Neprestano treba podsjećati i opominjati, kao što nam je nužno shvatiti da jednom za sva vremena odbacimo izlizanu parolu Kud svi Turci, tud i mali Mujo, koja nam je tako zlobno i drsko podvaljena, a koju smo mi, opet, tako glatko i merhametli prihvatili kao nezaobilazni životni slogan. Mali Mujo može i mora samo tamo kud zna gdje i zašto ide, i nikako drugačije
Jer, o tome se u suštini radi, za Radončića su svi glasači Memo, korisni idioti koji će za njega glasati dok im se on smije s visina svog tornja.
U Župi sv. Ante Padovanskog u Bihaću trenutno živi 1.901 katolički vjernik i 933 stalno nastanjene katoličke porodice. Na početku 2017. godine u ovoj župi živio je 1.991 katolik i 964 stalno nastanjene porodice. Ovakvo stanje župnik fra Bono Tomić objašnjava trendom smanjenja broja katolika Hrvata u cijeloj Bosni i Hercegovini, a kao razlog ističe znatno veći broj umrlih nego rođenih, ali i to da je određeni broj župljana odselio iz Bihaća
“Žrtvovanje za domovinu jesu riječi koje se često mogu čuti u Turskoj. Svoj patriotizam su pokazali i prikazali nekoliko puta, a što je odlika velike nacije. Oštećenje državne imovine nešto je nezamislivo, a što se, nažalost, može pronaći u našoj državi, a to je jedan jednostavan primjer odnosa prema državi. Od turske nacije možemo učiti puno, a najviše nam je potrebno naučiti biti što veće patriote i biti svjesni da bez Bosne nema ni Bošnjaka”
Mustafin pohod na Kula-Grad kod Zvornika i Kaimijin mezar ponavljao se iz godine u godinu i s tim pohodima raslo je Mustafino znanje o poznatom šejhu i cijenjenom pjesniku. Turbe su zijaretili i bolesnici moleći se Bogu da im bolove olakša. I ostali svijet, ženski i muški, pohodio je pjesnika Hasana Kaimiju, tražeći od Boga put do ostvarenja nekog murada. Danas ga zijarete češće muslimani, a rjeđe pokoji pravoslavac
Sudeći po trendu koji vlada posljednjih 20 godina, politički podijeljeni Bošnjaci s prostora ove izborne jedinice, koju sačinjavaju Krupa na Uni, Bosanski Novi, Prijedor, Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica i Oštra Luka, bez većeg odziva biračkog tijela teško da će dobiti svog predstavnika u zakonodavnim organima vlasti
Edicija predstavlja naučno-istraživački projekt koji je pripremljen povodom 25. godina od organiziranja Bošnjačkog sabora, održanog 28. septembra 1993. u sarajevskom hotelu "Holiday Inn". Inicijator projekta je sedmičnik Stav i Internacionalni univerzitet u Sarajevu.
“Mogla sam i ja otići kao i mnogi. Nije ova država lahka za život, ali i studenti iz Njemačke idu u Francusku da studiraju, odlaze ljudi odsvakuda, traže nešto bolje. Ali ti kao insan ne možeš pobjeći od sebe, možeš samo ponijeti dio sebe. U ovoj situaciji ne treba bježati, po čemu smo mi poznati, nego treba rješavati probleme, treba ovdje najbolje što možeš raditi svoj posao. Možda bi nam, kada se ne bismo predavali olahko, bilo bolje”
Činjenica da bosanskohercegovačka dijaspora godišnje ulaže oko 1,57 milijardi eura u Bosnu i Hercegovinu govori o njenoj veoma važnoj ulozi u ekonomskom razvoju ove zemlje. Kao najveći ulagač, dijaspora bi trebala mnogo više utjecati na procese u zemlji svog porijekla, ali to nije slučaj. Na izborima 2014. godine pravo glasa iskoristilo je svega 30.000 državljana Bosne i Hercegovine koji žive van granica domovine, što je poražavajući podatak
: Volio bih, naprimjer, da me efendija ne ruži što nisam idealan, ili makar približno tome. Iskreno, ruže me u kući, ruže me na poslu, ruže me što nemam posla, ruže me što nisam dobacio ili što sam prebacio normu, ruže me što sam ispod prosjeka ili što sam im za glavu promakao; nađu oni ovaj ili onaj razlog samo da opletu po meni i da nisam rahat. Kako god se postavim, ne valja. I onda dođem na džumu, a efendija sve u Džehennem ugoni ili u Džennet uvodi – kako god! To mi nimalo ne treba
