U mojoj užoj i široj porodici rijetko ko prakticira vjeru. Ipak, ti brojni nepraktikanti vjeru “poštuju”, a bajrami su im osobito mili. Mjesto okupljanja – porodična kuća. Među mnoštvom vedrih, preplanulih, svježih i uhranjenih lica, tek pokoje blijedo, iscrpljeno i šutljivo. Među njima i moje
Na trenutak mi se učini da bi se, kada bi ta kaderska noć potrajala duže, mnogo toga promijenilo nabolje. Čitam to, zapravo, po licima prisutnih, posebno onih koji se pronađu. Iskreno, čitam to i po samom sebi. A razlozi zbog kojih mi, Bošnjaci, znamo kidati rodbinske veze i kinjiti jedni druge znaju biti tako sitni i bizarni. Teško je preko usta prevaliti ono “halali”. Teško je pružiti ruku. Teško je otići onome ko nama neće ili pomoći onome ko nama leđa okreće
Ovog je ramazana na tu pojavu podsjetio Medžlis IZ Mostar nakon informacija da su pojedinci ili grupe u Mostaru radili na nelegalnom prikupljanju sadekatul-fitra.
“Potrebe mladih koji dolaze iz drugih općina mnogo su veće od potreba studenata koji žive u Mostaru. Oni, pored školarine, osnovnih životnih potreba, stambenog pitanja, moraju sebi osigurati i kvalitetnu ishranu. Iskoristili smo kontakte koje imamo s dobrim ljudima iz privrednog i društveno-političkog života i odlučili tim studentima svaki dan tokom ramazana osigurati iftar. Godine 2015. imali smo 50 postača, 2016. godine 80, 2017. godine 100, 2018. godine 125, dok ove godine imamo 140 studenata korisnika projekta”
“To je još jedna od prilika za naše ljude koji su protjerani, koji su iz različitih razloga morali otići s ovih prostora, a i oni koji su istraumirani pa se ne mogu više vratiti, da ih ipak privolimo i dobrim povodom privučemo da dođu na svoje i da prisustvuju barem jednom od tih iftara u ramazanu. To je za nas pretjerano važno, koliko god nam to izgledalo sitno ili malešno, ali svako okupljanje naših ljudi tamo gdje su bili njihovi preci i gdje se većina njih rodila zaista nam je od prevelikog značaja. A pogotovo kad je riječ o mjesecu ramazanu i pogotovo kada je iftar povod za takvo okupljanje”, ističe Remzija ef. Pitić, muftija goraždanski
Izdavaštvu je imanentna misionarska uloga. O tome možete imati punu svijest, a i ne morate. Ako objavite pedesetak knjiga godišnje, vi ozbiljno utječete, u manjoj ili većoj mjeri, na kulturne tokove. Naravno, sve vrijeme morate imati na umu definiciju firme ili preduzeća koje bezdušno kaže da je preduzeće osnovni privredni subjekt registriran na nadležnom sudu, koji se osniva za stjecanje dobiti
Imam iz džemata IKC “Nur” Amer-efendija Durmo kaže da su reakcije džematlija na obavljanje namaza u crkvi različite, ali da su većinom pozitivne. “Najbitnije za nas jeste to da imamo svoj kutak u kojem možemo iftare organizirati, džumu i teravih-namaz obaviti. Taj prostor koji se nalazi u sklopu crkve nije bio namješten, bilo je tu par ikona i krstova koje smo uz saglasnost domaćina premjestili u drugu prostoriju”
Zaštite ljudskih prava i sloboda koje sadrži Ahdnama vrlo bi dobro došle i danas svima onima koji su manjina ili su slabiji u odnosu na one koji su na vlasti, a koji vrlo malo poštuju prava slabijih
Riječi čelnika prijedorskog SDS-a Srđe Srdića u Narodnoj skupštini RS-a u novembru 1992. godine, kada izjavljuje da je Prijedor bio jedina zelena općina u Bosanskoj krajini i da ona to više nije “jer smo ih (Bošnjake, op. a.) mi sredili i spakovali tvrdim pakovanjem tamo gdje im je mjesto”, najbolja je ilustracija zbivanja u Prijedoru te godine
Remzija Šomić, nezaposleni demobilizirani borac čija je mnogočlana porodica živjela na ivici siromaštva, mukotrpnim radom stasao je u poduzetnika čija firma danas zapošljava jedanaest radnika i ostvaruje godišnji promet od tri miliona maraka
