U izdanju sarajevske kuće “Buybook” nedavno je objavljena knjiga Igrač za raju Saše Ibrulja, mostarskog novinara i kolumniste “na privremenom radu u Švedskoj”. Za Stav Ibrulj govori o tome zašto bi svako ko voli sport trebao pročitati njegovu knjigu, zašto bi i oni koji ne vole sport trebali pročitati njegovu knjigu, šta je danas njegov rodni grad, šta voljeni “Velež” i zašto se taj klub nikada neće vratiti na stadion pod Bijelom brijegom
Takav kakav je, Čelik je bio dugo zatvorena knjiga; tavorio u prosjeku bh. fudbala, a kuća je ostajala bez jedne po jedne cigle, blizu urušavanja. Nije li čudno da u klubu nestaje dokumentacija, da gotovo niko više ne može napraviti ozbiljnu analizu o tome koliko zaista ovaj klub duguje. A neko je radio u tom klubu i neko je sklonio dokumentaciju. Nekome je bila dostupna, navijačima sigurno nije.
Na Oxfordu je radila izvještaj o BiH na traženje Komisije za krhke države i razvoj, predvođenom Davidom Cameronom, te je pomagala u pisanju White Papera za Brexit s grupom studenata i profesoricom ekonomskih odnosa. Prije povratka radila je za Said Business School (Oxfordov odsjek za biznis) kao asistent za program koji istražuje novi pristup poslovanju. Iako je bila u prilici zaposliti se u nekoj od razvijenih evropskih država, a reference koje proizlaze iz oxfordske diplome i radnog iskustva na istom univerzitetu joj ne manjkaju, Aida se odlučila vratiti u BiH s nadom da svojim znanjem i vještinama stečenim kroz obrazovanje može pomoći bh. društvu
Pretpostavlja se da je riječ o reaktiviranju starog klizišta, koje se zbog eksploatacije rude pojavilo sredinom prošlog stoljeća, a sedamdesetih godina rudnik je zatvoren
“Alija Izetbegović je 1945. godine učestvovao u oslobađanju Gradačca i antifašistička ideja koju je Alija Izetbegović tada imao sigurno je protkala njegov cjelokupni, i politički i privatni život. Zbog toga se Muzej osjetio pozvanim da bude jedan od inicijatora ove ideje, pogotovo kada Sarajevo slavi svoje oslobađanje od fašizma”
Tragom ovog letka, kontaktirali smo organizatora male škole. Gospođa Vildana Lončarić, vlasnica agencija “Fmodels” i “Urban Management”, kazala je da ne možemo o ovom pisati jer nemamo njenu saglasnost te da će nas tužiti. Nakon početnog zastrašivanja, rekla je da već godinama organizira malu školu mode i kulture, te da nije riječ samo o modelingu nego da djecu uče i bontonu, kulturi, stilu oblačenja itd. Ističe da u tome ne vidi ništa sporno
Bošnjaci su od vlasti RS-a tražili da se u nacrtu spornog zakona izmijene članovi koji definiraju obuhvat Nacionalnog parka “Drina” tako da se izuzme kompletna privatna imovina. Podržali su da se NP “Drina” formira isključivo na državnoj imovini (u jednoj ili više zona) jer “za to postoje pretpostavke, tj. šuma u potrebnoj površini koja obiluje neznatno izmijenjenim ekosistemima za razliku od naselja u kojima to nije slučaj”.
Vodeći se mišlju da svaki značajan pjesnik, a samog sebe smatra upravo takvim, mora biti režimska žrtva, Kazaz je svoje profesionalne neuspjehe i književnu anonimnost izvan kruga ideoloških istomišljenika odlučio objasniti time da je žrtva organiziranog proganjanja “duboke države” i mračnih sila koje stoje iza nje.
Kada im se pridruže bošnjački kmetovi simani, tada je to jedna prava čopor horda. Bošnjački kmetovi kojima su nekada bila puna usta očuvanja nacionalnog bitka danas se ponašaju kao ostavljeni muževi koji se bivšoj ženi osvećuju intenzivnim prostituiranjem gdje god i s kim god stignu. Tako je revanšizam zadobio neka nova značenja koja uključuju latentni kurvarluk.
Mihrab simbolički predstavlja ratište, ali ne mjesto fizičkog obračuna, kako bi pojedini mogli protumačiti, već unutarnjeg. Mihrab doživljavamo kao pećinu izdvojenu od svijeta u kojoj se borimo sa samim sobom da bismo se približili Bogu. Duhovnjaci islama koji se odvajaju iz društva i odlaze u pećine nalaze se u mihrabu (ratištu) u džihadu (naprezanju)
