fbpx

Historija

Kažem mu: 'Kakvu liniju, sinko, vidiš li ti da svi iz čete 'Hamza' izginuše?! Ginu borci, ginu komandiri. Kako je krenulo, i ti ćeš, Bog zna najbolje.' Kaže on meni: 'Ma ne mogu ja, mama, biti kod kuće, a ljudi ginu.' Onda mu predložim da se ne vraća u četu 'Hamza', da ide u neku drugu jedinicu gdje će biti manje izložen borbama. Kažem mu: 'Sinko, nemoj biti ni prvi ni zadnji. Polahko!' I bogami, tad kad je otišao početkom maja, sve je rjeđe dolazio kući. Kad bi došao kući, ja ga pitam: 'Gdje si ti do sada, što ne dođeš?' Kaže: 'Ne dam, mama, da mi neko može prigovarati da se izvlačim'”, sjeća se majka Arifa

Ovaj nalaz mogao bi, kako je dodala, predstavljati naučni dokaz kontinuiteta izgradnje puteva, posebno ako se uzme u obzir činjenica da su Rimljani bili ti koji su udarili temelje trase i pravaca puteva koje se i danas u savremenom svijetu koriste. 

Godine 2016. na njemačkom jeziku publicirana je knjiga Srebrenica: hronologija jednog genocida ili šta se desilo sa Mirnesom Osmanovićem historičara i novinara Matthiasa Finka. Ova studija na 1.000 stranica nudi iscrpnu genealogiju Genocida u Srebrenici. Autor se godinama bavio ovom temom, sam je poduzimao i učestvovao u brojnim istraživanjima u Bosni sakupljajući informacije od stotina svjedoka, a od posebne je važnosti činjenica da je od samog početka pratio rad Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu. Knjiga je nastala kao rezultat višegodišnjih istraživanja koje je autor proveo po narudžbi Instituta za društvena istraživanja u Hamburgu. Ovaj institut (HIS) vrijedi za jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih u Saveznoj Republici Njemačkoj, a poseban ugled postigao je istraživanjima na području nasilja u društvu u 20. stoljeću.

Padom Bobovca 1463. godine, formalno prestaje postojati srednjovjekovna bosanska država, a započinje nova era – Osmanskog carstva, koja donosi i svoje novce. Do danas su ti novci vjerovatno najčešće nalaženi, kovani u svim metalima i nominalama, a vrlo su se često koristili i kao ukras na dijelovima nošnje.

“U to vrijeme Momčilo Perišić je komandirao JNA, prijetnjama najavljivao granatiranje mostarskih naselja javljajući se uživo u program Radija Mostar novinaru Veselku Čerkezu. Jedan od podređenih Perišiću bio je major JNA Milan Ugrešić, koji je često posjećivao atomsko sklonište u Zaliku i govorio: 'Vi muslimani ste Alijina telad data meni na klanje.' Tužilaštvu BiH, odnosno Odjelu za ratne zločine, poznata su imena osumnjičenih za zločin na Uborku i Sutini”

Ljudi su se pretvarali u žive buktinje. Čuli su se jauci i krici. Zehra je čvrsto zatvorila oči i uspjela pobjeći kroz uski otvor ispod metalnih garažnih vrata

Na današnji dan 1992. godine četnici su, na čelu sa najokrutnijim srpskim zločincima iz Višegrada Milanom Lukićem, Sredojem Lukićem i Mitrom Vasiljevićem, natjerali 65 bošnjačkih civila u kuću Adema Omeragića, u Pionirskoj ulici u Višegradu, većinom žena i djece, gdje ih zaključavaju, a nakon toga pale kuću. Većina žrtava je bila iz sela Koritnik, gdje su po njih došli Lukić i Vasiljević i naredili im da uđu u autobuse, koji su navodno trebali ići za slobodnu teritoriju - Kladanj. Samo jedna ososba je preživjela sa teskim tjelesnim i psihičkim posljedicama.

Međunarodna javnost doznala je za spis prvi put šezdesetih godina, kada je do njega došao Enver Hodža, tadašnji komunistički vođa Albanije, i počeo o njemu javno govoriti. Dok je jugoslavenska javnost za Isterivanje Arnauta prvi put čula kada su neki njegovi dijelovi u januaru 1988. godine objavljeni u beogradskom listu Borba, a nešto kasnije i u zagrebačkom časopisu Start.