Vrlo je potrebno uočiti da dirigirane migracije preko Bosne i Hercegovine predstavljaju ogroman sigurnosni izazov i prijetnju u prvom redu za Bošnjake. Macron je izrekao nesuvislost o tzv. džihadistima povratnicima koja se oslanja na narativ Christophera Delisa, a koji opet uporište ima u velikosrpskoj propagandi s početka devedesetih godina 20. stoljeća.
Vlada Federacije BiH zadužila je premijera Fadila Novalića da nastavi pregovore s izraelsko-kineskom grupacijom za prodaju Vladinog udjela u “Aluminiju”. Osim Kineza, u igri su ostali samo još investitori iz Dubaija
Sve ovo možda i ne bi bilo toliko alarmantno da nije činjenice da se baš u ovom kontekstu dešava gotovo sinhronizirano etiketiranje BiH kao “tempirane bombe” ili “legla džihadista” od mnogo važnijih političkih faktora iz Evrope i svijeta.
Hodajući bagdadskim sokacima, pokušavao sam rekonstruirati taj izgubljeni svijet, sada dostupan samo u knjigama historije, u poglavljima o abasijskom hilafetu. Abasije, naime, nisu toliko bile usredotočene na vojna osvajanja i stjecanje plijena koliko na izgradnju civilizacijskih središta misli, izuma i kreativnosti. Njihov utjecaj na svijet nalikovao je legendi. U vrijeme abasijskog hilafeta potaknuti su neki od najvećih ideala koje je svijet vidio, od Šeherzadinih priča iz Hiljadu i jedne noći, preko univerziteta i moderne medicine, pa sve do pluralnog društva
Karijera mu je bila turbulentna i puna iskušenja, a i do danas nije jasno zašto je u naponu kreativnih snaga napustio projektantsku djelatnost. Zlatno doba njegovog djelovanja veže se za period između 1935. i 1941. godine, kada u Vakufskoj direkciji realizira svoje najpoznatije projekte. U tom kratkom vremenu projektirao je i realizirao pedesetak vakufskih objekata širom Bosne i Hercegovine, što ga svrstava među najplodnije arhitekte u historiji naše zemlje
Kada sam prvi put krenuo na Marš mira od Nezuka do Potočara, htio sam se staviti u poziciju tih ljudi koji su prošli to sve u teškim uvjetima. Sada idem u Vukovar. Na neki način čovjek osjeća obavezu i dužnost da oda poštovanje prema stradanju ljudi. Svi koji su sposobni trebali bi bar jedanput proći od Nezuka do Potočara, otići u Vukovar i druga mjesta gdje su ljudi ni krivi ni dužni ubijeni, poručio je Mehić
A da bi pojačao utisak glasnogovornika nekog SDS-ovog kriznog štaba iz 1992. godine, Radanović je, u najboljem maniru pobješnjelog predratnog velikosrbina, zaprijetio i blokadama vitalnih saobraćajnica i puta Bihać – Bosanski Petrovac.
Lars von Trier, Dogville; scenska adaptacija teksta: Christian Lollike; režija: Lajla Kaikčija; dramaturgija: Vedrana Božinović; scenografija i kostimografija: Sabina Trnka; saradnik za scenski pokret: Ena Kurtalić; muzika: Igor Kasapović; asistent režije: Džejna Avdić; igraju: Amra Kapidžić, Kemal Rizvanović, Ejla Bavčić, Sanela Pepeljak, Merima Lepić Redžepović, Ermin Sijamija, Aldin Omerović, Slaven Vidak, Mak Čengić
“Stanovništvo je zasićeno političkom klasom u cjelini, koju smatraju korumpiranom, a naknada za WhatsApp bila je kap koja je prelila čašu”, rekao je pisac dajući recept koji vrijedi za sve zemlje: “Ako ga znamo organizirati bez da se iko ozlijedi ili napadne ili prijeti, zajednički život je izvediv”, kaže on.
Macron sugerira svojevrsnu podjelu na centar koji donosi odluke i periferiju koja ih sprovodi, velike i male, metropolu i kolonije, civilizirane i manje civilizirane, ustrojstvo koje praktično znači kraj poretka koji je u Evropi uspostavljen nakon pada komunizma, čak i transformaciju čitavog poretka nastalog nakon Drugog svjetskog rata i povratak u verziju onih međunarodnih odnosa koji su postojali prije 1945. godine. Valjda nije potrebno ni spominjati kakvo bi mjesto u takvom “novom evropskom poretku” bilo predviđeno za Bosnu i Hercegovinu i Bošnjake
