“Zadatak Ujedinjenih nacija bio je da zaštiti svoga člana. Međutim, ‘zbog nedostatka odlučnosti i hrabrosti koje su pokazali međunarodna zajednica i njeni predvodnici’, prema Tadeuszu Mazowieckom, borba za ljudska prava je izgubila svaku vjerodostojnost. ‘Temeljni principi civilizacije su dovedeni u pitanje’, pisao je izgubivši svaku nadu”
Sjeverna Makedonija i BiH već decenijama njeguju odlične međudržavne odnose. Politička, trgovinska i kulturna saradnja upotpunjena je 2017. godine bratimljenjem glavnih gradova Skopja i Sarajeva, a dodatni zamah dobrim odnosima dat je kada je u februaru 2010. godine Parlament Makedonije usvojio Deklaraciju kojom je osudio Genocid u Srebrenici i proglasio 11. juli za Dan sjećanja na žrtve Genocida.
Pozdravljamo svaku vrstu mišljenja o tom pitanju na međunarodnom nivou. Međutim, u koju svrhu će biti korištena Aja Sofija pitanje je suvereniteta Turske, poručio je Erdogan
Tabute sa posmrtnim ostacima žrtava genocida u Srebrenici na rukama do Musalle prenijeli su članovi porodica ubijenih Srebreničana, komšije i prijatelji
"Marš mira" za preživjele simbolizira čuvanje sjećanja i sprečavanje negiranja genocida u Srebrenici
Slabe Oružane snage BiH, u takvoj mjeri da legitimiraju pozive na demilitarizaciju Bosne i Hercegovine, jedan su od vrhunskih interesa velikosrpske politike u Bosni i Hercegovini.”
Povodom 25. Međunarodnog dana sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici „Consilium Bosniacum", savez bosanskohercegovačkih udruženja u Austriji, organizira 11. jula 2020. (subota) u 18:00 sati Marš mira.
Reisul-ulema Husein ef. Kavazović u ime Islamske zajednice u BiH poslao je poruke podrške, ali i hitnu novčanu pomoć u iznosu od 100.000 KM. Upriličena je i sergija za Sandžak u svim džematima širom Bosne i Hercegovine, dijaspore i domovinskih zemalja. Različite humanitarne organizacije kao što su “Pomozi.ba”, “Dobro.ba”, “Merhamet” i dr. uručili su značajnu pomoć već u prvim danima. Sve akcije humanitarnih organizacija, bošnjačkih političkih predstavnika i Islamske zajednice pokazuju da Bošnjaci sazrijevaju u narod koji ispred ličnog interesa stavlja potrebu zajednice
“Zašto ja, kao neko ko je bio sudionik svih tih strahova, koja sam preživjela Genocid nad Bošnjacima i ostala bez najmilijih, ne bih doprinijela kulturi sjećanja na Srebrenicu? Odlučila sam da ono što sam pisala svom ocu pretočim u knjigu o nimalo laganoj ličnoj priči. Bilo je trenutaka kada bih se budila noću, imala bih inspiraciju i toliko toga da kažem svom ocu, a bilo je i mjeseci kada nisam imala snage da otvorim ladicu i pročitam šta sam napisala”
Pišem ovu ispovijest jer želim da iza mene ostane sačuvan moj život onako kako sam ga ja doživio, viđen mojim očima, njegovo jedino pravo, moje lice. Napisao sam je zato što nikad nije bila izrečena pred bilo kakvim sudom, nikad nije postala dio nekog zapisnika i u toj mjeri nikada nije morala niti da se desi. A desila se; i ja sam vapio za pravdom za sva zla koja su mi nanesena
