fbpx

Društvo

Službena jezička politika u Bosni i Hercegovini nakon Drugog svjetskog rata počela je 8. januara 1946. godine, kada je u Službenom listu objavljen Ustav Narodne Republike Bosne i Hercegovine, u kojem se na jezik odnose odredbe iz članova 14. i 114. U tom je ustavu ime službenog jezika bilo srpski ili hrvatski jezik. To je bio početak državne i republičke jezičke politike, koja će se poslije ispoljavati na različite načine, a vrlo često i odlukama Centralnog komiteta i različitih organa Saveza komunista BiH. Najveći broj aktivnosti Saveza komunista BiH koji su bili u vezi s jezičkom politikom proizlazili su iz “jezičkih” odnosa Srba i Hrvata izvan BiH, koji ni nakon Novosadskog dogovora nisu mogli biti odraz proklamiranog bratstva i jedinstva. Pokazuju to i dva dokumenta – Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Predlog za razmišljanje, čiji su odjeci uzdrmali i jezičku situaciju u BiH

Ministri za boračka pitanja u Vladi Kantona Sarajevo, koje je na tu dužnost imenovala Bosanskohercegovačka patriotska stranka Sefera Halilovića, odobrili su skoro milion maraka za projekte za koje je aplicirala Fondacija “Pravednost”, čiji je osnivač sin Sefera Halilovića. Uglavnom je riječ o plaćanju advokatskih usluga optuženim za ratne zločine, te otkupu dokumentacije, arhivske građe i izradi ekspertiza koje se koriste tokom suđenja

Kada je Maglajlić prijavio disertaciju Književnohistorijsko i književnoteorijsko određenje muslimanske narodne balade, morao je dokazivati profesoru Tvrtku Čubeliću da karakteristike i specifičnosti te balade u evropskom i civilizacijskom kontekstu ima smisla proučavati kao bošnjačku baladu, tada muslimansku. Rizvanbegović se sjeća kako mu je Maglajlić prepričavao da je Čubelić insistirao na teoretskim određenjima i tradicionalnom pripadanju balade Hasanaginica hrvatskoj usmenoj književnosti

“Prvi put od rata naša je reprezentacija ove godina učestvovala na svih šest trka Svjetskog kupa i na 33. Svjetskom juniorskom prvenstvu. Dakle, na svim su trkama sva trojica naših takmičara prošli kvalifikacije, a ovo im je tek druga takmičarska sezona, što svjedoči o njihovoj individualnoj kvaliteti”

Pripadnici 5. korpusa Armije RBiH nisu činili nikakve “masovne zločine”, kako se to navodi u tendencioznom tekstu Glasa Srpske, objavljenog nakon obilježavanja februarske ofanzive na lokalitetu Hasin Vrh, odakle su agresori i paravojne jedinice potpomognute jedinicama iz susjednih zemalja krenule u završni obračun s hrabrim krajiškim borcima koji su ginuli sprečavajući novu Srebrenicu, novi Prijedor, novu Tomašicu, novi Keraterm...

Husein tvrdi da su ga dobra djela nekoliko puta spasila od sigurne smrti: “Išao sam autobusom koji je počeo plesati po cesti. Šofer je otvorio vrata i rekao da iskače ko može. Dvojica su tada poginula, više ih je bilo ozlijeđenih. Prije nego što se autobus prevrnuo, ja sam iskočio i nije mi bilo ništa. To je bilo u Maloj Kladuši prije nego što ću ostati bez nogu. Drugi put bilo je ovo kad sam bio pod vozom. Tu su šanse da neko preživi manje od 1%. Smatram da me je u oba slučaja samo Bog dragi sačuvao. Bilo je još nekoliko sličnih situacija”

Nemamo mi veze s tim sportom. Ni hokejaši, ni publika koja na svaki kontakt traži faul, a bogami ni TV novinari koji su pratili događaj.