fbpx

283

Nedavno je u izdanju Udruženja žrtava i svjedoka genocida publicirana, a u Kozarcu i promovirana knjiga sjećanja Šerifa Velića, logoraša iz “Omarske”, koja svjedoči o svim užasima ovog zloglasnog logora. Naslov knjige Sačuvano od zaborava na najbolji način izražava sve ono što je Velić zabilježio, od porodične hronike i historijata svog rodnog mjesta Kevljani pa do džehenema jednog od najzloglasnijih logora naše krvave historije

Građani Bosne i Hercegovine, koji su nekada davno, posebno na prostoru Južne Dalmacije, bili rado viđeni gosti, danas se smatraju turistima “druge klase”, posjetiocima čije pare možda imaju vrijednost, no čije prisustvo kvari specifični mediteranski štih onoga što se danas naziva hrvatskom obalom.

“Omarska” je skoro ispražnjena 6. augusta 1992. godine. Od 3.334 registriranih logoraša (a bilo ih je više), približno 1.250 preživjelih prebačeno je u logor “Manjača” (među njima i moj amidža), oko 780 za logor “Trnopolje” (među njima i moj otac), a mi, 173 muškarca i 5 žena, ostali smo u logoru. U toj grupi, koja je bila predviđena za likvidaciju, saznat ćemo kasnije, ostao je i Šerif Velić, koji je prije deset dana u Kozarcu imao promociju svoje knjige: Sačuvano od zaborava. U ovo surealno vrijeme korone Šerif će obići Bosnu s još jednom životnom pričom preživjelih iz srpskih logora. Logoraš i borac Armije RBiH koji u osmoj deceniji života ostavlja svoj memorijal Omarska

Petog augusta 2020. godine navršilo se 25 godina od preseljenja Izeta Nanića, slavnog komandanta 505. Bužimske brigade 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Ovim povodom magazin Stav donosi detaljna svjedočenja njegovih saboraca o okolnostima pogibije, i to onih vojnika koji su se zadesili na mjestu gdje je krajiški heroj poginuo.

U maju i junu 1992. godine brigada kojom je komandirao Andrić protjerala je bošnjačko stanovništvo iz više od dvadeset sela u općini Vlasenica. U martu naredne godine pripadnici brigade kojom je Andrić komandirao spalili su selo Gobelje u istoj općini.