fbpx

SANDŽAK

Da budem iskren, nisam očekivao ovoliku podršku javnosti Srbije. Iznio sam lični stav, koji je, ujedno, i stav moje stranke, ali i stav apsolutne većine intelektualaca i građana Srbije koji su svjesni ove situacije. Taj stav poprimio je karakteristike državnog bunta jer ga je iznio neko s javne pozicije, ko se usudio da prkosi režimu, ne plašeći se da izgubi i posao zbog toga

Sandžaklije kroz historiju život nije mazio. Prolazile su kroz mnoge nevolje i golgote i uprkos svemu opstajali. Riječ karantin nama je odavno poznata, i to kroz njene različite pojavne oblike (medicinski, politički, psihički, ekonomski). Sandžak je već decenijama jedan veliki ekonomski karantin, bez ijedne strane i domaće investicije. Ono što je pozitivno i k čemu streme svi stanovnici Sandžaka svakako je težnja da se virus korona ne proširi u ovoj regiji i da ne odnese nijednu žrtvu. U tom pogledu, Sandžak je za sada svijetla tačka u Srbiji i Crnoj Gori

Naka Nikšić rođena je 1979. godine u Novom Pazaru, gdje je završila osnovnu školu. Srednju muziku školu završila je u Prištini, smjer muzičkog izvođača za klavir. Poslije toga upisuje Fakultet umjetnosti na Odsjeku za muzičku umjetnost, smjer klavir. Magistrirala je na smjeru klavira na Univerzitetu u Prištini, kao i na Univerzitetu u Kragujevcu na smjeru za metodiku nastave muzičke kulture. U Turskoj je doktorirala na smjeru za klavir na Univerzitetu u Ankari na državnom konzervatoriju, a na Univerzitetu u Beogradu doktorira na metodici nastave muzičke kulture

Mnogo neznalica postoji u politici, ali tako je svuda – nije samo Balkan potonuo pod neznalicama. Površni tipovi svuda su u svijetu promolili glavu. Novinarstvo se pokazalo kao dobro zanimanje za pisca, jer na taj način imate priliku da upoznate ljude, niskost i oholost njihovu, laž i zablude, ali među ljudima još ima ljudi. Malobrojni su, ali postoje

Zbog vizije koju je imao bilježeći hronološki važne događaje iz devedesetih godina prošlog stoljeća te njihovog pretakanja u knjigu Sandžak bez Bošnjaka – Velikosrpski zločinački plan, Džamail Halilagić može se svrstati u najznačajnije Bošnjake Sandžaka ovog vremena, a njegova knjiga u jedan od najznačajnijih dokumenata i dokaza velikosrpske ideologije zločina nad Bošnjacima

Protekle dvije i po godine, otkako je Fuad Baćićanin direktor Muzeja RAS, pokrenuti su brojni projekti. Neki su već realizirani, neki su u toku... U decembru prošle godine pokrenut je projekt pod nazivom “Levhe”. Riječ je o izložbi levhi koja je postavljena u Muzeju, što se, prema riječima Baćićanina, pokazalo kao pravi potez jer je to bila najposjećenija izložba u historiji Muzeja

“Značaj ove zbirke ostat će dugo upamćen, mnogo duže od same nagrade, i mnogo duže nego što živi autor, i mnogo duže nego što publika koja živi u aktuelnom trenutku može to da uprati. Poezija Asmira Kujovića sasvim je avangardna za naš prostor, i to iz više razloga. Postoje različiti elementi koji su prepoznati u ovoj poeziji koji je ističu, a to je da ona bude korak ispred svog vremena. Prisutan je jezički izraz kojim se Kujović sve vrijeme igra. To je ta kaleidoskopska igra svjetlom, to je sistem raspršenog i razbijenog ogledala, to je sistem disperzivnog znanja, disperzivne pažnje, mega i hiperintertekstualne relacije prema različitim kulturalnim nanosima”

Danas, hvala Allahu, praktično da ne postoje oni koji ne govore jedni s drugima zato što su u različitim političkim strankama. Da me pogrešno ne shvatite, i dalje se mnogi ne slažu, ali bar razgovaraju međusobno. Braća i porodice se mire, a ogromna većina ljudi prestala je da izbjegava džamije u kojima je imam “iz one druge zajednice”. To je svakako najveći uspjeh naše politike

Muslimanska milicija organizirana je s ciljem odbrane svojih sela i domova, jedna vrsta samoodbrambenih jedinica. One su imale vojno obilježje samo po tome što su bile naoružane i što su imale svoje komandire. U svemu drugom ni po čemu se nisu razlikovale od ostalog seoskog stanovništva, živjeli su u svojim kućama, hranili se u svojim porodicama, kretali se u seoskim odijelima i bili naoružani najčešće vlastitim oružjem

Narod se osjeća beznadežno, umorno, iscrpljeno i razočarano. Sve se više osjeća prisustvo kolektivne političke depresije. Sandžački Bošnjak nije samo ljut i izrevoltiran. Sve više ga muči osjećaj gađenja i odvratnosti prema aktuelnom ekonomskom, moralnom i političkom stanju. Bošnjačke stranke boluju od hroničnog nedostatka elementarne političke dosljednosti i od alarmantne neprincipijelnosti