8372…
U Memorijalnom centru Srebrenica - Potočari danas će biti obilježena 24. godišnjice genocida nad Bošnjacima „Sigurne zone UN-a“ Srebrenica i obavljen ukop identifikovanih žrtava genocida iz jula 1995. godine.
Čujem ponovo dozivanja, urlike i jauke
Nakon nekoliko kilometara, našao sam oca. Sjedi uz jedno drvo i plače. Kad me je ugledao, kaže: 'Sine, idi ti i spasi se, imaš dijete, a ovo sve ostavi.' Rekao sam mu: 'Babo, neću, vratio sam se po tebe i braću.' Našao sam i oba brata. Stariji brat Senad, koji je bio 1969. godište, rekao mi je: 'Idi ti, bolje ti da pređeš nego ja, bježi, ako padne granata, pobit će nas sve.' On nije bio oženjen, a ja sam tada imao kćerku. Tu smo se rastali. Oca i braću nikad više nisam vidio”
Devetnaest odjeka Hatidže Mehmedović
Mile Stojić, Hatidža; 19 odjeka jedne pjesme, “Dobra knjiga”, Sarajevo, 2019. godina, 81 str.
Stazama smrti
Smisao ''Marša mira'' i jeste da se oda počast ubijenim Bošnjacima Srebrenice i pruži podrška preživjelim, kojih je nažalost iz godine u godinu sve manje. Na ovoj trasi smo u posljednje tri godine pronašli posmrtne ostatke, odjeću, obuću i razne lične predmete. Učesnici ''Marša mira'' imat će priliku da to vide, ali će biti zabranjeno da se to dira ili nosi, kaže Munir Habibović, jedan od preživjelih iz jula 1995. godine
Crtežima podsjeća na genocid
Delić je zbog posla obilazio podrinjska mjesta, susretao se s ljudima, pričao s njima i prenosio njihove priče, brige i probleme. Na Podrinje i ljude u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, kaže, gleda s poštovanjem i ljubavlju
Ćumur iz Kutuzera
Mi imamo čovjeka iz Tišće koji dolazi svako mjesec dana ovdje i odvozi ćumur. Bude to u prosjeku jedan veći kamion ćumura. Posla ovdje ima ko hoće da radi”, priča Halil. Povratnika kao što su braća Ajšić priličan je broj u srebreničkim selima. Oni koji su vrijedni, hoće raditi, ponekad i naporno kao Ajšići, žive solidno od svog rada
Jesu li srebreničke majke ikada imale sinove
Nastojanja Vlade Republike Srpske, koja osnivanjem međunarodnih komisija kojima pokušavaju revidirati noviju historiju Bosne i Hercegovine, ne mogu utjecati na utvrđenu historijsku činjenicu potvrđenu pred MKSJ-em i Međunarodnim sudom pravde. U Srebrenici je počinjen genocid
Diskriminacija u Srebrenici: Naša su djeca danima slušala himnu Sv. Save
Roditelji bošnjačke djece tražili da se promijeni predsjednica Savjeta roditelja, te da se govori o problemima, a roditelji srpske nacionalnosti napustili su sastanak. Roditelji bošnjačke nacionalnosti koji su ostali na sastanku izabrali su Mirnesa Zahirovića za novog predsjednika Savjeta roditelja umjesto Ljiljane Stevanović
Vrijeme na Adilovom satu stalo je 13. jula 1995. u pola sedam
“Želio je sresti se sa svojom porodicom koja je otišla, a o kojoj ništa nije znao, čak ni gdje su, ni kako su. Preko radioamatera dobio je informaciju da su negdje u Holandiji, ali nije imao ni fotografiju ni njihovo pismo kako bi se lično uvjerio u te navode. Nadao se da će se sresti u nekom gradu, gdje će u miru šetati, otići na sok i kahvu”
Nakon što je preživio strijeljanje, Fahrudina su htjeli ubiti u bolnici
: Iako je preživio strijeljanje, Fahrudin Muminović umalo opet nije izgubio život, i to u bolnici u Zvorniku. Prema saznanjima haških istražitelja, jedna ili dvije medicinske sestre, koje su tada radile u bolnici, nisu bile nimalo sretne zbog činjenice da im je na brigu predato muslimansko dijete iz Srebrenice. Zvornička je bolnica bila puna ranjenih srpskih vojnika, a jedna od sestara izgubila je brata koji je poginuo ranije u borbama sa snagama Armije RBiH. “Umalo ga nisu udavile kada su saznale ko je i odakle je. Spasili su ga doktori koji nisu dali na njega i oni su ga pazili sve dok nije napustio bolnicu”
Strana 7 od 14