Na Dan grada i 557. godišnjice Novog Pazara predsjedniku Republike Turske Recepu Tayyipu Erdoğanu dodijeljena je povelja zaslužnog građanina i zlatni ključ Novog Pazara. Istog dana, na obilježavanju 150 godina “slobodnog islama u Srbiji”, poručeno je da muslimani Sandžaka i Srbije više nisu sami
Posljednjih dana pojavio se problem s otpadom na Trebeviću, i to nakon puštanja u rad žičare. Na Trebeviću ostaju ogromne količine smeća jer nema dovoljno korpi na izlaznoj rampi, odnosno nema nikako korpi za smeće jer je gore još gradilište
Novija historija u Bošnjaka prepuna je tragičnih ličnosti čija bi sudbina trebala rasvijetliti karakter dešavanja i okolnosti u kojima smo se periodično teško snalazili. Pri tom se i danas, svako malo, Bošnjacima kao pečat krivnje pod nos gurka ova ili ona ideološka lutalica, intelektualac u usponu ili, pak, od naroda izabrani nesretnik kojem se o pleća tovarilo previše bremena u teška vremena. Iz današnje perspektive, sudeći po već pomalo napornim nametanjem tema o jednim te istim historijskim ličnostima, moglo bi se reći kako Bošnjacima, nažalost, historija počinje tamo negdje 1945. godine. Uglavnom, nije nam baš bolja strana
Obuka iz vlasuljarstva proistekla je iz akcije šišanja i prikupljanja kose organizirane 15. februara prošle godine, na Međunarodni dan djece oboljele od raka. Udruženje “Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH” željelo je da se na taj dan prikupi što više kose kako bi se ona mogla iskoristiti za izradu perika koje bi bile poklonjene djeci koja su izgubila kosu uslijed raznih oboljenja. Projekt je dobio naziv “Moja kosa, tvoja kosa”
Otkriće Göbekli Tepa, mjesta koje je UNESCO uvrstio na privremenu Listu svjetske kulturne baštine, dovelo je u pitanje dosadašnja saznanja o prahistorijskim vremenima. Kada je 1994. godine Nijemac Klaus Schmidt u Turskoj otkrio ovo drevno svetište, barem dvostruko starije od bilo čega sličnog na svijetu, čak 7.000 godina starije od Stonehengea ili 5.500 od prvih gradova u Mezopotamiji, svi su bili u šoku. Kompleksne isklesane obredne stijene sa slikama životinja potječu iz 9000. godine pr. n. e., dakle iz vremena prije nego što su ljudi počeli obrađivati zemlju. Do otkrića je smatrano kako su samo naprednije civilizacije gradile takva monumentalna svetišta, odnosno kako su se pojavila tek s pojavom agrikulture
Da bi bila iole uspješna, urbana ljevica mora privući i kooptirati dio širih masa ma koliko ih ne podnosila i ma koliko ih se gnušala na klasnoj osnovi. Radi toga, u gradovima djeluje podstrekujući strah “finih” starosjedilaca od “prodornih” došljaka, šireći iste predrasude i stereotipe koje i sama gaji, a šire djeluje insistirajući na identitetarnim pitanjima i specifičnoj jugonostalgiji. Zanimljivo je da je svojevrsni urbani fašizam obilježje ne starosjedilaca ili starih gradskih porodica nego prve generacije građana, potomaka doseljene komunističke nomenklature, a današnjih velikih urbanoida, što je upravo sloj kojem ogromnom većinom pripadaju ovdašnji prominentni ljevičari i njihovi simpatizeri
Prema kazivanjima najstarijih Banjalučana, banjalučki ćevap u Banju Luku donijela je porodica Đuzel kao porodični recept. Oni su, kaže jedna legenda, oko 1920. godine stigli u grad na Vrbasu iz okoline Glamoča i sa sobom donijeli tajni recept pravljenja ćevapa
Tekst nije motiviran željom da se ondašnja vlast i ideologija anatemiziraju i ne treba ga stavljati u okvire čestih desničarsko-ljevičarskih idealizacija i razmirica, iako je jasno vidljiva bezosjećajnost koju je tadašnja vlast manifestirala, pogotovo kad se u obzir uzme protjerivanje žena i nejači u Srbac. Prije svega, tekst je napisan sa željom da se iskustvo jedne porodice i jednog njezinog člana (Sejde Bajrektarevića), koji je jedna od žrtava, ali činjenično i moj direktan predak (did), objasni i pokuša razumjeti
Sve to možda i ne bi bilo vrijedno veće pažnje da stranica nema više od 40.000 lajkova, da desetine, a nekada i stotine ljudi lajkuju takve naslove, te da veliku većina komentara ostavljaju naši ljudi iz dijaspore koji, što je očito iz samih komentara, ne čitaju dalje od naslova te formiraju stavove i mišljenja na osnovu najfantastičnijih izmišljotina.
Inicijativa da jedan mali park u središtu Zagreba dobije naziv po književniku Enveru Čolakoviću, kao i reakcija na nju, pretvara se u sinhronizirano postavljenu zamku izjednačavanja bošnjačkih ličnosti i Bošnjaka s fašizmom i zločinima. Dakle, park u središtu Zagreba NDH atašeu Bošnjaku, baš nakon dekapitacije biste Ive Lole Ribara u režiji Zlatka Hasanbegovića
