fbpx

Društvo

Porezna uprava dostavila je na zahtjev Vlade FBiH više prijedloga za rješavanje duga, a neki su od njih: da dužnici bez odlaganja plate 10 posto glavnog duga, zamrzavanje duga i prestanak obračuna kamata na zamrznuti dug, oprost kamata, oprost troškova prinudne naplate, plaćanje duga na rate bez obračuna kamata na period do pet godina, oprost dijela glavnog duga (direktnih poreza starijih od 10 godina, doprinosa za zdravstveno osiguranje u slučajevima kad nije korištena zdravstvena zaštita).

Kao primjer muslimana koji hodočasti kršćansko svetište, Hudelist navodi Miralema Karagića, upravitelja motela u kojem je odsjeo. “Mi nismo nikakvi vjernici – rekao mi je pritom – ja sam komunist, u Titovo sam vrijeme bio pionir. I moj je otac, ugostiteljski radnik, također bio komunist. Ali mi ipak idemo u crkvu Gospe Olovske, kad je Velika Gospa. Idemo tamo hodočastiti”, navodi Hudelist Karagićeve riječi, iz kojih je jasno da on uopće nije vjernik, ni katolik, ni musliman. Stoga, imputirati muslimanima da posjećuju katoličko svetište i štuju svetu Mariju, kojoj i muslimani pridaju naročit značaj nazivajući je hazreti Merjemom, nije u duhu dobrih komšijskih odnosa i može biti uvredljivo za vjernike

Knjiga Zašto je zabranjen bosanski jezik Miše Ešića, nastala povodom 110. godišnjice službene zabrane upotrebe naziva bosanski jezik, temelji se na istraživanju autentičnih dokumenata iz vremena kada je naziv bosanski jezik zabranjen službenom odlukom. Knjiga će uskoro biti štampana u nakladi “Bosanske riječi” iz Tuzle, a Ešić je svoje nalaze ustupio magazinu Stav. Knjiga pokazuje genezu jezičkog pitanja u Bosni i Hercegovini, ali i susjednim državama, te kroz autentične dokumente predstavlja izuzetno važno svjedočanstvo o apsurdnosti političkog diskursa koji zabranjuje naziv jednog jezika koji je mnogostruko stariji i od države koja ga zabranjuje. Međutim, Ešić kroz dokumente pokazuje da za ukidanje naziva bosanskog jezika nije odgovorna austrougarska uprava, nego bošnjačka elita kojoj je pitanje zemljišta bilo višestruko važnije od pitanja jezika

Zijo Rizvanbegović ne priča puno. Kako kaže, najviše šuti. Jedino sa ženom pođahkad progovori, ali su jedno drugom već sve ispričali, pa i ti razgovori ne traju dugo. Srećom, tog je dana Zijo bio posebno nadahnut i pričao je o nekim epizodama iz svog života. Ni najzanimljiviji holivudski film ne može se mjeriti sa Zijinim životnim putem. Kao neki drevni mudrac, ovaj nesvakidašnji pripovjedač zna kako držati pažnju slušalačke publike

Na fenomenu “raje” doktorirao je Nebojša Šavija Valha na Univerzitetu u Ljubljani. Dakle, nimalo neozbiljna tema u kojoj se raja postavlja kao strategija življenja u Bosni i Hercegovini. No, ako je suditi prema izjavama naših sagovornika, fine gradske raje, barem u onom izvornom obliku u kojem je fina gradska raja bila parametar sarajevskog zdravog razmišljanja, danas više, nažalost, nema

“Svake godine na ovaj dan posjećujemo porodice šehida i poginulih boraca. Obilazimo mezarje redovno, izlazimo jedni drugima u susret i pomažemo jedni druge koliko je to u našoj mogućnosti”, ističe Kovač i kaže da borbe nikada nisu prestale da se vode, samo su prešle iz jednog oblika u drugi. “Danas je stanje takvo kakvo jeste. Proganjaju nam komandante, počev od Kemala Ademovića, kojeg Dnevni avaz proganja bez ikakve potrebe. Optužbe protiv Dragana Vikića čista su besmislica. Mi smo bili i ostali čista jedinica koja je ostala do kraja svijetla obraza”

Ljuta Krajina puna zelenih džamija. Koji je razlog tome? Riječ je o mjesnim narodnim običajima. No, otkuda taj običaj? Zašto baš ta boja u mjestima koja se i inače izdvajaju po junaštvu? Promatra li se geografski raspored, uočljivo je kako su takve džamije raspoređene uz granicu Bosne prema Hrvatskoj. U Ljutoj Krajini, uzduž nekadašnje granice Osmanskog i Habsburškog carstva

Brionski plenum predstavlja četvrtu plenarnu sjednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije, poslije koje je Aleksandar Ranković, do tada potpredsjednik Jugoslavije, praktično napustio politički život, povukavši se sa svih pozicija koje je do tog momenta obnašao. Bio je to veoma značajan događaj u savremenoj historiji Jugoslavije, veliki politički lom s kojim se, kako su svjedočili brojni akteri političkog života, mogao porediti samo onaj iz 1948. godine. Tek nekoliko pročitanih naslova objavljenih povodom godišnjice smjene Aleksandra Rankovića u kojima se njegova smjena tumači kao “jedan od najkontraverznijih događaja u historiji komunizma u Srbiji i Jugoslaviji”, te kako je Josip Broz Tito “smenom Rankovića krenuo u rat protiv Srba”, bili su motivi da Amir Duranović objavi knjigu u kojoj nudi uvid u svoja zapažanja o Brionskom plenumu i odjecima Brionskog plenuma u Bosni i Hercegovini tokom druge polovine 1966. godine, upravo iz razloga što je osnovna linija tumačenja navedenog događaja iz sredine šezdesetih značajno različita od kasnije konstruiranih predodžbi o Brionskom plenumu. Knjiga je nedavno izašla u izdanju Udruženja za modernu historiju

Da se ovdje odigrala sudbonosna bitka za tešanjski kraj, podsjeća tek mala tabla koja je postavljena kao spomenik. No, i ona je, kao i tenkovi, u lošem stanju, podignuta s tla i naslonjena na jedan od oklopnjaka. Unutrašnjost i okolina prepuna smeća, prljava i zarasla.