Tifa, dokumentarac, 2017, trajanje: 49 minuta režija: Bakir Hadžiomerović; scenarij: Adnan Kapetanović; produkcija: Davor Pušić, FIST; sagovornici: Dario Džamonja, Goran Bregović, Zoran Redžić, Bruno Langer, Almas Smajlović, Sead Zele Lipovača, Milić Vukašinović, Ruždija Metanović, Vlado Podany, Dragan Vikić, Mustafa Čizmić...
Nada Đurevska nikada nije glumila jednu određenu ženu, već je bila utjelovljenje simbola bosanske žene, nevidljive, ugnjetavane, ali uvijek hrabre, ponosne i moralne do srži. U svojim ulogama nikad nije prestala biti damom, niti kada ljubi i voli, niti dok kleči na zemlji i moli. Njene uloge postale su njen život
Jedna poslovica kaže da se pravi kaligraf može prepoznati među drugim ljudima i po svom vanjskom izgledu, svojoj čehri, jer godine duhovnog usavršavanja nužno ostavljaju trag na čovjekovom licu. Mladi Abdulhak Hadžimejlić, rođen 1995. godine u Fojnici, kao da potvrđuje istinitost ove poslovice. Jedan je od najperspektivnijih mladih kaligrafa, i to ne samo u bosanskohercegovačkim okvirima. Kaligrafijom se počeo baviti usput, prvu levhu uradio je tesarskom olovkom, a danas uči od najvećih svjetskih majstora, pobjeđuje na takmičenjima i svoje radove izlaže na velikim izložbama
Džamija se nalazi na vrhu špicaste stijene. Građena je 20 godina, od 1460. do 1480. godine, za potrebe osmanskih vojnika, a do temelja je spaljena 1993. godine, da bi dvije decenije nakon uništavanja, 2013. godine, ponovo zasijala zahvaljujući vakifima
Treba razumjeti da nije bilo pasoša, da se radilo o jednom ummetu koji je živio u jednoj državi i sve je bilo prisvajano kao zajedničko. Jedan od najznačajnijih pjesnika te književnosti, među svim velikim klasicima, jeste Alaudin Sabit Užičanin, naš čovjek. Među najznačajnijim jesu Derviš-paša Bajezidagić i Ahmed Hatem Bjelopoljak. Kao iznimno mali narod, dali smo veliki doprinos razvoju jedne značajne civilizacije. Trebamo se zapitati koliko smo spremni dati danas, ne samo Bosni i Hercegovini nego i čovječanstvu
“Hiljade se imena veže uz ovu ustanovu. Stoga je potpuno održiva teza da je ova kuća uspjela postati i ostati temelj kulturnog razvoja i trajanja zajednice više nego bilo koja druga ustanova u povijesti ovih krajeva, a tu će funkciju zasigurno imati i u budućnosti”
Sjećamo li se kada nas je posljednji put iz cipela izbacio neki novi roman mladog autora, zanima li više ikoga poezija, imamo li vremena čitati, i čitamo li uopće? Postoje li uopće kvalitetni mlađi autori ili doslovce izumiremo barem što se književnosti tiče? I zaista, kome uopće povjerovati kada vam neumjereno hvali nekog pisca, a sve to izgleda kao brižljivo upakirana reklama za novi parfem. Lijepo upakirano, miriši, ali je najčešće dupljak, ili čak šupljak. Lažu nas, to je sigurno
Lijepo smo ga ogasulili, ja sam polijevao (kao i uvijek), a hadžija Fudo i Zaim su ga nasapunjali i u čaršafe zavili. Samo sam bio izašao u ostavu (naslonjenu na gasulhanu) da donesem miris i, kad se vratih, u gasulhani ne zatekoh Zaima, već onog mejta kako mi nešto mrmlja
Iza svjetski priznatih gostiju, kvalitetnih filmova iz svih krajeva svijeta i neprekidne zabave koja traje tokom čitavih noći krije se tamni rudnik bez crvenog tepiha, blještavila, glamura, u kojem ljudi “kopaju”, “buše” i “ginu” kako bi SFF i Sarajevo nastavili živjeti. Ipak, čini se da i oni posustaju i, ako želimo da SFF opstane ovakav kakvog ga pamtimo i da postane još bolji, svi moramo pomoći, svi koji volimo ovaj grad
Za razliku od nekih prethodnih bosanskohercegovačkih ostvarenja, film Muškarci ne plaču ne prezentira uzaludnost proteklog rata izjednačavajući žrtvu i agresora, već pronalazi tragičnost pojedinačnih sudbina upravo u razdvajanju ovih dviju uloga
