Ono što se zbilo jeste povijesna nužnost i nije moglo biti drugačije, a dokaz za tu tvrdnju pronaći ćemo u činjenici da se to odista i zbilo. Da je moglo biti drugačije, bilo bi drugačije. I tačka. Pa i točka.
Tajnica je rodbinskoj vezi s Mirsadom Srebrenikovićem koji je nelegalno postavljen za predsjedavajućeg Skupštine, a ujedno je i predsjednik Stranke demokratske akcije Hrvatske i član Gradske skupštine u Bandićevoj stranci. Književnik Ervin Jahić, kojega je javnost nedavno mogla zapaziti po pisanju pjesame “Posljednjem hrvatskom sultanu Milanu Bandiću”, zaposlenik je Sportskog saveza Grada Zagreba i Bandićev kandidat na prošlim parlamentarnim izborima. Jahić je usko povezan s dr. Gzimom Redžepijem, predsjednikom Medžlisa Islamske zajednice Zagreb i zamjenikom pročelnice Gradskog ureda za zdravstvo, koji je također bio prisutan na nezakonitoj Skupštini.
Prije tačno godinu dana časopis Stav objavio je članak o namjeri Elektrotehničkog fakulteta da proda zemlju u vlasništvu ove institucije na kojoj bi se trebao graditi hotel Hilton. Gotovo sve osobe koje je tada Stav spomenuo u članku jutros su uhapšene.
Bosna i Hercegovina imala je svoj grb i zastavu u srednjem vijeku kao banovina, a poslije i kao kraljevina; onda je osmanskim osvajanjem ostala bez obilježja, s tim da su pojedini njeni dijelovi i gradovi imali svoje zastave i koristili ih u borbama; Husein-kapetan Gradaščević također je imao zastavu pod kojom se borio za autonomiju Bosne; postojale su i zastave tokom bosanskohercegovačkog ustanka 1875. godine, kao i tokom otpora austrougarskoj okupaciji; a tokom burnog 20. stoljeća Bosna i Hercegovina čak je četiri puta mijenjala državna obilježja
Senad Đozić, Hariz Alić, Ahmed Hrustanović i Sejdalija Suljić četiri su mlada čovjeka rodom iz Srebrenice koji su se u nju vratili nakon izbjeglištva. Tokom rata su svi izgubili očeve. Ahmed i Hariz pronašli su svoje očeve i ukopali u Memorijalnom centru Potočari, dok Sejdalija i Senad još uvijek tragaju za kostima svojih najmilijih. Uprkos svemu, vratili su se u Srebrenicu i osnovali porodice
Ne priča mnogo o tome kako pomaže drugima, smatrajući da je ono što se radi iz duše lična stvar. Pomaže brzo i u tišini i uvijek se odaziva na svaki poziv, a dnevno prepješači skoro cijeli grad noseći pelene ili lijekove bolesnima
“Produkt-fotografija izuzetno je zahtjevna i kompleksna iako možda tako ne djeluje iz prve. Najuspješniji komercijalni fotografi ljubomorno čuvaju svoje tajne, tako da je beskrajno interesantno pokušati sam doći do rješenja i krajnjeg rezultata. Planiram se u potpunosti posvetiti komercijalnoj i produkt-fotografiji i držati predavanja na konferencijama i kongresima”
“Svaka nagrada čovjeka raduje. Radujete se kada vam u svakodnevnom životu neko kaže vidim te, čujem te, znam za tebe, jer čovjek je biće jezika, a to znači biti vezan sa drugim ljudima, koji govore taj jezik. Ako hoćeš da imaš jezik za sebe, moraš ga dijeliti sa drugima, tako je sa zrakom, sa suncem.
O da, u Stavu je moguće, u istom broju, sjetiti se našeg anonimnog baštinika koji je ispisivao svoj himnični zov ljubavi na bosanskom stećku, onog našeg pjesnika koji je pisao na orijentalnim jezicima, našeg pisca koji je svoja najbolja djela pisao za vrijeme komunističke Jugoslavije, kao i one pisce koji su snažnim slikama opisivali tragediju Agresije na Bosnu i Hercegovinu devedesetih. Mi ovdje govorimo o kontinuitetu, o supostojanju, o pozivu na mir, o selamu i smrti fašizma.
U vrijeme bana i kralja Tvrtka/Vučihna Vučić rodi sina Vuka/U vjernoj službi za svog gospodina/Ubi ga tagda negdje na razmirju/Ungarska carska ruka
