fbpx

Društvo

Menadžment Fondacije odgovara isključivo Upravnom odboru, koji je sačinjen od bh. državljana i koji je 2016. godine imenovao potpuno novi menadžment, što je rezultiralo i odlukom o prekidu bilo kakvih formalnih i neformalnih veza s osobama i institucijama koje su naklonjene pokretu 'Hizmet', a djeluju na području BiH i inostranstva”

Čini se da za mnoge, koji bi da monopoliziraju antifašizam, nije samo sporno to što Bakir Izetbegović govori o partizanima već ih iritira i što to čini prilikom obilježavanja godišnjice oslobodilačke bitke koju je vodila Armija Republike Bosne i Hercegovine.

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika, s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Nekoliko hiljada ljudi uveličalo je 8. juna obilježavanje velike pobjede naših branitelja na brdu Žuč, koja se desila na taj datum 1992. godine. Tog vrelog subotnjeg poslijepodneva posebno ponosan na svoj ratni put bio je Esad Hećo, komandant 1. bataljona 2. viteške brigade, kojem je ovom prilikom dodijeljeno priznanje “Zlatna plaketa odbrane općine Novi Grad Sarajevo” za izuzetne zasluge u odbrani općine Novi Grad Sarajevo i Bosne i Hercegovine u odbrambeno oslobodilačkom ratu od 1992. do 1995. godine

Iako je njegov ponižavajući, ali zasluženi sunovrat u ruke nekadašnjeg ljutog dušmanina svakako dašak svježeg vjetra, ipak postoje još stotine gotovo istih propagandnih megafona koji i dalje parazitiraju na budžetima dok razvlače pamet narodu čiju krv piju.

U istoj kolumnu vrli se pisac pita gdje su turske investicije u Bosni i Hercegovini, jer, eto, brojke pokazuju da ih nema. I on se, kao i drugi koji tvrde da turskih investicija nema, pravi slijep na oba oka. I ne vidi šta je sve napravljeno turskim investicijama u BiH, investicijama vrijednim milione konvertibilnih maraka.

“Usvojili smo zaključak da delegacija održi sastanak s visokim predstavnikom međunarodne zajednice u BiH Valentinom Inzkom i da Organizacioni odbor za obilježavanje uputi inicijativu da Inzko nametne zakon o zabrani negiranja genocida”

Moji razgovori sa u to vrijeme još živim Sarajlićevim poznanicima i savremenicima nisu bacali nikakvo novo svjetlo na predmet mog istraživanja – životopis i poetski opus Sarajlićev, a uporna potraga za makar jednom njegovom sačuvanom pjesmom (činilo mi se sasvim izvjesnim da negdje i kod nekoga Sarajlićevu pjesmu, ili više njih, mogu pronaći, jer, prema Begiću, napisao ih je nekoliko stotina) nije dala nikakav rezultat. Ama, ništa

Šerefudinova Bijela džamija jedinstven je sakralni objekt u ovom dijelu Evrope. Nije kopija ni osmanskog ni arapskog stila, a onda zbog toga nije bilo moguće pronaći donatore među prijateljima iz islamskih zemalja. “Ali nama je posebno drago što je građena od sredstava vjernika iz Visokog pa i Bosne i Hercegovine i cijele Jugoslavije, a sudbina joj je takva da se i ova adaptacija, koja još traje, finansira dobrovoljnim prilozima vjernika i privrednika iz Visokog i muslimana iz Bosne i Hercegovine, pa i šire”, kaže hafiz Edin Bukva