fbpx

Društvo

U Jugoslaviji su stanovnici Bosne i Hercegovine uglavnom svođeni na “vesele Bosance” za čije se krajnje društvene domete uzimaju vicevi, pjesma, te uživanje u hrani i piću. U Bosni i Hercegovini masovno su forsirani vicevi na temu “glup i gluplji, Mujo i Suljo”, a u ostatku Jugoslavije Mujo i Haso, uz neizbježnu promiskuitetnu Fatu, što traje i danas. Ta imena, valjda, zvuče smiješno ili “egzotično” mnogima iz okoline Bosne i Hercegovine, kao i mnogim Bošnjacima, nažalost

“Imenovan sam za predsjednika odbora za dodjelu državne pomoći vjerskim zajednicama. Ovo je prvi put da je jedan musliman predsjednik ovog odbora. Priznanje našoj zajednici, ali i meni za uloženi trud u etabliranju islama, ostalih islamskih zajednica, ali i dijalogu sa svim vjerskim zajednicama i društvom u cjelini. Od prošle godine sam član Upravnog odbora NBV a. I to kao predstavnik Islamske zajednice i svih naših bosanskih organizacija. No, očito je da nekima smetaju naši uspjesi”

Vakufname su prvorazredni izvori za proučavanje društva, kulture, obrazovanja, trgovine, zanatstva, gospodarstva, razvoja gradova i svih aspekata života naših predaka i sredina u kojima su živjeli. Među svjedocima vakufnama nalazimo imena ondašnjih uglednika, paša i vezira, aga i begova, uleme, muftija, muderrisa, šejhova, imama, mujezina, trgovaca, zanatlija, povjerljivih ljudi iz svih slojeva društva. Imena nekih muftija, šejhova, muderrisa, imama, uglednih kadija možemo naći samo u vakufnamama i nigdje više

Tehnički remont oživio je kada je privatiziran. Kupila ga je firma “ELW Global” u vlasništvu Slavenka Ristića. Nikada nije razjašnjeno odakle je firma koja je kupila Tehnički remont, prema izvorima iz Vlade RS-a, koja je prodala TRB, “ELW Global” je iz Johannesburga, Južnoafrička Republika, a prema podacima Konkurencijskog vijeća, koje je dalo dozvolu za ovu koncentraciju, firma “ELW Global” ima sjedište u Dubaiju

Pored redovnih džematskih poslova, Kovačević je u proteklih 28 godina imamske službe uspio zapisati nekoliko stotina stranica u dva džematska ljetopisa, potom uraditi Knjigu vakifa, te Matičnu knjigu džemata

U Drugom svjetskom ratu postojala je jedinica o kojoj se danas gotovo uopće i ne govori i o kojoj se malo zna – “Kommando Schacht”. Jedinica koju je početkom 1943. godine organizirao kapetan Gerhard Schacht. Činili su je muslimanski vojnici čiji je zadatak bio infiltrirati se iza neprijateljskih linija i izazivati haos. Onako kako su ratovali “Nemilosrdni gadovi” iz filma Quentina Tarantina. Stvarnost je bila okrutnija prema Schachtovim Arapima jer su, iako su se iskazali u mnogim bitkama, okončali živote braneći okolicu Berlina od savezničke vojske koja je nadirala ka Hitlerovom bunkeru

Koliko su se čelnici ove stranke pogubili, a prije svega Muamer Zukorlić, po čijem je nalogu i pisan ovaj demanti, najbolje govori činjenica da demanti za tekst o Islamskoj zajednici šalje politički funkcioner Jahja Fehratović. Sama ta činjenica zapravo govori koliko je istinit tekst Stava u kojem se, između ostalog, navodi da je u Sandžaku zapravo jedna stranka okupirala najstariju vjersku instituciju sandžačkih muslimana i da je koristi u najprizemnije političke svrhe.

Na svakih 2.500 stanovnika u ovoj zemlji dolazi po jedna kladionica, a svako malo niču novi objekti za kockanje. Druga statistička analiza govori nam da svaki osmi stanovnik ove zemlje ne samo da kocka već je ovisan o tome. Nije li vam čudno da stanovništvo jedne od najsiromašnijih zemalja Evrope godišnje uplati 1,6 milijardi KM vlasnicima kladionica i kockarnica? Mnoštvo je profesionalnih komentatora na društvenim mrežama kada je u pitanju sveopće stanje u zemlji, ali činjenica je da su ovo sredstva iz džepa naroda. Gdje je otišlo tih 1,6 milijardi KM? Kome? Koliko kladionice od tog silnog dobitka izdvajaju za državu kroz poreze i druge odbitke

Zaista komično, jer Turci imaju izlaz na čak četiri mora, pa je nejasno zašto bi ih na bilo koji način zanimao Neumski zaljev. Međutim, očito i Hrvati imaju vlastitu guslarsku tradiciju preko koje, baš poput Srba, proizvode predrasude. A predrasuda ili mit o turskoj prijetnji ugrađena je u nacionalne narative i Srba i Hrvata. Sve ovo pada u vodu, jer drumovi su se očito zaželjeli Turaka, i na to nema prigovora čak niti jedan Milorad Dodik, koji vazda ima neku vrstu prigovora ako je u posao uključen neko ko mu liči na dahiju.