“Kostu sam vidio slučajno u prolazu. Da mi moj mlađi brat nije rekao ko je upravo prošao pored mene, ne bih ga ni primijetio. Sretao sam ja neke od policijskih službenika koji su me saslušavali u 'Luki'. Nisam ništa osjećao, kao da i nisu egzistirali. Jednostavno praznina, nemam apsolutno nikakva osjećanja”
Narod se osjeća beznadežno, umorno, iscrpljeno i razočarano. Sve se više osjeća prisustvo kolektivne političke depresije. Sandžački Bošnjak nije samo ljut i izrevoltiran. Sve više ga muči osjećaj gađenja i odvratnosti prema aktuelnom ekonomskom, moralnom i političkom stanju. Bošnjačke stranke boluju od hroničnog nedostatka elementarne političke dosljednosti i od alarmantne neprincipijelnosti
Bardot je 2000. godine objavila knjigu Plutonski trg, u kojoj je napisala kako je “moja zemlja opet napadnuta prekomjernom populacijom stranaca”, dok je tri godine kasnije u svojoj drugoj knjizi napisala da se Francuska “islamizira”, a napala je i francuske poslodavce koji su zapošljavali medicinske sestre iz Španije. Osim toga, imala je još ispada. “Ona je takav rasistički susjed kojeg izbjegavate na ulici”, objavio je blog France 24 prije sedam godina.
Vrijednost veleljepne bošnjačke građevine s munarom i kubetom procjenjuje se na 2,5 miliona eura i objedinjuje 1.750 m2 građevinskog zemljišta. Objekt je izgrađen na četiri etaže u kojima se nalaze mesdžid, multifunkcionalna sala, restoran, kuhinja, biblioteka, ured, sala za sastanke, učionice, stanovi i prostor za parking. Za šest godina, koliko je trajala izgradnja džamije i centra, učestvovalo je 1.108 vakifa
Obilježavanje 24. godišnjice pogibije pet zlatnih ljiljana u podveleškom selu Kružanj, Ramiza Džihe, Elvedina Omanovića, Amela Vejzovića, Nurifa Dedića i Halila Ćorića, organizirale su boračke organizacije i udruženja proistekla iz Armije Republike Bosne i Hercegovine. Na čelu kolone sjećanja i ove godine bio je Mirsad Husnić, jedan od saboraca poginulih zlatnih ljiljana
Kada su konačno u saobraćaj uvedeni Talgo vagoni, nakon godina propadanja po depoima, i kada su se putnici vratili vozovima, Željeznice FBiH čine sve da ih rastjeraju. Talgo vagoni su zapravo jedina svijetla tačka – udobni i čisti, vožnja ugodna. Sve ostalo je katasrofa na bosanski način. Krenimo redom.
Unatoč tome što je bio istaknuti pripadnik islamskog svijeta, kršćani su se Saladinu divili zbog njegova plemenitog i nježnog karaktera. Kada je Saladin ušao u Jerusalem, garantirao je poraženima da mogu sigurno otići iz grada, a njihove bogomolje nije dirao. Bila je to vrlo plemenita gesta prema neprijateljima. Postao je prvi sultan iz dinastije Ajubi koji je vladao Egiptom i Sirijom, osvojio Jeruzalem kao veliki branitelj islama i uspio je politički objediniti Bliski istok nakon borbe s kršćanskim križarima
Muzički događaj ipak se desio, koncert jeste održan, ali ne na otvorenom, ne na Bijeloj tabiji, gdje je prvobitno planiran, nego u zatvorenom, u Skenderiji, pred dvije ili najviše tri hiljade gledalaca. Poražavajuće malo za tako izvikanu “zvijezdu” i tako dugo najavljivani “spektakl”
“Nismo bili spremni za hiljade ljudi koji dolaze. Stanje u UNPROFOR-u bilo je haotično. Sjećam se žena koje su dolazile i zabrinuto pitale gdje su njihovi muškarci. Naravno, nismo znali odgovor. Sjećam se glasina da su muškarci u drugom kampu, na drugoj lokaciji. Bila je bodljikava žica oko aerodroma, sjećam se žena srednjih godina iz Srebrenice koje su se pokušavale popeti preko bodljikave žice jer su do njih stigle razne glasine, htjele su da vide svoje muževe, sinove, očeve...”
U centru Sarajeva svaki se dan guraju, doslovno, rame uz rame, žene iz arapskog zaljeva s crnim nikabima, polugole Holanđanke s tetovažama preko ramena, Azijati s bezbroj fotoaparata, zbunjeni američki studenti, Turci, indijske porodice s malom djecom, Pakistanke sa šarolikim hidžabima, Crnogorci, Makedonci, Albanci, Srbijanci, Slovenci, lokalci sa suvenirima... Multietničnost na svakom koraku
