U knjizi Smrt jezika David Crystal spominje situaciju poslije raspada Jugoslavije, gdje je jedan standardni jezik raslojen na tri druga. On spominje mogućnost da bi jednog dana hrvatski i srpski jezik mogli postati međusobno nerazumljivi ako njihovi govornici nastave ulagati napore u osnaživanje međusobnih razlika među tim jezicima kao simbola identiteta
Protekle nedjelje pred Sudom BiH počelo je suđenje Darku Mrđi, Zoranu Babiću, Radenku Marinoviću i Milanu Gavriloviću. Optuženi su za zločin protiv čovječnosti u prijedorskom naselju Bišćani, 20. jula 1992. godine, i ubistva zatvorenika u logoru Manjača u augustu iste godine. Mrđa i Babić presuđeni su ratni zločinci. Preživjeli Prijedorčani nadaju se kako je suđenje Mrđi i ostalima prvi korak ka otkrivanju imena ostalih zločinaca koji su u ovom naselju, za samo pet sati, pobili 258 tamošnjih Bošnjaka
Srbija je za 45 radnih dana pripremila odgovore na pitanja iz upitnika. Imala je spremne odgovore na osnovu upitnika susjednih zemalja i prije nego je dobila svoj. Bosna i Hercegovina poduzela je odgovarajuće tehničke pripreme, Vijeće ministara BiH i Direkcija za evropske integracije obavili su dosta pripremnih radnji kako bi priprema odgovora tekla što je moguće jednostavnije
Ako je 505. viteška brigada ARBiH imala svoj najveći i najteži dan, onda je to bez imalo dileme bio 12. septembar 1994. godine. Vojnici komandanta Izeta Nanića tog su dana ponovo zaposjeli državnu granicu s Hrvatskom i spriječili spajanje dviju srpskih paradržava
Iz knjige historičara Adnana Jahića Muslimanske formacije tuzlanskog kraja u Drugom svjetskom ratu, kao i iz brojnih izjava svjedoka koje je vrijedno skupio Nihad Halilbegović, a koje ekskluzivno objavljujemo u ovom broju Stava, jasno je da je Muhamed-aga Hadžiefendić bio jedna od svijetlih tačaka novije bošnjačke historije. Građani Tuzle, Gračanice, Devetaka, Puračića i drugih mjesta i danas znaju, na osnovu usmenih kazivanja svojih roditelja i djedova, da je Hadžiefendićeva legija odigrala ključnu ulogu u odbrani Bošnjaka ovog kraja
Protubosanske, protubošnjačke, protumuslimanske najezde, slijeva i zdesna, mržnjom sumnjiče ovu našu duhovnu čistotu i krvavim tragom potire sve što smo svojim stopama dotakli i duhom opredmetili. Jer, mi nismo nikakav nebeski narod već zemaljski, ovozemaljski. Ove zemlje.
Kniga Genocid u Prijedoru Jasmina Medića prošireni je magistarski rad ovog mladog historičara
“Mustafa Busuladžić permanentno je bio praćen od strane redarstvenih službi NDH, koja je redovno izvještavala Zagreb o njegovom djelovanju. Dokazano je da je Mustafa Busuladžić više puta bio član delegacija Bošnjaka koje su se zauzimale za uhapšene Srbe u Trebinju kod italijanskog konzula”
Muslimanske rezolucije iz 1941. godine (ukupno osam dokumenata) predstavljaju jedinstven čin hrabrosti i građanskog otpora kojim se pokušao zaustaviti zločin koji su ustaške vlasti provodile. Jedna od njih – Sarajevska rezolucija – usvojena je 14. augusta 1941. na skupštini Udruženja ilmije El-Hidaje
Alija Isaković, za razliku od Dobrice Ćosića, s kojim ga poredi Miljenko Jergović, nije pisao književnost za naciju, nije pisao jer je Bošnjak. Pisao je jer je pisac! Da bi čitao Isakovića, čitalac ni u jednom trenutku ne mora postati dobar Bošnjak, kao što mora biti dobar Srbin da bi čitao Ćosića ili dobar Hrvat da bi čitao Aralicu, kako to primjećuje sam Jergović. Ne moraš biti ni nacionalno, ni religijski, ni etnički, ni seksualno opredijeljen da bi čitao Isakovića. A ne moraš ga, poput Jergovića, ni čitati
