fbpx

Društvo

Film Avde Husejnovića govori o stotinama Bošnjaka Bijeljine i Janje koje su srpske paravojne snage, podržane policijom i Jugoslavenskom narodnom armijom, 1992. godine ubile, njihova mrtva tijela sahranjivana su pod NN oznakama u grobljima u Srbiji, ali i bijeljinskim grobljima i drugim lokacijama. Čak postoje i spiskovi ubijenih, ali se, gle čuda, kod svih ubijenih kao uzrok smrti navodi “prirodna smrt”. Čim je izašao trailer filma, počele su stizati i prijetnje. Udruženje veterana Garda “Panteri” na svom profilu na Facebooku objavilo je komentar prijeteće sadržine. U navedenom komentaru protive se premijeri filma Ubijeni prirodnom smrću

Položaj sela, smještenog na obroncima planine Crvanj, udaljenost od značajnijih puteva i u vrijeme socijalističke vlasti bili su argumentacija općinskoj administraciji da ih izostavi iz planova. Budući da su povratničko mjesto, asfaltiranje puta ni nakon rata nije bilo u planovima, a onda je sve to promijenio Senaid Pajević, uspješan poslovan čovjek u Njemačkoj.

S tunelima u funkciji odbrane susrećemo se od davnina. Bivali su važnim sredstvom u borbi protiv opsada u srednjem vijeku. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, kao i u Vijetnamskom ratu, tuneli također igraju važnu ulogu. Kopani su i u Berlinu u doba Hladnog rata, a koriste se i danas u pojasu Gaze. Ipak, Sarajevski tunel, od ideje i realizacije pa do funkcije, po mnogo je čemu jedinstven objekt ove vrste.

“Konstantno negiranje Bosne i Hercegovine kao države i nas Bošnjaka kao posebnog naroda nagnalo me je da se aktivno uključim u raskrinkavanje teza o Bosni i Hercegovini kao komunističkoj tvorevini i o Bošnjacima kao narodu koji je nastao u 'Holiday Innu' u Sarajevu 1993. godine”

Najčudnija priča jeste porodice Ćatović iz Trebinja. U njihovim predanjima prenosila se legenda da su oni bili ćate kod Hajrudina Barbarose. To se nikad ne može dokazati, ali mene je to zaintrigiralo pa sam malo istraživala i pronašla da Hajrudin Barbarosa ima pet knjiga memoara napisanih, a nije ih sigurno on pisao već njegove ćate. Bog zna koliko u tome ima istine, ali je meni to jedna jako, jako neobična i draga legenda

Jezero je stanište različitog biljnog i životinjskog svijeta. Uočeno je skoro stotinu vrsta ptica, među kojima su najprisutnije patke i sive čaplje, a u okolnim barama unazad nekoliko godina nastanila su se jata labudova. No, industrija i nesavjesni pojedinci najveći su neprijatelji ovog mjesta