Sretno!
Dan rudara, ustanovljen u znak sjećanja na rudare tuzlanskog kraja koji su se davne 1920. godine pobunili zbog nametnutih teških uslova rada.
Tražili su od mene da im svijećom osvjetljavam dok su ubijali moje komšije
Kičićev otac Munib i brat Galib ubijeni su. Ubijen je i daidža Mujo. Živi su muškarci koji su Kičića tjerali da sa svijećom traži preživjele komšije, da bi im oni poslije oduzeli život. Nikada nisu odgovarali za zločine koje su počinili, mada Kičić ne gubi nadu da će kad-tad i na njih doći red
Ibrahim Plemić Tatarević, krajiški Ibn-Batuta
Stariji Bužimljani pričali su o ovom čovjeku zanimljive priče, od kojih su najzanimljivije bile one o njegovim stalnim putovanjima. Putovao je uglavnom pješice, a kada mu dođe želja da negdje otputuje, ništa ga nije sprečavalo, stotine kilometara, razne tegobe i opasnosti, neimaština niti neizvjesnost
Ime mi je Ahmed Nurudin
U maglovitim dubinama kolektivnog pamćenja nerijetko ostanu zaboravljeni velikani, a sjećanje na njih baštini tek uži krug njihovih poznanika i poštovalaca, iako su svojim životima, obrazovanošću i djelima zavrijedili visoko poštovanje i zadužili generacije koje dolaze. Jedan od takvih jeste i šejh Ahmed ef. Mešić iz Tuzle. Bio je izuzetno učen čovjek u vrijeme kada je vladala opća nepismenost. U vrijeme kada su se brojne generacije tek opismenjavale, šejh Mešić govorio je i prevodio s više stranih jezika, najviše s perzijskog, arapskog i turskog. Njegovi prijatelji i poznanici svjedoče da je bio poseban u svakom pogledu
Ispovijest insajdera: “Glavni im je cilj bio udaljiti od nas našeg sina”
Nedugo nakon što mu je sin počeo stanovati u stanu koji je pripadao “Hizmetu”, primijetio je prve promjene u njegovom ponašanju, sve je rjeđe dolazio kući, a sve više vremena provodio u “Hizmetu”. Ubrzo je shvatio da im je cilj što više udaljiti Salmira od porodice kako bi ga se moglo u potpunosti kontrolirati. Danas mu je, kaže, jasno da je na djelu bio upravo onaj proces koji se prepoznaje kao ispiranje mozga Gülenovom ideologijom
Raskrinkani Darko Brkan
Nije potrebno ni spominjati da je u oba slučaja riječ o projektima udruženja “Zašto ne”, što znači da su u pitanju porodični poduhvati u kojem učestvuju Brkan, njegova partnerica Tijana Cvjetičanin, Brkanov brat Boris i ostali
Protjerani iz Prijedora, preživjeli masakr u Ahmićima
“Odavde me mogu ponijeti samo na tabutu. Neka narod ne sluša gluposti političara. Ovi što misle da će im neko servirati državu neka se ne varaju. Za državu se moramo svi boriti. Svojim kućama se vratite pa ćete vidjeti sreće i rahatluka”
Diverzantski odred “Dido”: Kakvi su to momci bili
Svakog 4. decembra od 1993. godine do danas pripadnici Diverzantskog odreda “Dido”, uz svog komandanta brigadira Seada Rekića i saborce iz drugih jedinica, okupe se na Brezovači u podnožju Igmana kako bi odali počast dvojici poginulih boraca Armije Republike Bosne i Hercegovine: Adnanu Došliću i Samiru Bećiroviću. Ekipa časopisa Stav ove je godine boravila s njihovim saborcima, bilježeći kazivanja o dvojici mladića koji se nisu štedjeli u borbi za odbranu BiH
Hrvatski generali Stipetić i Tus podržavali su BiH, ali je 1993. pobijedila Šuškova struja
Jačanjem struje na čijem je čelu bio Šušak, njenom dominacijom i postavljenjem ljudi oko Tuđmana, došlo je do tog antibosanskog stava u hrvatskoj politici i podrške struji Mate Bobana. Ta je struja bila ekstremistička. Ja sam bio lociran u Travniku i osjetio sam na terenu te promjene, sve do kulminacije sukoba. Radikalizacija hrvatske politike bila je postepena, sve dok nije dovela do otvorenog sukoba”
Prva školovana slikarica i prva grafičarka u Bosni i Hercegovini
Iako je sve bilo protiv nje, prva školovana bh. slikarica, pionirka ženske emancipacije i pripadnica generacije prvih značajnijih slikara kod nas, hrabro je koračala putem kojim je pošla. Vratila se u Bosnu neposredno pred izbijanje Prvog svjetskog rata i odmah krenula u akciju
Strana 320 od 403