Pitanje interpretacije rata u Bosni devedesetih godina isto je jako problematično pošto Srbi na to gledaju kao oslobodilački rat Srba i stalno se optužuju Bošnjaci da su počeli rat. Vidite, ništa nije na svom mestu.
Da su Srbija i Republika Srpska promijenile svoju politiku na način da prihvate posljedice te politike, da prihvate rezoluciju o genocidu koja je u UN-u u proteklom vremenu od strane Engleske i SAD-a producirana, da je obuzdan agresivni monolog i agresivna retorika Milorada Dodika prema BiH i negiranju i ponižavanju Bošnjaka, da niko nije otišao na proslavu 9. januara, dana kojeg je Ustavni sud BiH ocijenio neustavnim, da nije prethodno također premijer Vučić otišao u Banju Luku i proslavio taj dan, vjerovatno te revizije ne bi ni bilo.
Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini zasnovana je na internacionalnoj osnovi koju je omogućio Dejtonski mirovni sporazum. U izgradnji mira važnu dimenziju predstavlja uspostava istine i pravde o počinjenom zločinu i genocidu u gradu Srebrenica tokom rata od 1992. do 1995
I zato nam se priča o potrebi za bošnjačkim jedinstvom, prije svega u vezi očuvanje državnosti BiH, pričinjava kao utopija jer ne postoji jasno jedinstvo načela, očito ni unutar samih stranaka, a kamoli onda u nekoj široj perspektivi. Možda je konsenzus koji je bio vidljiv u sarajevskoj Vijećnici, kada se odlučivalo o podršci agentu Softiću da pokrene reviziju presude protiv Srbije, nada da se probosanski političari ipak mogu složiti kada su neka moralna načela pod znakom pitanja, bez obzira što njihovo pokretanje prijeti političkom krizom.
Dakle, otkud Bursaću termin balija u istom značenju kao što su termini ustaša i četnik kad Bošnjacima biti balija ima posve drugu konotaciju i značenje nego što ga Srbima i Hrvatima imaju termini četnik i ustaša. Odgovor bismo mogli potražiti u tome da je Bursać u ratu bio pripadnik Vojske Republike Srpske, dakle, sa stajališta drugih dviju strana, bio je četnik.
Novi broj magazina Stav u prodaji je danas poslijepodne u Sarajevu, a od četvrtka, 23. februara, širom Bosne i Hercegovine.
Prijedlozi odgovora, odnosno materijal na osnovu kojeg će biti definirani odgovori na pitanja iz Upitnika uneseni su u informacioni sistem Direkcije za evropske integracije BiH, a sada se taj materijal analizira kako bi se utvrdilo gdje su nedostaci, preklapanja ili suprotstavljeni odgovori
Tekst za Stav napisan je povodom 80. obljetnice osnutka OŠ “Hamdija Kreševljaković” na Vratniku i objavljivanja monografske knjižice Sarajevski grad Vratnik Mustafe Seida Traljića
Žrtva ne može biti prisiljena da oprosti, mora biti spremna da dobrovoljno da oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije zaslužen. Norveški filozof Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost, pa ni vjerski ili politički lider. “Niko nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je isključivo pravo žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan je Vetlesen
Jablaničko jezero obično se svake godine u zimskom periodu prazni radi proizvodnje električne energije. Ovo čovjekovo jezero, stvoreno njegovim umom i radom, tada otkrije svoje tamno dno i ostatke onoga što je prije šezdeset godina, prilikom njegovog stvaranja, potopljeno. Mezarja, temelji kuća i džamija, magacina i ostaci stare austrougarske uskotračne pruge koji se ukažu ispod mulja i blata podsjećaju da je ova potopljena plodna dolina rijeke Neretve ne tako davno bila gusto naseljena. Ti prizori nakratko u medijima postanu atrakcija, umjetnicima inspiracija, a probude i nostalgiju kod onih koji se još sjećaju rodnog kraja iz kojeg su bespoštedno protjerani, a njihove kuće sravnjene sa zemljom. To su mještani današnjih Lisičića, Ostrošca, Ribića, Čelebića, Orahovice i okolnih sela
