada Moačanina zaslužni su za formiranje hrvatske nacije.</p>
<p>Stoga, Vijeće neće ništa riješiti. Donijet će mlake preporuke bez značaja. Rascjep će se nastaviti jer su oba tabora neprincipijelna. Problem podijeljenosti društva počinje se rješavati tako da se otvori, obradi i interpretira sva dostupna arhivska građa iz svih perioda i prezentira javnosti, objektivno, bez predrasuda i nacionalističkih klišeja, a nalazi se u Beogradu, Beču, Istanbulu, Pešti, Berlinu, Kairu, Alžiru, Vatikanu…</p>
</div><!-- entry-content -->
<footer class=)
Prethodni članak
Hrvatsko cijeđenje iz “suve drenovine”Sljedeći članak
Riječ je o ekonomiji, beno
PROČITAJTE I...
Zašto je Alija Izetbegović, nakon teškog pregovaranja, potpisao Daytonski sporazum
Nakon propasti Aprilskog paketa stvorio se vakuum u koji je vrlo vješto ušao Milorad Dodik i u dobroj mjeri usporio ili zaustavio procese promjena u skladu s Daytonskim mirovnim sporazumom i njegovim Aneksom 4, koji su se odvijali baš kako je to na vrijeme shvatio Alija Izetbegović, korak po korak, ne naglo i radikalno
Apelacija koja je stvari pomakla s mrtve tačke u manjem entitetu
Ova apelacija nije niti najmanje naivna niti neusklađena s ključnim međunarodnim faktorima. Ona ne samo da prebacuje lopticu gdje joj je mjesto, u entitet RS, i ukazuje na kršenje ljudskih prava, odnosno Evropske konvencije, već i skreće pažnju na nerad i neaktivnost Valentina Inzka, OHR-a u cjelini, koji je po Daytonu odgovoran za civilni dio provedbe mirovnog sporazuma i zaštitu i provođenje svih njegovih aneksa, pa i aneksa 4. i 7. (Ustava i povratka) i svih odluka ustavnih i međunarodnih sudova