Za zločine u Banjoj Luci 234 godine zatvora
Osuđeno je 17 direktnih počinilaca na 129 godina zatvora te politički i vojni vrh RS-a na 105 godina i dvije doživotne kazne
Djetinjstvo prožeto užasnim slikama četničkih zvjerstava
Želja joj je da njeno sjećanje na ratne strahote iz Drugog svjetskog rata u rodnom Priboju ne ode s njom u mezar. Najviše vremena provodi u ibadetu, razmišljanju o budućem svijetu i ponovnom susretu sa sinovima koji su relativno mladi preselili na ahiret. Od skromne penzije štedi kako bi davala svoje priloge za izgradnju i obnovu džamija i pomagala sirotinju
Čovjek koji je Bosnu i Hercegovinu upoznao s bosanskim kraljevstvom
Izložbu “Stoljeće Pave Anđelića” postavile su, prvo u Zemaljskom muzeju BiH, u kojem je Pavo proveo najveći dio svog radnog vijeka, najmlađe kustosice Zemaljskog muzeja Lejla Bečar i Adisa Lepić. Izložba je prije Visokog gostovala u Konjicu, općini u kojoj se Pavo rodio, zatim je došla u Visoko, grad u kojem se školovao, a posljednja stanica jeste Kakanj, općina u kojoj se nalaze arheološka mjesta koja su Pavu definirala kao arheologa
Za nedjela u općini Bosanski Novi: Ratni zločini za 248 godina zatvora
Trojica pripadnika VRS-a, direktnih izvršilaca, priznala su krivicu na Sudu BiH, a Okružni sud u Banjoj Luci osudio je desetericu direktnih izvršilaca zločina na 84 godine
Bezdan Čavkarice – komunistička tajna skrivana 50 godina
Kad su je izvadili, Đorđe kaže da je njegov ujak pobjegao misleći da to nije ljudsko biće. Hadžera je bila bez kose i kože na licu, imala je svega dvadesetak kilograma. Đorđe je pokrio njene oči i lice i odveo je kući, gdje su je njegovali mjesecima dok se nije oporavila. Od njega je prebačena na neka druga mjesta, ali je on više nije vidio”, priča nam Pervan svjedočenje Đorđa Hromovića. Hadžeru je Agresija na BiH 1992. godine dočekala u selu Lastve kod Trebinja. Na vrata joj je ponovo došao zločinac i protjerao je. Svoje posljednje dane provela je u Danskoj kod sestre. Umrla je 2014. godine i sahranjena je u Trebinju
Markale: „Zadnji krug Danteovog pakla“
Dvanaest godina nakon ovog zločina, na suđenju komandantu SRK-a generalu Dragomiru Miloševiću, uz poricanje odgovornosti za masakr, cijela teza odbrane bila je zasnovana na tome da se pokuša dokazati kako je “granata doletjela malom brzinom ili da je njena detonacija izvršena u statičkim uslovima”, a vještak odbrane za sudsku medicinu Ivica Milosavljević “pretpostavlja” da su tijela žrtava naknadno postavljena na lice mjesta zločina i da su pomjerana s jednog mjesta na drugo.
Stota godina rođenja (1920–2020): Akademik Smail Balić pripada nizu velikana koji počinje imenom Bašagića
U svakoj, pa i površnije pisanoj biografiji Smaila Balića, jasno su vidljive dvije dimenzije velikog autorskog interesa: u objema je živio, o objema je razmišljao i o objema je pisao. Kulturu je shvatao “središnjim glasom”, onim koji integrira, pa su otuda duhovnost i historija postali temeljnom “građom” njegova oblikovanja kulturne povijesti svog naroda. Njegovo je putovanje prema naučnom diskursu započelo prilogom iz rane mladosti koji je objavljen u Novom Beharu
“Ako bude trebalo, za Bosnu ću opet ratovati”
“Penzioniran sam kao kapetan u vojsci, a bio sam na početku od strijelca pa nadalje. Bio sam starješina i od početka sam imao čin. Cijeli rat sam ratovao, dva puta su me poravnali sa zemljom, ali eto, svaki put sam ustao. Prvi put su me ranili u aprilu 1994. godine, a drugi put 24. jula 1995. godine na ulazu u Doboj. Tada sam dobio metak u glavu. Kad se to kaže, to obično znači 'al-Fatiha'. Cijeli sam rat nosio zelenu beretku i nikad do tada u toku rata nisam stavio šljem, što ti je sudbina. Potrefi se da mi je jedan borac dao stari šljem s uloškom iz Drugog svjetskog rata. Metak mi je razbio kacigu i odvalio 14 mm lobanje. Stao je tamam kod moždane mrežice. Da nisam imao šljem, metak bi probio glavu kao lubenicu”
Prešućeni zločini partizana
U sklopu Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma, Udruga Macelj (UM) 1945. upozorava kako je najmanje 1.163 žrtava Macelja u Hrvatskoj do danas prešućeno i zaboravljeno te poručuje kako od hrvatskih medija očekuju upoznavanje hrvatske javnosti s povijesnim činjenicama
Povodom 79. godišnjice genocida u Krnjeuši: Ko slavi Dan ustanka slavi ubistva hiljada nedužnih žena i djece
Ulaskom ustanika u grad počinju i masovna ubijanja, pljačke i silovanja. Cijelo naselje preobrazilo se u ogromnu klaonicu i mučilište. Ubijani su svi bez obzira na spol, status ili godine. Znatan broj zarobljenih civila odveden je u mjesto Skakavac i bačen u jamu zvanu Kaluđerica. U dnu jame i danas, nakon 79 godina, može se vidjeti velika gomila ljudskih kostiju. Znatan broj žrtava bio je spaljen. Pored spaljivanja mrtvih, spaljivani su i živi. U više slučajeva spaljivana su djeca
Strana 7 od 77